Preminuo Ričard Lojd, gitarista grupe "Television": Čovjek koji je promijenio zvuk pank roka

NjUJORK - Ričard Lojd, osnivač i gitarista uticajne američke rok grupe Television, jednog od najznačajnijih sastava njujorške andergraund scene sedamdesetih godina, preminuo je u 75. godini u svom domu u Čatanugi, u američkoj saveznoj državi Tenesi, saopštila je njegova porodica.

Njegov odlazak označava kraj jednog važnog poglavlja istorije američkog rokenrola, ali i podsjećanje na muzičko nasljeđe grupe Television, čiji je rad pokazao da pank rok može biti mnogo više od jednostavnih akorda, kratkih pjesama i sirove energije.

Od njujorškog andergraunda do kultnog „Marquee Moon“

Grupa Television osnovana je 1973. godine u Njujorku, a pored Lojda, koji je rođen u Pitsburgu 1951. godine, osnivačku postavu činili su pjevač i gitarista Tom Verlen, basista Ričard Hel i bubnjar Bili Fika.

Bend je ubrzo postao jedan od najvažnijih sastava njujorške andergraund scene, posebno zahvaljujući nastupima u klubu CBGB na Menhetnu, koji će postati jedno od ključnih mjesta rađanja američkog pank pokreta. U istom prostoru afirmisali su se Ramones, Patti Smith Group, Talking Heads i Blondie, a Television je bio među sastavima koji su pomogli da klub postane središte nove muzičke scene.

Prelomni trenutak u karijeri benda bio je debi album „Marquee Moon“, objavljen u februaru 1977. godine. Izdanje je sadržalo osam kompozicija, među kojima su se izdvojile „See No Evil“, „Friction“, „Venus“ i naslovna desetominutna kompozicija „Marquee Moon“.

Album je u Velikoj Britaniji stigao do 28. mjesta liste albuma, dok je u Sjedinjenim Državama u početku imao skromniji komercijalni uspjeh. Međutim, kritičarski odjek i uticaj koji je ostvario tokom narednih decenija učinili su ga jednim od najznačajnijih gitarskih izdanja u istoriji rok muzike. Časopis „Rolling Stone“ uvrstio ga je 2023. godine na 107. mjesto liste 500 najboljih albuma svih vremena.

Drugi studijski album „Adventure“ objavljen je 1978. godine i donio je nešto melodičniji i raznovrsniji pristup, ali nije ponovio kritičarski odjek debija. Iste godine, usljed kreativnih i ličnih neslaganja, posebno između dva gitarista, Television se raspao.

Bend se ponovo okupio početkom devedesetih, objavivši 1992. godine treći studijski album, jednostavno nazvan „Television“. Iako nije dostigao značaj prva dva izdanja, potvrdio je da muzička hemija Lojda i Verlena nije bila samo proizvod jednog vremena. Grupa je nastavila povremeno da nastupa, a Lojd je konačno napustio sastav 2007. godine.

Gitarski dijalog koji je promijenio pank rok

Najveći doprinos Television istoriji muzike bio je specifičan odnos dvije gitare, Lojdove i Verlenove, koje nisu funkcionisale po uobičajenom principu solo i ritam gitare, već kao ravnopravni instrumenti u neprekidnom muzičkom dijalogu.

Umjesto dominantnih akorda i jednostavnih rifova, karakterističnih za veliki dio tadašnje pank scene, njih dvojica razvijala su isprepletene melodijske linije, neobične harmonije i duge instrumentalne dionice. U tom zvuku preplitali su se uticaji garažnog roka, psihodelije, bluza i džeza, a rezultat je bio stil koji je nagovijestio razvoj postpanka i alternativnog roka.

Lojd je u intervjuu za magazin „Indy Week“ 2017. godine objasnio kako je doživljavao zajedničko sviranje sa Verlenom, poredeći njihove gitare sa zupčanicima časovnika ili motornih vozila koji se kreću različitim brzinama kako bi stigli do istog cilja.

"Vaš dio možda nema smisla sam za sebe, ali kada se poveže sa drugim dijelom, sve se uklapa", objasnio je Lojd.

Posebno je zanimljivo da je „Marquee Moon“ snimljen bez upotrebe gitarskih efekata i pedala, što dodatno govori o važnosti samog sviranja, tonske kontrole i međusobnog razumijevanja dvojice muzičara.

Lojd je u intervjuu za kanadski magazin „Georgia Straight“ 2015. godine govorio i o vlastitom gitarističkom razvoju, priznajući da nije bio prirodni talenat koji je lako savladavao instrument.

"Učio sam veoma sporo jer sam bio loš. Sve što imam rezultat je znoja. Znate onu izreku 99 odsto rada, jedan odsto inspiracije? Kod mene je to 110 odsto rada, sve do vrhova nožnih prstiju", rekao je Lojd.

Govoreći o svojim uzorima, izdvojio je Džimija Hendriksa, Dvejna Olmana i Čaka Berija, čije je nastupe gledao dok je krajem šezdesetih godina odrastao u Njujorku. Objasnio je i da je vremenom razvio sopstveni sistem kretanja po gitarskom vratu, zasnovan na pentatonskim skalama i dodavanju tonova iz različitih modusa.

U drugom intervjuu, za „Indy Week“, Lojd je svoj odnos prema instrumentu opisao gotovo poetski, rekavši da sebe smatra električnim gitaristom.

"Ja sviram elektricitet, elektricitet svira mene, a onda plešemo. Gitara je instrument kroz koji plešem sa elektricitetom. Ja jednostavno ne sviram gitaru", rekao je muzičar.

Samostalna karijera i nasljeđe

Nakon raspada Television, Lojd je razvio samostalnu karijeru, započetu albumom „Alchemy“ iz 1979. godine. Uslijedili su „Field of Fire“ (1986), koncertni „Real Time“ (1987), kao i niz kasnijih izdanja, među kojima su „The Radiant Monkey“ (2007), „The Jamie Neverts Story“ (2009), „Rosedale“ (2016) i „The Countdown“ (2018).

Ostvario je i značajne saradnje sa drugim muzičarima, posebno sa američkim kantautorom Metjuom Svitom, svirajući na njegovim albumima „Girlfriend“ (1991), „Altered Beast“ (1993) i „100% Fun“ (1995). Njegova prepoznatljiva, ponekad oštra i nepredvidiva gitara dala je posebnu boju melodičnom alternativnom roku ovog muzičara.

Lojd je svoju karijeru i iskustva sa njujorške scene opisao i u autobiografiji „Everything Is Combustible: Television, CBGB's and Five Decades of Rock and Roll“, objavljenoj 2017. godine.

Značaj Television daleko je prevazišao kratko razdoblje njihovog prvobitnog postojanja. Njihov pristup gitari postao je važna referenca za generacije muzičara koji su tokom osamdesetih i devedesetih godina razvijali postpank, indi i alternativni rok. Uticaj njihovog zvuka prepoznaje se kod sastava poput Sonic Youth i brojnih kasnijih gitarskih bendova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.