Marko Luis za "Glas Srpske": Muzičko bogatstvo biće moja ostavština

Sanja Mikić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Marko Luis Foto: Marko Obradovic Edge | Marko Luis

Od kada se javno bavim muzikom Banjaluka je bio grad gde smo počinjali i uvek nas je vuklo da ponovo dođemo. U periodu 2009-2010 ja mislim da smo svirali 4-5 puta mesečno u BL. Takođe jedan od prvih autorskih nastupa sam imao u Banjaluci u klubu "Mistik" sa mojim starim bendom "MaraQya". Vezuju me lepi trenuci za ovaj prelepi zeleni grad.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", čuveni muzičar Marko Luis, koji 5. juna otvara ljetnu koncertnu sezonu svojim nastupom na Maloj sceni tvrđave Kastel u okviru "Jun festa". Kako ovaj kultni umjetnik ističe njega, na stranu profesionalni razlozi,  od početka karijere vežu izuzetna sjećanja za grad na Vrbasu koja su svoj emotivni vrhunac dostigla na koncertu prošle godine, održanom na istom prostoru.

- Prošlogodišnji koncert u avgustu na Kastelu mi je ostao u sećanju kao najemotivniji i jedan od najlepših koncerata u mojoj karijeri. Jedva čekam to ponovo da osetim - rekao je Luis.

GLAS: Poznati ste po tome što na nastupima lako brišete granice između izvođača i publike, silazite među ljude i zajedno pjevate. S obzirom na to da su ljetni festivali na otvorenom pravo mjesto za takvu razmjenu energije, šta je ono što banjalučka publika može očekivati od ove junske večeri?

LUIS: Prelaz od proleća na leto je bio munjevit i nadam se da nas očekuje vrelo junsko veče. Spremili smo mnoštvo noviteta, a ne smemo da zanemarimo omiljene pesme. Prethodni koncert u Banjaluci je bio tik pred izdavanje mog sedmog studijskog albuma "25" i od tada su zaživele pesme i uplivale u koncertni repertoar. Imam da biram među skoro 100 mojih snimljenih pesama i set lista za ovaj nastup će biti pravi "Best of". Kontakt sa publikom mi je primarna stvar i od prvog tona pokušavam da integrišem publiku i da komuniciramo kroz ceo koncert.

GLAS: Na albumu "Sloboda" nalazi se numera "From Belgrade to Istanbul" koja traje nevjerovatnih 12 minuta, što je danas u eri instant-hitova prava rijetkost i velika hrabrost. Opisali ste je kao svojevrsno "duševno putovanje" prožeto elementima elektronske muzike. S obzirom na Vaše akademsko obrazovanje u dizajnu zvuka, koliko daleko planirate ići u budućnosti kada je u pitanju eksperimentisanje sa elektronskom muzikom?

LUIS: To je bila faza kada sam počeo da slušam elektro muziku i odlazio na nastupe di-džejeva. Tada sam počeo malo više da eksperimentišem sa elektronikom. U tom periodu sam takođe snimio pesmu sa Božom Vrećom pod nazivom "Bismila" koja takođe ima prizvuk nekog trensa. Volim kada izađem iz moje komfor zone.

GLAS: Na vašem albumu za najmlađe "Ja se zovem slon", učestvovala je i Vaša porodica. Koliko Vas je uloga oca promijenila kao stvaraoca i otvorila neke nove kreativne potencijale za koje možda niste ni znali da postoje?

LUIS: Ja sam pozitivna osoba i uvek vidim pozitivnu stranu. Sa druge strane kao autor muzike volim da stvaram tešku, tužnu, sevdah, bluz muziku. Muziku koja zaboli, vrati u prošlost... To je nešto sto mi ide od ruke. Teško mi je bilo kada sam počeo da snimam dečiji album da napravim "srećnu pesmu". Moj kum Vlada koji svira trubu sa mnom u bendu me je tu otvorio, kada smo zajedno komponovali pesmu "Ja se zovem slon". I dalje preferiram da komponujem “molsku” atmosferu, ali je taj dečiji deo uspješno izvukao iz mene ono "dizni" dete. Na što sam jako ponosan.

GLAS: Izjavili ste ranije da u slobodno vrijeme nemate naviku da mnogo čitate, ali da se uvijek iznova vraćate priči o Malom Princu. Koliko u Vašoj filozofiji života, ima onog vječitog dječaka koji, baš kao Mali Princ, odbija da svijet posmatra očima umornih odraslih ljudi?

LUIS: Ja sam hiperaktivno dete koje je pronašlo svoju životnu binu na kojoj mogu da izbacim moju energiju. Jako sam zahvalan za to. Ne mogu ni da zamislim da negde moram da sedim u kancelariji po ceo dan.  Jako je lepo da mašta bude poput dečije. To je ono što nikada ne smemo da izgubimo.

GLAS: S obzirom na vašu dosadašnju karijeru, stvaralaštvo koje spaja tradiciju i savremene žanrove, kao i uticaj koji imate na publiku, šta biste voljeli da ostane kao Vaš trag u muzici i kulturi regiona?

LUIS: Mi smo toliko bogati zvukom i muzikom. Kada pogledam šta nam je samo tata ostavio iza sebe što se tiče muzike i snimaka. Dok imam ovu energiju, mislim da mi je i sreća i obaveza da to zabeležim i da ostavim za nekoga ko želi to da čuje. Neku pesmu će voleti troje ljudi, a neku sto hiljada. To nije moje da odlučim. Voleo bih da ostavim mnogo muzike i autorstva iza sebe,  pa ako nekoga navede put ka mojoj muzici, da ima šta da se istražuje.

GLAS: Vaš posljednji album "25" objavili ste u četiri dijela na različite datume, gdje svaki datum nosi duboku porodičnu simboliku. Kada danas pogledate na taj zaokruženi projekat od 18 pjesama, koliko Vam je on pomogao da, kako sami kažete, stavite tačku na jednu epohu? I šta dolazi poslije tačke?

LUIS: Posle tačke ide sledeća rečenica. Posle završene priče sledeća priča, sledeća pesma, sledeći album... Radim uveliko na  novom albumu. Još nemam naziv albuma, ali imam oko 7-8 pesama. Sto gotovih numera, ali isto tako i započetih. Na koncertu u Banjaluci će publika moći da čuje nekoliko novih pesma pa čak i neku pesmu koju nisam izvodio uživo. Paralelno sa novim albumom radim aktivno na albumu na nemačkom jeziku. Ja sam odrastao u Minhenu i definitivno imam želju,  već nekoliko godina, da snimim album na nemačkom. Spot za prvi singl je već gotov i čekamo datum objave. Biće sigurno zabavan period.

GLAS: Kada razgovaramo o Vašem stvaralaštvu, ne možemo, a da ne pomenemo Vašeg oca, legendarnog Ljubišu Stojanovića Luisa, čiji je uticaj na ovdašnju muzičku scenu neizbrisiv. Koliko je zapravo bilo izazovno izgraditi sopstveni, autentični identitet na sceni, a istovremeno s ponosom nositi njegovo nasljeđe i čuvati uspomenu na njega kroz sopstveni rad?

LUIS: Mislim da je bitna perspektiva. Ja se nikada nisam opterećivao tim stvarima i nije mi bila tema. Ja sam jednostavno radio ono što me ispunjava. Njegovo nasleđe živi dalje u nama i ponosan sam da nastavljam da se bavim onim čime se on bavio. Ponosan sam na njega i srećan sam da sam njegov sin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.