Ljubomir Perišić za "Glas": Iskrena emocija jača od trendova

Iskreno, nisam razmišljao o brojkama ili digitalnim trendovima. Vjerujem da je čovjek, bez obzira na tehnologiju koja napreduje, ostao gladan iskrene emocije.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", umjetnik Ljubomir Perišić komentarišući

svoj poetsko-muzički nastup "Veče muzike i poezije" koji polako, ali sigurno postaje jedan mali kulturni fenomen, kao i to da njegovi stihovi  izazivaju jednako lijepe i emotivne reakcije u gradovima regiona, ali i šire.

- Muzika je tu da otključa vrata, a poezija da uđe direktno u dušu. Reakcije od Banjaluke do Splita i drugih gradova samo potvrđuju da ljudi i dalje prepoznaju ono što dolazi iz srca.

GLAS: Gledajući retrospektivno, sjećate li se trenutka kada ste prvi put osjetili da gitara i poezija mogu biti Vaš životni put? Šta je bilo presudno da krenete tim pravcem?

PERIŠIĆ: Mislim da je porodica. Tu sam slušao prve stihove od moga oca i akorde od rođenog brata. Poslije sam se i ja osmjelio i počeo da sviram i pišem... Mnogo mi je bitno da uživam u ovom poslu. Drago mi je da ljudi prepoznaju moje stihove i rado dolaze na nastupe i koncerte. Kada uđete u škole i vaše stihove počnu da recituju i djeca, onda znate da ste na pravom putu.

GLAS: Odrastali ste u porodici koja je njegovala umjetnost, ali je Vaš profesionalni put zapravo počeo daleko od kuće, u Americi. Kako danas, sa više od deset godina karijere iza sebe, gledate na svoje rane početke i prve nastupe po Njujorku i Čikagu?

PERIŠIĆ: Amerika je bila velika škola. Tamo sam shvatio da je muzika univerzalni jezik, ali i da su korijeni ono što nam daje pravu snagu ma gdje bili. Ti rani nastupi u Njujorku i Čikagu naučili su me disciplini i tome da publika, bilo gdje na svijetu, nepogrešivo osjeti autentičnost. Danas na te dane gledam s velikom zahvalnošću, jer su me oblikovali kao čovjeka koji je kao mlad otišao daleko od kuće, pjevao i radio fizičke poslove da preživi u tuđini.

GLAS: Nastupali ste širom regiona i Evrope, kako se energija publike razlikuje od grada do grada i šta Vas najviše inspiriše u tim susretima?

PERIŠIĆ: Svaki grad ima svoju dušu, ali energija je svuda slična, a to je energija prepoznavanja. Najviše me inspiriše taj trenutak tišine u prepunoj sali kada se čuju samo gitara i riječ. To je potvrda da smo u tom trenutku svi jedno, povezani istom emocijom.

GLAS: Vašu poeziju publika je mogla da upozna kroz zbirku "San iza brave". Možete li nam otkriti kako vidite razvoj svog književnog stvaralaštva i šta je do sada objavljeno, a šta je tek u planu?

PERIŠIĆ: "San iza brave" je kruna jednog perioda mog života. Do sada sam kroz tu zbirku i brojne pjesme pokušao sažeti ono ljudsko u nama. U planu je nastavak, nova zbirka koja će donijeti još više zrelosti, ali i dalje ostati vjerna onoj mojoj bazi, iskrenoj riječi koja se ne boji biti ranjiva.

GLAS: Vaš bend "Intime" nosi ime inspirisano stihovima Vita Nikolića. Koliko vam je važno da kroz rad čuvate i oživljavate tradiciju i nasljeđe umjetnika koji su oblikovali Vaše autorske svetonazore?

PERIŠIĆ: Vito Nikolić je svetionik za sve nas koji tragamo za istinom u stihu. Njegova neposrednost i snaga su neprevaziđeni. Ime "Intime" nosi tu težinu i odgovornost da se tradicija dobre pjesme i riječi sačuva. Važno mi je da oživljavam taj duh, jer bez tradicije nemamo ni budućnosti.

GLAS: Kada pogledate u budućnost, da li sebe vidite više kao pjesnika, muzičara ili kao nekoga ko gradi most između tih umjetnosti i šta je Vaš naredni korak?

PERIŠIĆ: Sebe ne razdvajam. Ja sam čovjek koji priča priče. Nekad je to kroz stih na papiru, nekad kroz akord na gitari. Vidim se upravo kao taj most, jer vjerujem da te dvije umjetnosti najbolje poznajem. Moj naredni korak je uvijek isti, a to je ostati dosljedan sebi.

GLAS: Za kraj, Vaše izvođenje numere "Majka", postalo je (ne)očekivani hit na društvenim mrežama. Otkud ova pjesma i šta je to po Vašem sudu u njoj pokrenulo takvu reakciju slušalaca?

PERIŠIĆ: Pjesma "Majka" nastala je iz čiste ljubavi i poštovanja, bez ikakve kalkulacije. Mislim da je pokrenula takvu reakciju jer udara u sam temelj našeg bića. Svako u njoj prepozna svoju priču, svoju toplinu i onaj najčistiji dio djetinjstva i sigurnosti koji nosimo u sebi. Ona nije postala hit jer je moderna, već zato što je istinita. Možda i najljepše nešto što sam u životu napisao.

Balade

GLAS: Često ističete da su balade Vaš prirodni teren i da ste "neuspješni" u pisanju veselih pjesama. S obzirom na to da danas živimo u vremenu instant zabave, da li to utiče na Vaš put prema publici ili publika ipak prepoznaje Vašu poeziju koja, kako kažete, izlazi direktno iz srca?

PERIŠIĆ: Svi smo mi neuspješni u nečemu što nam nije prirodno. Moja priroda je sjetna, ona koja traži dubinu u svakom stihu.  Publika prepoznaje iskrenost i proživljeno, a tuga je sastavni dio života i emocionalno mnogo jača od sreće, trudim se da živim svaki stih i samo o tome pišem i to je ono što nas povezuje mimo trendova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.