Larisa Rojnić za "Glas": Na sceni stvaramo emocionalnu dramu

"Trio ILUsion" je nastao iz dugogodišnje saradnje i zajedničkog umjetničkog razvoja. Uroš i ja upoznali smo se tokom studija u Gracu, gdje smo godinama zajedno svirali. Isidora nam se pridružila posredstvom Uroša, s kojim je dugogodišnja prijateljica, a zajednička želja za kamernim sviranjem prirodno je dovela do osnivanja trija.

Rekla je ovo za "Glas Srpske", pijanistkinja Larisa Rojnić, komentarišući kako je došlo do stvaranja sastava "Trio ILUsion", koji će večeras od 20 časova nastupiti u Banskom dvoru Kulturnom centru. Talentovana umjetnica ističe da je veliku ulogu u djelovanju i radu ovog kamernog trija imalo mentorstvo profesora Čija Čoua.

 Naše prve zajedničke probe održane su u Gracu u decembru, kada smo vrlo brzo prepoznali umjetničku kompatibilnost i zajednički senzibilitet. Posebno važnu ulogu u našem razvoju ima profesor Čija Čou, jedan od najistaknutijih pedagoga kamerne muzike u Evropi. Njegov pristup radu nadilazi tehničke aspekte izvođenja i snažno je usmjeren na mentalni trening, razvoj samostalnog mišljenja i umjetničke svijesti. Kroz rad s njim ne učimo samo kako svirati, već kako slušati, komunicirati i oblikovati vlastitu interpretaciju, što predstavlja temelj kvalitetnog kamernog sviranja, rekla je Rojnićeva.

GLAS: Nastup u koncertnoj dvorani Banskog dvora je poseban događaj za lokalnu kulturnu scenu. Šta je ono što čini srž programa koji ćete predstaviti banjalučkoj publici 25. aprila i kakvu emociju želite da prenesete?

ROJNIĆ: Središte našeg repertoara čini Šubertov Drugi klavirski trio u Es-duru, jedno od kapitalnih djela kamerne literature. Djelo traje približno 50 minuta i obuhvata širok emocionalni raspon, od radosti do duboke melanholije, uz suptilne uticaje narodne muzike i plesnih elemenata integriranih u složenu muzičku strukturu. Uz to, izvodimo i Prvi klavirski trio Dmitrija Šostakoviča, komponovan već u njegovoj sedamnaestoj godini, koji nosi snažan emocionalni naboj i prepoznatljiv sarkastični izraz. Ovim programom baziranom na djelima Šuberta i Šostakoviča nastojimo publici prenijeti bogatstvo izraza i snažnu unutrašnju dramaturgiju oba djela.

GLAS: Svoj orkestarski debi u Beču ostvarili ste izvodeći monumentalni Drugi klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova. Koliko je taj trenutak bio prekretnica u Vašoj karijeri i kako se osjećaj solističkog nastupa razlikuje od odgovornosti koju nosite kao dio kamernog sastava?

ROJNIĆ: Nastup s orkestrom u Beču predstavljao je jednu od ključnih prekretnica u mojoj karijeri. Saradnja s orkestrom iskustvo je kojem teži svaki solist, no rijetki imaju priliku ostvariti ga u ranoj fazi razvoja. Poseban je osjećaj čuti djelo, koje se dugo pripremalo individualno, u njegovu punom orkestralnom zvuku. Rad s dirigentom i orkestrom zahtijeva drugačiji oblik komunikacije i prilagođavanja, što je za soliste, navikle na samostalno vođenje interpretacije, posebno vrijedno iskustvo. Upravo ta sposobnost međusobne komunikacije pokazala se ključnom i u kamernom muziciranju.

GLAS: Master studije ste završili u Gracu. Na koji način je školovanje u jednom od evropskih muzičkih centara uticalo na Vaš profesionalni razvoj?

ROJNIĆ: Studij u Gracu imao je presudan uticaj na moj umjetnički razvoj. Omogućio mi je vrhunsku nivo obrazovanja, rad u izvrsnim uslovima te svakodnevni kontakt s kvalitetnim instrumentima, što je značajno ubrzalo moj napredak. Saradnja s profesorima različitih muzičkih tradicija, ruske, njemačke i američke, dodatno je obogatila moj interpretativni pristup i oblikovala me kao svestranu umjetnicu. Međunarodno okruženje pružilo mi je priliku za saradnju s muzičarima iz cijelog svijeta, čime su se otvorile nove perspektive i umjetnički horizonti. Svakodnevica studija ispunjena je intenzivnim radom, individualnim vježbanjem, probama i koncertnim aktivnostima, što ne doživljavam kao odricanje, već kao izraz predanosti i ljubavi prema muzici.

GLAS: Vaše kolege, Uroš i Isidora, dolaze sa iskustvima iz velikih orkestara poput Praške filharmonije ili Beogradske filharmonije. Kako njihovo iskustvo u velikim ansamblima doprinosi vašem zajedničkom radu?

ROJNIĆ: Položaj mladih muzičara na međunarodnoj sceni danas je dvosmislen. S jedne strane, dostupnost obrazovanja, stipendija i međunarodnih prilika nikada nije bila veća, što otvara vrata svima koji su spremni uložiti trud i predanost. S druge strane, konkurencija je izuzetno snažna, budući da uključuje muzičare iz cijelog svijeta. Upravo zato uspjeh zahtijeva kontinuirani rad i posvećenost, no uvjerena sam da će sve više umjetnika iz naše regije ostvarivati značajne međunarodne rezultate.

GLAS: Nakon nastupa u Banjaluci, koji su dalji ciljevi za "Trio ILUsion"? Postoji li neko konkretno djelo ili kompozitor kojeg još niste izvodili, a što predstavlja Vaš cilj u budućnosti?

ROJNIĆ: Naši budući planovi usmjereni su na intenziviranje koncertne aktivnosti te nastavak rada s profesorom Čija Čouom, uz učestvovanje na dodatnim seminarima i majstorskim kursevima. Repertoar klavirskog trija naročito je bogat, a naš sljedeći umjetnički cilj je Prvi klavirski trio Johanesa Bramsa. Dugoročno, težimo sistematskom istraživanju i izvođenju ključnih djela kamerne literature, uključujući kompozicije Betovena, Šumana, Čajkovskog i drugih velikana.

GLAS: Kao neko ko je osvojio više od dvadeset međunarodnih nagrada kako vidite poziciju mladih muzičara iz našeg regiona na međunarodnoj sceni? Koliko je izazovno danas graditi karijeru u muzici?

ROJNIĆ: Rad s orkestrom i dirigentom razlikuje se od komornog muziciranja po jasno definiranoj hijerarhiji i ulozi dirigenta kao poveznice cijelog ansambla. U našem triju, orkestralno iskustvo Uroša i Isidore doprinosi jasnoći zajedničke zvučne ideje i koheziji ansambla. To je posebno vidljivo tokom proba, gdje posvećujemo veliku pažnju usklađivanju tona, boje i fraziranja, čime se dodatno unapređuje kvaliteta zajedničke interpretacije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.