Koncert Amire Medunjanin na tvrđavi Kastel: Sevdah i iskrene emocije otpjevane dušom

Milanka Mitrić
Koncert Amire Medunjanin na tvrđavi Kastel: Sevdah i iskrene emocije otpjevane dušom

Banjaluka - “Sinoć kad se vraćah iz topla hamama, prođoh pokraj bašče staroga imama. Kad tamo u bašči, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajaše Emina.”

Jedna od najpoznatijih pjesama, izvođena bezbroj puta, na različite načine i jedna od pjesama koju je na svom nastupu u Banjaluci donijela žena koju mnogi s razlogom zovu kraljicom sevdalinki, Amira Medunjanin, iako takvom glasu i emociji nikakve titule nisu potrebne.

Rashladna ljetna noć na tvrđavi, ispunjenoj ljudima i svjetlosti u različitim bojama koje su se presijavale na njenim zidinama i muzika, ta divna muzika, stvorili su jedno pravo savršenstvo emocija i stihova sevdaha ispjevanih dušom i od srca.

Žena koja glasom miluje, rasplače, snažno dodirne i prenese ono najtužnije i najljepše iz muzike, ispunila je ljetnu scenu tvrđave Kastel ljudima naklonjenim njenom jedinstvenom glasu i pjesmama. Noseći crveno, kao boju ljubavi, kako je sama rekla, sevdah je uspjela, osim glasom, i bojom da prikaže.

- Sedam godina je prošlo od posljednjeg i jedinog nastupa na Kastelu, a dvije godine su prošle od posljednjeg nastupa u Banskom dvoru. Ja bih da se druženja učestaju. Znam, prvi put kad sam došla - svi su pjevali, i tada vas nije bilo ovoliko, moram biti iskrena - rekla je Medunjanin u jednom od mnogih obraćanja publici, sa kojom je tokom cijele večeri imala predivnu, opuštenu i spontanu interakciju.

Naravno, pozvala je sve da pjevaju zajedno sa njom, jer kako je sama rekla, svakako svi već znaju sve pjesme i poželjno je da pjevaju. A tako je i bilo.

Publika je pjevala, svaka pjesma nosila je neku priču iza sebe, neku ispričanu, neku prećutanu. Jedna od lijepih je priča o verziji svima poznate pjesme “Moj dilbere”.

- Bosanskohercegovačke sevdalinke, sve pjesme sa Balkana, kada čovjek pogleda, njihov tekst, uvijek nekako žena pati. Ova pjesma koju svi znate, svima je poznata, “Moj dilbere” - nema derneka gdje se ta pjesma ne nađe. Ja sam našla jednu sjajnu verziju, koju je pjevala Danica (Obrenić), predivna, čuvena, najdivnija. Slušala sam je kao dijete, učila sam od nje, upijala svaki ton koji je pjevala. Pedeset i neke, ona je otpjevala ovu verziju uz orkestar “Carevac”, koja je mene fascinirala. “Moj dilbere, kud se šećeš, zar večeras doći nećeš” - rekla je Medunjanin i zasjenila sve predivnim izvođenjem poznate pjesme, u nešto drugačijoj verziji.

Tokom večeri čule su se i “Ako znaš bilo što”, “Pjevaćemo što nam srce zna”, “Što te nema”, “Dušo moja”, “Ajde Jano”, “Grana od bora”, “Ja izlezi Gjurgjo”, “Emina”, ali i “Otkako je Banjaluka postala”, “Tvoje oči”, “Gdje Dunav ljubi nebo” i mnoge druge numere, u specifičnom, jedinstvenom i drugačijem izdanju, u koncertu koji je trajao više od dva i po sata. Čule su se tu i “Zenica bluz”, u izvođenju gitariste Ante Gele, ali i “Jedan čovjek i jedna žena”. Kad je bila mlađa, voljela je da glumi i da pjeva pjesmu kultnog filma “Ko to tamo peva”, tako da je publika na tren bila prebačena i u svijet filmske muzike.

Pregršt različitih pjesama, još više emocija, predanosti i iskrenosti na sceni, pravi su poklon onog najljepšeg što neko može da učini sa svojim glasom, uz ljude koji su je čitave večeri maestralno muzikom pratili, i učinili da svaki ton bude poseban.

Zajedno sa njom nastupili su pijanista Bojan Zulfikarpašić, gitarista Ante Gelo, kontrabasista Zvonimir Šestak i članice Banjalučke filharmonije.

- Imam čast, neizmjernu čast, prvi put sam nastupila sa jedanaest gracija Banjalučke filharmonije - navela je Medunjanin.

Svi prisutni imali tu takođe jednu čast, čast da svjedoče jednom od najljepših ispoljavanja i dijeljenja muzike duše i iskrenosti, i kako je Amira rekla, da to treba češće da se dešava, jedno je sigurno, nakon ovog koncerta, to isto i publika može da poželi. +++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana