“Jesenja sonata”: Mihajlo Zurković i Marko Miletić nastupili u Banjaluci
BANjALUKA - Zdušno i predano sviranje klavira i violončela, prepuštenost duhu muzike i djelima, sačinili su još jedno magično veče posvećeno klasičnim zvucima, na 2. Internacionalnom festivalu muzike "Jesenja sonata".
Pijanista Mihajlo Zurković i violončelista Marko Miletić stvorili su pravu svečanost muzike, svojim nastupom u koncertnoj dvorani Banskog dvora Kulturnog centra, u okviru četvrte večeri pomenutog festivala i ako je suditi po reakcijama publike i aplauzima, istinski zadivili prisutne.
- Muzičari kao muzičari su zaljubljeni u muziku. Zajedno organizujemo dva festivala u Novom Sadu i sve to je dovelo do saradnje i od tada zajedno živimo s muzikom, muziciramo i družimo se, i to se i publici dopada - objasnio je pijanista Mihajlo Zurković, koji sa Miletićem sarađuje još od 2015. godine.
Publika je imala priliku da čuje kompozicije Johana Sebastijana Baha, Sergeja Prokofjeva, Davida Popera, Kloda Debisija, Sergeja Rahmanjinova, ali i "Legendu o Jefimiji" Miloja Milojevića.
Kada je riječ o umjetničkim senzibilitetima i saradnji dvojice muzičara, violončelista Marko Miletić je objasnio da sarađuju već neko vrijeme, što zajedno, što sa drugim umjetnicima, te da je zbog sličnog razmišljanja, zajedničko muziciranje zaista lako. Kompozicije koje su izvodili bile su više prožete notom duhovne muzike.
- Sve je duhovna muzika, a sada se desilo da smo repertoar tako sastavili. Imamo različite repertoare. Procenjujemo ozbiljnost festivala, ocenjujemo salu u kojoj ćemo da nastupamo i vreme u godini, a u ovom momentu smo u tom elementu. Jesenje vreme uvek vuče na tu stranu - naveo je Miletić.
Kada je riječ o izboru programa Zurković je objasnio da to često zavisi od vremena, od festivala i da su kompozicije uvijek birane u skladu sa dogovorom.
- Trudimo se, da, kad god sviramo, odsviramo i jednog domaćeg kompozitora. Sve ostalo je trenutno stanje duha. Zajedno smo odlučili da koncipiramo program da počnemo sa Bahom. Prokofjeva sonata jeste jedno pravoslavno pojanje, koja se poslije pretvara u vašar, sreću. "Legenda o Jefimiji" je jedna od najdivnijih tema za violončelo i klavir. Rahmanjinova sonata je jedno grandiozno djelo, i često je izvodimo. Debisi i Poper je završnica koja nema pečat duhovnog, već života, pa iz tog duhovnog da se uzdignemo i proveselimo - dodao je Zurković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.