Frontmen norveškog benda “Wardruna” Einar Selvik za “Glas Srpske”: Muzika izvlači bezvremene ideje rođene u prirodi

Milanka Mitrić
Frontmen norveškog benda “Wardruna” Einar Selvik za “Glas Srpske”: Muzika izvlači bezvremene ideje rođene u prirodi

Nisam očekivao da će baš mnogo ljudi uopšte shvatiti našu muziku. Mislio da sam da će im se činiti čudnom. Ali, da budem iskren, nije me bilo briga da li će je ljudi voljeti ili ne, sve dok je ja volim.

I dalje tako mislim. Ne pravim kompromise ni sa kim, ni sa čim. Stvaram muziku koju volim da slušam.

Rekao je ovo u telefonskom razgovoru za “Glas Srpske” frontmen norveškog sastava “Wardruna” Einar Selvik. “Wardruna” će 7. maja nastupiti u Beogradu, a njihov novi album “Kvitravn” biće objavljen 5. juna. Nedavno su predstavili i singl sa pomenutog albuma “Grž”.

Prethodna trilogija albuma koje su objavili obuhvatila je "Runaljod – Gap Var Ginnunga" (2009), "Runaljod – Yggdrasil" (2013), "Runaljod – Ragnarok" (2016) i "Skald" (2018). Album “ Skald” objavili su 2018. godine. Njihova muzika ispunjena je osvrtom na tradiciju, nordijske mitove i prirodu. Takođe, karakteristično za njih je što koriste tradicionalne i manje poznate instrumente da bi što bolje oblikovali muziku koju stvaraju. Njihove pjesme poput “Fehu”, “Løyndomsriss”, “Laukr”, “Ar var alda”, “Dagr”, “Bjarkan”, “Helvegen”, “Solringen” i “Völuspa” korišćene su u seriji “Vikinzi”.

- S druge strane, kada sam počeo da dijelim muziku s ljudima, uočio sam da su zaista snažno reagovali. Čak je tako i sa Norvežanima, ovaj jezik koji koristim je nešto što im je bliže, ali opet, nekad ni oni ne razumiju sve riječi. Naišao sam na naznake da postoji još ljudi na ovoj planeti koji vole da čuju ovakvu muziku. Divno je vidjeti kako muzika prevazilazi kulturne i starosne granice i jezičke barijere. To je zaista predivno - dodaje Selvik.

GLAS: Prije svega, recite nam - kako ste?

SELVIK: Bio je ovo jedan intenzivan period za nas, jer smo završavali novi album. Kraj tako velikog i značajnog projekta je uvijek intenzivan. Prilično je nagrađujuće, tako da sam zaista dobro.

GLAS: Šta biste mogli da nam kažete o albumu “Kvitravn”? Kako je nastajao i kakav koncept stoji iza njega?

SELVIK: Album, na neki način, nastavlja tamo gdje trilogija staje, makar što se muzike i koncepta tiče. Nastavlja da ispituje različite aspekte stare tradicije na novi način, naravno. Nije u pitanju kopiranje prošlosti ili pokušaj da se napravi replika nečega. Više je u vezi sa tim da uzimamo ideje koje su još relevantne. I to je viđenje koje je savremeno i govori savremenim ljudima. Album, takođe, nastavlja da istražuje instrumente. Prisutni su neki novi instrumenti, koje nisam koristio ni na jednoj od prethodnih pjesama. Sve u svemu, uvijek će biti zanimljivo da vidimo kako će ljudi to doživjeti. Za ljude koji su nas slušali i ranije biće poznato, to je sigurno. Staza je uvijek ista - nastavljamo da rastemo i razvijamo se. Ja se razvijam kao pjesnik, muzičar i kao čovjek.

GLAS: Vaše pjesme govore o dubokim vezama sa prirodom, Zemljom i svemirom. Mislite li da su ljudi pomalo izgubili te veze? Nekako, kao da stalno govorimo da treba da se vratimo korijenima, kao da je to neka obaveza, a ne prirodna stvar.

SELVIK: Nisam propovjednik istine, tako da ne bih da odlučujem šta bi drugi ljudi trebalo ili ne bi trebalo da rade. Smatram da mnogi ljudi imaju osjećaj, potrebu i želju za nekom povezanošću. Mi u zapadnim društvima smo je izgubili, slomili smo prsten gledanja prirode kao nečega svetog, kao nečega čega smo dio. U ovom vremenu svi se ponašamo kao da smo iznad toga i pokušavamo to da kontrolišemo. Ali smatram da ljudi mogu da se povežu s takvim aspektima muzike. To je nešto što je univerzalno, u nekom smislu, ali istovremeno i bezvremeno. Muzika izvlači neke bezvremene ideje, koje su univerzalne i koje je priroda porodila. To je čini relevantnom, u zavisnosti od mjesta. Nije uopšte važno odakle ste - ideje su iste. Dio problema je i taj da kad smo izbacili Boga iz prirode u nebesa ili gdje god, tada smo prestali da posmatramo prirodu kao nešto sveto.

GLAS: Mitovi, legende i priče su nešto što bi trebalo da bude cijenjeno u svakoj kulturi. Da li biste rekli da ste, živeći kroz muziku, na neki način njihov čuvar? Da li je muzičar nekad čuvar jednog dijela vremena?

SELVIK: Da, na neki način. To je i značenje iza imena “Njardrune”. Riječ “njard” znači štitonoša, zaštitnik ili čuvar. “Rune” može da ima različita značenja. Može da znači pisani nordijski alfabet, ali sama riječ može da predstavlja mnogo toga. Može da predstavlja magičnu pjesmu, pisani simbol ili šapat, tako da su “rune” zaštitnici svega toga. To je ono što pokušavamo da radimo i da stvaramo. Mi, u stvari pokušavamo da uzmemo neke stare ideje, ali ne da bismo ih kompilirali i ne da bismo smjestili muziku u jedan određeni period. To je više način uzimanja starih ideja, koje i danas nose značaj i stvaranje nečeg novog s njima, usklađenog sa ovim vremenom i ljudima.

GLAS: Šta je za Vas sloboda? Mislite li da su ljudi ikada stvarno slobodni?

SELVIK: To je jedno veliko i važno pitanje. Ne znam da li imam odgovor, ni da li mogu da definišem slobodu. Postoji mnogo vrsta slobode. Tu su religijska i politička sloboda te umjetnička sloboda i na kraju sloboda govora. To je nešto što bi trebalo da bude čuvano. S druge strane, postoje norme na koje pristajemo. Ako sloboda znači da ne moramo da idemo na posao, onda to ne može da funkcioniše. Postoji jedan lijep balans između odgovornosti i slobode. To je veliko pitanje.

GLAS: Da, svakako. Zato ga i postavljam ljudima, da čujem različite reakcije i pristupe ideji slobode.

SELVIK: Da. Pa, u mom slučaju, važnom smatram umjetničku slobodu. I smatram da je sloboda važna u Norveškoj. Kao društvo, mislim da ljudi ovdje to mnogo cijene. Srećni smo što u ovoj državi imamo dosta slobode i to na višem nivou nego u ostatku svijeta. Imamo vjersku slobodu i slobodu govora, koja je priznata i čuvana.

GLAS: Mislite li da živimo u vremenu promjena? Da li je ljudima potrebna revolucija da bi se desio preporod? Da li uvijek moramo da uništimo sve da bismo bili ponovo rođeni?

SELVIK: Ne bih da morališem i da govorim šta drugi treba da rade, jer ne volim propovijedanje. Ali, ako pogledamo kroz vrijeme, ako pogledamo istoriju, uočavamo jedan šablon koji je uvijek ponavljan. Naša civilizacija je rođena i kada nešto ode predaleko, može lako da se slomi. To nam daje prostora za novu. To je ciklus i krug koji svaki dan vidimo. Sunce se rodi, sija, grije i uveče umre, pa ponovo vaskrsne. Vidimo to kroz godine, kroz godišnja doba i kroz društvo. Ako nešto ode predaleko u nekom pravcu, postoji kontrareakcija koja sve promijeni u jednom momentu. To je šablon i uvijek je tako. Da li smo sada u tom prelomnom trenutku ili ne teško je reći, ali sigurno je da idemo u pravcu koji djeluje prilično dramatično. Smatram da svakako postoji mjesto za promjenu.

GLAS: Mnogi su za vašu muziku čuli preko serije “Vikinzi”. Šta biste mogli da nam kažete o iskustvu stvaranja muzike za pomenutu seriju?

SELVIK: Uvijek je zanimljivo raditi nove stvari i imati nove izazove, i u životu, a i u muzici. Ništa nije uzbudljivo i nema napretka ako ne izađemo iz zone komfora. Ovakvi izazovi su zdravi i biti dio tako velike produkcije kao što su “Vikinzi” dalo mi je nova znanja i naučilo me novim stvarima. Zahvalan sam i odlično je što je naša muzika bila dio serije koja ima ogromnu publiku toliko godina. Bilo je divno biti dio svega toga. Zahvalan sam.

Nastup u Beogradu

 

GLAS: Da li ste uzbuđeni što ćete nastupati u Beogradu i kakva su Vaša očekivanja?

SELVIK: Da, uzbuđen sam što ćemo nastupiti u Beogradu. Tokom proteklih nekoliko godina dobili smo mnogo poruka i i-mejlova iz ovog regiona. Dobar je osjećaj što ćemo konačno posjetiti Srbiju. Uvijek je zanimljivo posjetiti nova mjesta, izvoditi pjesme i povezati se s ljudima. Nismo mašinerija i nastupi nisu statični. Svaki koncert je drugačiji, zato što nastupi nisu monolozi. Nastupi su dijalozi. Povežete se sa prostorom i ljudima i podijelite trenutak, tako da, stvarno se radujem susretu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana