Fantastičan koncert "Sopota u NPRS": Plivanje kroz energetsko more muzike

BANjALUKA – Nakon što su prošlogodišnjim, četvrtim albumom u karijeri „Eho neizvjesnog ishoda“, momci iz „Sopota“ potvrdili da su od dobrog postali vrhunski bend, spremni da stvaraju svoju muziku nepotrećeni bilo čim, osim granicama sopstvenog talenta, preostalo im je samo da to potvrde uživo pred domaćom publikom.

Tragikomični problem, što u svom rodnom gradu nemaju adekvatan koncertni prostor (osim tvrđave Kastel u ljetnom periodu) koji odgovara njihovoj reputaciji i značaju, prevazišli su ponudom Narodnog pozorišta Republike Srpske, da održe koncert na velikoj sceni.

Shodno tome, „Sopot“ je pruženu priliku mudro iskoristio da se scenski prilagodi novom ambijentu, pojačavajući standardnu četvoročlanu postavu gudačima Simfonijskog orkestra NP RS i par dragih gostiju poput Albreta B. Savića na saksofonu i Arsena Čarkića na klavijaturama.

Pojačanja na svom mjestu

Ojačani i spremni da nove pjesme napokon predstave domaćoj publici, koja ih vjerno prati skoro dvije decenije, u samu svirku bend je ušao pomalo stegnuto i skopčano, prosto se prilagođavajući novom prostoru i ambijentu, daleko tetralnijem od rok klubova, što je za bend poput „Sopota“, koji kao i svaki dobar rok bend koncertno živi od izmjena emocija i energije sa publikom, pomalo otežavajuća okolnost.

U svakom slučaju, emotivno izvođenje numere „Osu se nebo“, uz nadahnut doprinos Čarkića na klavijaturama, razbilo je „led“ i već sledećim numerama „Đedovina“ i „Vasiona“ sa novog albuma, „Sopot“ polako diže energetski nivo nastupa dostojan njihove koncertne reputacije.

Kristalno je jasno da je ritam-sekcija Saša Predojević-Đurica Štula, čelična kičma ovog sastava, na čijoj razigranoj i savršeno sinhronizovanoj postojanosti počivaju snaga i duh benda, koje pokreću Dejan Savić na gitari i Petar Topalović za mikrofonom. Zajedno, to je „Sopot“, živi organizam, koji sa pozornice nudi sviračku zrelost, emotivnu povezanost i beskompromisan stav.

U takvoj postavci stvari bilo je svejedno da li se dotiču ranijeg materijala na engleskom ili novijih numera poput „Nada“ i „Biraj“, da li sviraju u klasičnoj postavci bubanj-bas-gitara-vokal ili im zvuk maestralno nadopunju saksofon i klavijature, da li Topalović u svom prepoznatljivom stilu igra oko mikrofona ili svira ritam-gitaru – velika scena Narodnog pozorišta brzo se pretvorila u energetsko more, koje se uzburkano i divlje ljulja, pozivajući publiku da zapliva u njemu.

Pojačan intezitet i odličan zvuk

Kombinacija rok benda sa gudačkim orkestrom često se pretvara u simfo-rok artizam i sviračku prekompleksnost koja olako završi u dosadi, ali u slučaju ove svirke sjajni gudački ansambl na čelu sa dirigentom Dušanom V. Uroševićem (koji je osim dirigentske demonstrirao i zavidne šoumenske vještine) samo je pojačao intenzitet „Sopotovog“ ubitačnog zvuka, zamjenivši bezbolno elektroniku ranijih nastupa sa živim instrumentima i otkrivajući nove dimenzije unutar njihovih numera „ Radost i bol“, „Izbor“, „Jednog dana“, „Energetsko more“, „Zovi me“...

Maestralno postavljen zvuk (ko drugi nego Ninoslav Dobrijević Tiki) u ovakvom prostoru jasno je pokazao koliko su svirački i izvođački „Sopot“ napredovali od prvog do poslednjeg albuma. Svaki udarac u bubanj, svaki trzaj žica, svaki rif i solo na gitari je u funkciji pjesme i atmosfere, a ne samodokazivanja vlastitog ega i vještine. A kad imate tako raspoložen i siguran bend, rasnom pjevaču poput Topalovića, koji je u svom vokalu na unikatan način spojio rok hedonizam, rege strastvenost i mistiku duhovnog pojanja, ostaje samo da uhvati konekciju sa publikom i povede ih do trijumfalnog nastupa poput ovog na sceni Narodnog pozorišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.