Dokument iz zlatne ere britanske pop imperije

MANČESTER - Povratnici na scenu, brit-pop legende "Oejzis" sutra izdaju raskošni boks set od 14 LP ploča i osam CD diskova u okviru kolekcije koja obuhvata cijelu njihovu karijeru pod nazivom "Complete Studio Album Collection".

U pitanju je paket koji sadrži njihovih sedam studijskih albuma, od "Definitely Maybe" iz 1994. do "Dig OutYour Soul" iz 2008, kao i kompilaciju B-strana iz 1998. "The Masterplan". Na CD-u ovo je set od osam CD-ova, a na vinilu paket od 14 LP-ova. 

Sastav nakon skoro 16 godina neaktivnosti mudro koristi zamah rasprodate povratničke turneje i odmah nakon najave izdanja povodom 30. godišnjice drugog albuma grupe "What's the Story (Morning Glory)", koji će sadržavati remasterizovani album i brojne bonuse, izdaje i kompletnu studijsku diskografiju. Nakon što su odustali od zajedničkog rada 2009. godine nakon godina neprijateljstva, braća pjevač Lijam i gitarista-kantautor Noel Galager prošle godine su zakopali ratne sjekire i najavili ovogodišnju turneju.

Koncertno okupljanje započelo je 4. jula u Kardifu dvosatnim koncertom pred 70.000 ljudi, a potom je nastavljeno serijom od 17 rasprodatih koncerata u Britaniji i ostatku planete. Bend je prošlog vikenda svirao na stadionu "Krok park" u Dablinu, a sljedeće odredište mu je Sjeverna Amerika, poslije čega se vraća u Veliku Britaniju na još nekoliko zakazanih koncerata na stadionu "Vembli" u Londonu sljedećeg mjeseca.

Pjevač Lijam je priznao da mu je teško da nađe riječi kojima bi opisao povratak te da je imao osjećaj kao da su mu se noge "odsjekle" na početku prvog nastupa koji su održali u julu u Kardifu.

Najnovija kolekcija koja stiže pred publiku argumentovano svjedoči o tome zašto je "Oejzis" bio najvažniji britanski bend sredinom devedesetih, sa više od 75 miliona prodatih primjeraka svojih albuma sa ogromnim uticajem na publiku. 

Njihov drugi album, pomenuti "What's the Story (Morning Glory)" bio je najveći britanski album te decenije, prodat u pet miliona primjeraka u Velikoj Britaniji i u 22 miliona primjeraka širom svijeta. Trinaest godina prije njihovog dramatičnog finala 2009. godine u Parizu, u avgustu 1996, bili su na vrhuncu imperijalne brit-pop faze, kada ih je za dvije večeri gledalo 250. 000 ljudi, kao glavne zvijezde festivala u Nebvortu, što se smatra trenutkom vrhunca za brit-pop. 

Naravno, nakon vrha poznato je da se može samo na dolje, a braća Galager su se svojski trudili da to postignu uz gomilu skandala i ekscesa, koji su punili stupce tabloidne štampe. Lajavi frontmen Lijam nema dilemu da su bili najbitniji bend devedesetih godina u Velikoj Britaniji, ali je svjestan i uzroka koji su doveli do burnog razlaza grupe.

- Bili smo najvažniji bend devedesetih. Važniji od "Vervea", važniji od "Blura", važniji od "Radioeheda" i "Pulpa". Definitivno smo imali velike pjesme i definitivno smo imali velike jezičine, rekao je Lijam.

Svih njihovih sedam studijskih albuma postali su broj jedan u Britaniji, ali nijedan u Americi i Britanija je ponosno slavila svoj odgovor na američki rok devedesetih, ali kako je Noel Galager kasnije priznao stvari su se brzo otele kontroli. 

- Imao sam 30 godina, bio sam odvaljen od droge, a svi su nam govorili da smo najbolji bend otkako je svijeta i vijeka. A onda te premijer pozove na čašu vina. I to sve postane dio tog istog tripa, a muzika ode u drugi plan - rekao je Noel.

Albumi koji su stigli kasnije poput "Be Here Now" ili "Standing on the Shoulder of Giants" (2000), iako su imali dosta kvalitetnih pjesama, postali su svjedočanstvo laganog raspada benda koji je sve više tonuo u zavisnost od alkohola i narkotika, sukobe, sudare ego tripova, kako braće Galager, tako i ostataka grupe, era koju je Noel kasnije opisao kao "zvuk pet muškaraca u studiju, na kokainu, kojima nije stalo".

Nakon burnog razlaza, kako je vrijeme prolazilo, nostalgija je radila svoje, a kako su počela stizati reizdanja povodom jubileja, postalo je jasno da je nakon odlaska "Oejzisa" ostala velika praznina u britanskom rok zvuku, posebno onom orijentisanom prema gitarskom roku. 

Njihova jednostavna i upečatljiva kombinacija pop, rok i psihodeličnog zvuka, u kojem su se čuli uticaji bendova poput "Bitlsa", "Stonsa", "Hu", "Kinksa", "Ti reksa", uz Noelovu vještinu stvaranja zaraznih melodija i gitarističke buke te drskih tekstova sa jasnim osloncem u društvenoj stvarnosti radničke klase uz ulični šarm grupe, bili su savršena ravnoteža, kako artistički orijentisanom dijelu brit-popa sa bendovima kao što su "Blur", "Suede" i "Palp", tako i nihilizmu američkog grandž zvuka.

Kolika je bila velika praznina u britanskoj muzici tokom pauze benda jasno govori podatak da su odmah nakon vijesti o ponovnom okupljanju njihovi stari albumi i singlovi ponovo ekspresno stigli na top-liste. Iako nema zvaničnih potvrda o novoj muzici, osim povremenih Lijamovih euforičnih ispada na "Iksu", teško je povjerovati da nakon turneje bend neće iskoristiti priliku da izbaci nove pjesme. Naravno, osim ako se ponovo ne raspadnu.

TURNEJA
Povratnička turneja "Uživo '25" privlači veliku pažnju javnosti, kako muzikom, tako i brojnim ekscesima koji ponovo prate bend.
Nažalost jedan obožavalac je preminuo poslije pada sa visine tokom koncerta na stadionu "Vembli" ovog mjeseca a do sada su nastupi donijeli i mnoge nezaboravne momente, poput prosidbe na stadionu "Marifild", na kojem je Lijam Gradsku upravu Edinburga nazvao "gospodom zmijama", zbog objavljenog izvještaja u kojem je navedeno da će obožavaoci benda biti nemirni i pijani. Pjevač je posvetio pjesmu "Stand By Me" njihovoj majci Pegi, koja je koncert pratila u Dablinu, dok je trener Mančester sitija Pep Gvardiola dobio specijalan pozdrav i viđen je sa djecom Lijama i Noela u Hiton parku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.