Đanluka Marčano, italijanski dirigent, za “Glas Srpske”: Muzika bez strasti je samo forma

Milanka Mitrić
Đanluka Marčano, italijanski dirigent, za “Glas Srpske”: Muzika bez strasti je samo forma

Jako mi je drago što sam imao priliku da dirigujem u Banjaluci. Tu sam živio prije oko 15 godina, dok sam bio dirigent u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Tu još imam prijatelje i za Banjaluku me vežu lijepa sjećanja.

Kazao je ovo za “Glas Srpske” italijanski dirigent Đanluka Marčano govoreći o svojevrsnom povratku u Banjaluku, gdje je u Narodnom pozorištu Republike Srpske dirigovao koncertom “Ljubav i strast, od opere do tanga”, na kojem su nastupili članovi Simfonijskog orkestra NPRS sa gostima.

- Moja ideja je uvijek bila da tu budu osnovana filharmonija, i dok sam još živio u Banjaluci, i zajedno sa Damirom Jovanićem sam započeo taj proces. Sad se jako veselim što je došlo do konkretne realizacije u Narodnom pozorištu i uzbuđen sam misleći na potencijal u budućnosti - dodao je Marčano.

GLAS: Na programu koncerta našla su se djela A. Pjacole, E. Morikonea, Ž. Bizea, N. Rote i drugih. Djela, kako naziv programa kaže, su kompozicije od opere do tanga. Šta je bilo posebno kod ovog programa i kako su povezane sve kompozicije?

MARČANO: Posebno je da imamo kao soliste izvanredne talente iz Banjaluke koji su nastupili s orkestrom svirajući jedan atraktivni program iz opere (Carmen, Thais) i Sibelijusov vrhunski koncert za violinu. Sa njima je na pozornici bio moj jako blizak drug Mario Stefano Pjetrodarki, kojeg zovem moj “muzički brat”. On je sa bandoneom šarmirao cijeli svijet svirajući Pjacolin tango i najpoznatije filmske melodije.

GLAS: U nazivu koncerta stoje i riječi ljubav i strast. Da li su to osnovne snage koje pokreću i muziku i sve što radimo u životu? I da li išta dobro može da nastane ako ne postoji dovoljno ljubavi prema onome što radimo?

MARČANO: Da. Bez ljubavi i strasti nemamo inspiraciju, motivaciju, a ni snagu da dostignemo bilo šta. Muzika bez ljubavi i bez strasti je samo note, harmonija i forma. Ne mogu da zamislim da neko može da bude muzičar, a da ne voli muziku do neba.

GLAS: Tokom karijere dirigovali ste u brojnim gradovima i sarađivali sa mnogim svjetskim umjetnicima. Kada se osvrnete unazad, koja sjećanja su Vam najdraža, ili koncert i saradnja sa nekim umjetnikom?

MARČANO: Volim da putujem po cijelom svijetu i da upoznajem različite tradicije, kulture i ljude. Imam već puno lijepih uspomena zahvaljujući svom poslu. Svaki umjetnik s kojim sam radio je bio poseban i puno sam naučio iz svake saradnje. Možda najdraža uspomena koju imam je ona kad sam dirigovao velikim koncertom “Music For Mercy” u Rimu sa Andreom Bočelijem i drugim međunarodnim zvijezdama u Rimskom forumu, jer lokacija je bila čarobna.

GLAS: Koliko je slobode u dirigovanju? I u muzici, uopšte?

MARČANO: Ima slobode, ali u formi. Imamo u partituri jedan okvir, i to mora nama da bude jasno. A sloboda se pojavi između nota. Za dirigenta je važno proučavati partituru i doći na prvu probu sa orkestrom znajući svaki detalj, imati kontrolu, jer samo tako dirigent može garantovati slobodu za muzičare. Sloboda svakako nikad nije anarhija!

Planovi

GLAS: Nakon koncerta u Banjaluci, kakvi su Vam planovi za dalje, šta Vas očekuje?

MARČANO: Poslije koncerta u Banjaluci, dirigujem Verdijevom operom “La Traviata” u pozorištu “Alto” u Esenu, a nakon toga me čeka novogodišnji koncert u Firenci, dva koncerta u Vroclavu, kao i Madeira. Čitava 2023. godina takođe je ispunjena koncertima, te me tako čeka dirigovanje Verdijevom operom “Trubadur” u Ljubljani, te Pučinijevom operom “Toska” u Sevilji, koncerti u Italiji, ali i u Londonu i nastup na festivalu “Al Bustan”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana