Desanka i Jelena Trakilović: “Srbadija” plod nesebičnog rada i posvećenosti

Nekim putevima muzičari idu sami, na nekima sretnu nekoga, a na nekima povedu nekoga. Dirigent Srpskog crkvenog pjevačkog društva “Srbadija” Desanka Trakilović na svoj muzički put povela je i svoju kćerku Jelenu Trakilović.

“Srbadija” je nastala prije 120 godina, ove godine je obilježila veliki jubilej, a Desanka Trakilović na čelu ansambla je od 1992. godine.

Hor je osnovan 1899. godine, a kako je ona naglasila, u jednom periodu Drugog svjetskog rata rad je bio zabranjen, a ona ga je obnovila.

- Obnovila sam rad pri pjevačkom društvu crkve Sveti Georgije. Tu smo djelovali 16 godina, dok nije napravljen saborni hram Rođenja presvete Bogorodice u Bijeljini. I sada smo u tom sabornom hramu. Što se tiče proteklih skoro trideset godina, važno je to što smo rasli i razvijali se paralelno sa radom i obnavljanjem društva. Puno smo radili i na takmičarskom dijelu i na međunarodnoj sceni osvojili silne nagrade i priznanja - navela je za “Glas Srpske” dirigent i redovni profesor na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini Univerziteta u Istočnom Sarajevu Desanka Trakilović osvrćući se na skoro tri decenije posvećenosti “Srbadiji”.

Kada je riječ o zajedničkom radu majke i kćerke, Trakilovićeva navodi da je to nekako došlo prirodno, jer je muzika uvijek bila sveprisutna u njihovim životima.

- Paralelno sam imala i dječji hor. Jelena je tada imala svega pet godina. Sasvim je prirodno da neko, ako raste u porodici u kojoj postoje određeni instrumenti, usvoji određena znanja i određene potrebe. Pored toga, ona je sa pet godina pošla u osnovnu muzičku školu. Svirala je klavir i rasla je uz hor. Kad je stasala, sa 17 godina prvi put je dirigovala u Budimpešti i to 2005. godine. U ovom trenutku obilježavanja jubileja i u proteklih pet-šest godina ona vodi sve probe i bira program. Sasvim je prirodno sve što ona sada radi i što čini. Mene raduje što je ona to sve preuzela - izrazila je zadovoljstvo Trakilovićeva.

Kako je istakla, osnova je bila u nesebičnom radu, koji je hiljade mladih ljudi proveo kroz ansambl, a neki od njih su otišli i u profesionalne vode i zaslužuju pažnju javnosti.

- “Srbadija” je najbolje rangiran srpski hor. Niti sam ja najbolji dirigent, niti je ovdje najkvalitetniji narod, nego prosto ovdje se ozbiljno pristupa svemu tome. Nema kalkulacija. Ne postoje barikade ni barijere. Ne postoje uslovi za tako veliki uspjeh. Ovdje postoji jedna nesebična posvećenost Jelene Trakilović i Desanke Trakilović, što podrazumijeva da je sve usmjereno na to - život, posao, porodica i hor. Nekad je “Srbadija” prije svega. Nije dovoljno samo imati znanje, treba ga prenijeti. Nije dovoljno imati uslove, treba ih istrpjeti zato što najljepša djela, najljepša poezija, najljepše stvaralaštvo, najljepša slika nastanu onda kada je čovjeku teško. Nama je ovdje, na ovim prostorima, često jako teško na polju kulture - objasnila je ona i dodala da, kada se osvrne nazad, nikada nisu odbili nastupe i uvijek su nastupima pristupali “srcem za sve”, i da svemu pristupaju ozbiljno i posvećeno.

U čitavoj njihovoj posvećenosti, kako je Desanka istakla, njena i kćerkina usmjerenja se razlikuju.

- Ja sam učila po Mokranjcu i silne vijekove prošla što se muzike tiče, a ona dolazi u daleko veće iskušenje - radi modernu i novu muziku, te žive kompozitore - završila je ona govoreći o svojoj kćerki i koleginici po pozivu, dirigentu Jeleni Trakilović.

Ona je profesor u Muzičkoj školi i viši asistent na Pedagoškom fakultetu te dirigent Dječijeg i mješovitog hora “Srbadija”.

- Brat i ja smo upisali muzičku školu jer se mama bavila muzikom. Poslije, kada smo odrasli, izabrali smo srednju školu. Ja sam se ipak opredijelila da to bude muzička škola. Kada je mama bila na doktorskim studijama i kada sam prvi put vidjela Darinku Matić-Marojević (koja je prva žena dirigent u Srbiji) - takva energija, još žena dirigent - najviše zahvaljujući njoj sam počela da se bavim dirigovanjem - rekla je Jelena i naglasila da je oduvijek bila okružena ljudima koji su manje ili više bili inspiracija za nju.

Osvrnula se i na to da joj je zaista bilo značajno to što je uvijek bila okružena kvalitetnim profesorima koji su djelimično i zaslužni za njeno usmjerenje.

- Zahvaljujući ljubavi prema profesorici Darinki Matić-Marojević ja sam se odlučila da upišem dirigovanje. Od početka sam znala da će dirigovanje biti moja profesija zato što je to, u stvari, jedan od najtežih i najzahtjevnijih smjerova na muzičkim akademijama. I nakon ovoliko rada, vidim da je, u stvari, sve dobro i da sam dobro izabrala - navela je Trakilovićeva.

Priznanja

Kad je riječ o nagradama i priznanjima, Desanka Trakilović je rekla da su to veoma značajni momenti za jedan hor i da je jedna od najnovijih nagrada jedno priznanje od same predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović, te da je glavno usmjerenje za uspjeh posvećenost obrazovanju i radu.

- Bez strukovnog i esnafskog obrazovanja ne može se postići uspjeh. Danas imamo dosta ansambala i horova, ali jedan broj vode ljudi koji nisu dovoljno edukovani, a edukacija je važna. Dirigenti su ljudi koji su završili dirigovanje. Potrebno je takvo obrazovanje. Učeći od najboljih, mi smo stekle neka znanja. Jelena je najmanje učila od mene, a rasla je uz “Srbadiju” i u “Srbadiji” - navela je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.