Bejbi Lazanja za "Glas": Ne pravim kompromise kad je muzika u pitanju

Jer sam ju, kao, siguran sam i svi, doživo u djetinjstvu, ali proživljavam to i sada u sklopu prirode vlastitog posla. Nažalost, to je nešto s čime se puno ljudi susreće na dnevnoj bazi, pa tako i ja. S toga je nekako prirodno da mi je ova tema bliska srcu i da sam je već neko vrijeme nosio u rukavu.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", Bejbi Lazanja, jedan od najpopularnijh i najcjenjenijih muzičara u regionu, ali i šire, objašnjavajući zašto je za temu svog novog singla "Face On Your Phone" izabrao bavljenje jednom od "bolesti modernog doba" onlajn nasilje i javnu izloženost anonimnoj masi.

GLAS: Generalno, i ovaj singl kao i prethodna dva "End The party" i "Sedated", koja su izašla nakon debi albuma "DMNS & Mosqutoes", donose pomak u zvuku i autorskom izrazu, u kojem se jasno čuje, da se ne "plašite"eksperimenta, što je taktika, koja zna odbiti jedan dio publike koja želi prepoznatljiv zvuk svog "idola", ali sa druge strane stagniranje u mjestu jeste put u bezidejnost i kliše. Koliko je teško pomiriti sve te polove u vašoj muzici?

LAZANjA: Mislim da je prvi album bio eksperimentisanje u široj slici mene kao osobe i tekstopisca. Metal i rok su oduvijek bili moja primarna muzika. To je scena na kojoj sam se kretao sa svojim prijašnjim bendovima. Kasnije, kao kantautor, sam i pisao pjesme za druge metal bendove na Njemačkoj sceni, ali i šire. Aktivno se odbijam prilagođavati svojim očekivanjima, ali i očekivanjima publike. Mislim da ću jednog dana, ako Bog da da doživim starost, biti sretan jer sam stvarao ono što volim, a ne ono što neko drugi voli. To mi je za sada neka misao vodilja i s njime nema puno prostora za kompromis.

GLAS: Vaše pesme često spajaju duhovite, apsurdne tekstove sa veoma ozbiljnim temama poput anksioznosti ili odlaska mladih. Kako balansirate između satire i iskrene emocije prilikom pisanja? Nekako djeluje da je čitav svijet posao previše ozbiljno mjesto, u kojem se humor ili satira, previše često vide kao opasnost?

LAZANjA: Možda je to način kojim se želim sakriti od publike. Ili je humor, kao što često biva, alat za nošenje s tim teškim stvarima poput anksioznosti. Ni sam nisam siguran. Sve mi to dolazi podosta prirodno pa se tako nikada nisam pitao ili nećkao oko same granice humora i zbilje. Kao mlađi sam gledao puno serija koje rade isto "South park", "Family Gay", "Office" i sl. Gutao sam neprestano taj sadržaj i vjerovatno je i ono nesvjesno krojilo moju komunikaciju.

GLAS. U vašoj muzici čuju se prilično različiti uticaji, pominjali ste sastave koji dolaze iz rok, metal, rep, trep zvuka ali i Tončija Huljića za formativne uticaje. Na koji način spajate tako različite žanrove poput metala, tehna i pop-panka, a da to bude pretočeno u autentično vaš izraz ili su prosto rečeno te žanrovske klasifikacije samo stvar medija i muzičkih čistunaca, a ne same umjetnosti? Koliko se ti spojevi dešvaju planski (kompozitorski) a koliko instiktivno (improvizacijski) u vašem radu?

LAZANjA: Lično mi je dosadno stvarati s ograničenim brojem zvukova i instrumenata. Takođe, ni jedan žanr sam po sebi mi nije dovoljan da ispuni tu glad za muzikom, kao slušaocu, ali i kao autoru. Zato se volim igrati i istraživati u nadi da ću otkriti nešto novo i neočekivano. S druge strane, pojavom AI-a mislim da ćemo se trebati vratiti na prirodne postavke i ići više u sirov zvuk. Više griješiti na studijskim snimkama i pustiti da ljudskost iziđe, ne bi li što više prkosili tome zlu.

GLAS: Za one koji vas ne poznaju još iz perioda kada ste svirali u sastavu "Mantra" koliko vas je rad u folk-metal bendu oblikovao kao muzičara i producenta? Znamo sa sigurnošću da Vas ozbiljan dio publike prati i zbog te faze vašeg rada?

LAZANjA: To je bend u kojem sam proveo desetak godina. Sve moje formativne godine. To iskustvo me podučilo na baš svi sferama onoga što danas radim. Učio sam o poslu, o radnoj etici, o kompleksnim odnosima unutar kolektiva kao što je bend. Mogao bih sigurno stranice i stranice napisati o tome što sam od tamo naučio. Još dan danas svjesno koristim tamo naučene stvari.

GLAS: Na "Doru" ste došli sa jednom vrstom statusa autsajdera, makar u pop krugovima, danas važite za jednog od najtraženijih regionalnih izvođača koji rasprodaje koncerte za nekoliko minuta. Koliko vam se život promenio u poslednje dve godine i kako održavate fokus na stvaranju, uz sav taj pozadinski, medijski, šum usmjeren na Vas?

LAZANjA: Koristim taj šum kao inspiraciju. Oduvijek sam pisao o vlastitoj zbilji pa sve dok imam kontakta s njome, ona se nalazi u mojim pjesmama. Istina je da sada imam manje vremena za stvaranje, pa često mi je to i teže, s obzirom da je teško nakon opake sezone koncerata samo sjesti u studio i krenuti, ali to je naš posao i ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi. Barem ne još (smijeh).

GLAS: Osim solo karijere, poznati ste po pisanju pjesama za njemački sastav "Mono Ink"

. Pomenuli smo da ste radili i kao dio benda "Mantra". Koliko je krativni proces različit kad pišete za sebe, a koliko kad radite sa drugim muzičarima i koliko to povlači kompromisa u samom autorskom izrazu?

LAZANjA: Kada si u ulozi pisca dosta si restriktan, ali ni to nije loša stvar. Radiš unutar okvira pa nemaš opcija koje te mogu odvući i zbuniti. S druge strane je frustrirajuće kada vjeruješ u pjesmu, ali klijent ne vidi ono što ti vidiš u njoj. U "Mantri" je bilo malo drugačije jer si ipak član benda pa imaš više prostora za izboriti se i ukazati na to zašto vjeruješ u svoju stvar.

GLAS: Nastupate 17. septembra u Banjaluci na Kastel rok festu na tvrđavi Kastel. Tvrđava ima specifičnu atmosferu i bogatu rokersku tradiciju. Da li takvi prostori zahtjevaju drugačiju energiju na bini u odnosu na klasične dvoranske nastupe?

LAZANjA: Ne bih rekao ne. Na svakoj pozornici dajem sve od sebe i nadamo se da će to biti dovoljno publici. To je slučaj i u Banjaluci. Jedino čemu se posebno veselimo jeste što ćemo baš tamo svirati naše teže pjesme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.