Album "Murder Ballads": 30 godina mračnog remek-djela Nika Kejva

LONDON – Pojava devetog studijskog albuma "Murder Ballads", originalno objavljenog 5. februara 1996. godine, mračne kolekcije pjesama o ubistvima, paradoksalno je pretvorila Nika Kejva i njegov bend "Bad Seeds" u globalnu rok atrakciju, nakon dvije decenije karijere u muzičkom andergraundu.

Kao što naslov sugeriše, album se sastoji od novih i tradicionalnih balada o ubistvima, žanra pjesama koji prenosi detalje, a često i posljedice zločina iz strasti. Iza raskošnih balada, romantičnih tonova i zvonkih zvukova, Kejv je lamentovao zvjerske priče u koje se upušta kao pjevač-pripovjedač, prizivajući vrijeme lutajućih svirača koji su vatru dijelili uz pjesme o ljubavi i smrti.

U momentu kada su Nik Kejv i Bad Seeds okupljeni da napišu album "Murder Ballads", nakon dvogodišnje studijske pauze nastale poslije izdavanja albuma "Let Love In", već su bili moćna grupa koja je mogla da se okrene mnogim muzičkim stilovima, a da se i dalje pojavljuje kao prepoznatljiv i jedinstven rok bend kao nijedan drugi na svijetu, ali su i dalje bili daleko od vrhova top-lista.

"Where the Wild Roses Grow" i komercijalni rizik

Najavni singl "Where the Wild Roses Grow", snimljen u potpuno neočekivanom duetu Nika Kejva i Kajli Minog, izazvao je bojazan, ali i zanimanje fanova za novi korak u karijeri "kralja crnih vrana", a dodatnu sumnju pojačala je ironična izjava muzičkog direktora benda Mika Harvija da pjesma zvuči kao njen veliki hit "I Should Be So Lucky".

Na kraju je album zvučao kao standardno izdanje grupe "Bad Seeds", singl sa Kajli je odlično prošao u komercijalnom kontekstu, a Kejva su počeli prihvatati i oni koji za njega do tada nisu ni čuli.

 

Bend na vrhuncu snage i mračne inspiracije

Nakon godina mučne borbe sa alkoholom, narkoticima i sopstvenim opsesijama, Kejv se vratio u studio u punoj snazi, okružen bendom koji je predvodio bivši bubnjar grupe "The Birthday Party" Mik Harvi kao muzički direktor sastava. Tu je bio i Bliksa Bargeld iz grupe "Einstürzende Neubauten", koji je industrijske okvire preveo u divlje bluz gitarsko škripanje i razvijao se u lukavog instrumentalistu.

Zvučnu nasilnost sastava pokretala je muzička vještina Martina P. Kejsija, Konveja Sejvidža, Džima Sklavunosa i Tomasa Vajdlera, koji su pjevali i prateće vokale. Zajedno su bili zastrašujući bend koji je ulivao vatru u uzdržane i poremećene muzičke postavke "Murder Ballads".

Nik Kejv i Mik Harvi već su odavno krenuli mračnim putem koji će ih dovesti do albuma "Murder Ballads". Njihove bijesne, granično mizogine i mizantropske pank-bluz numere iz ranih dana, poput "Six Inch Gold Blade" ("Zabio sam zlatnu oštricu od šest inča u glavu djevojke") i apokaliptična vizija "Sonny's Burning", bile su nasilne pretpostavke ovog albuma.

"O'Malley's Bar" kao klica albuma

Prva pjesma napisana za album o ubistvima bila je "O'Malley's Bar", nastala još tokom rada na ploči "Henry's Dream" (1992). Prema Kejvu, upravo je ova pjesma bila polazna tačka za cijeli koncept.

– Nismo mogli da koristimo "O'Malley's Bar" ni na jednom od naših drugih albuma. Zato smo morali da napravimo kompletan album, okruženje u kojem bi pjesme mogle da postoje – rekao je Kejv.

U momentu kada su muzičkom scenom vladali grandž, evro-dens i gangsterski rep, Kejv i njegova ekipa djelovali su potpuno anahrono, poetski oslonjeni na vjekovnu tradiciju folk balada o ubistvima, dok im je muzički samo nebo bilo granica.

Narativi smrti i mitske pjesme

Događaji koji su doveli do ubistva, sam čin i prikaz natprirodne odmazde dobijaju lirski život, ponekad iz perspektive ubice, ponekad žrtve. U pjesmi "Song of Joy", Kejv citira Miltonov "Paradise Lost", dok se otkriva da je pripovjedač zapravo ubica.

Priče poput "Stagger Lee", "Henry Lee", "The Curse of Millhaven" i drugih grade morbidni folklor u kojem se smjenjuju nasilje, crni humor i tragedija.

– Ako nemam slobodnu volju, kako mogu biti moralno kriv? – pita se Kejv u 14 i po minuta dugoj numeri "O'Malley's Bar", centralnom dijelu "Murder Ballads", u kojem psihopata puca po cijelom baru, razmišlja o samoubistvu i nastavlja svoj pohod.

Prije tračka nade u pjesmi "Death Is Not the End", obradi Boba Dilana, podtekst prijetnje i zlobe ostaje prisutan. Do ovog albuma broj žrtava u Kejvovom opusu bio je relativno nizak, ali katalog od 75 ljudskih smrti i jednog psa traži da povjerujete da smrt nije kraj.

Komercijalni uspjeh i kultni status

Album "Murder Ballads" postao je najveći komercijalni uspjeh benda do tada, najvjerovatnije zahvaljujući čestom emitovanju spota za "Where the Wild Roses Grow" na "MTV"-u. Uspjeh je omogućio Kejvu ulazak na top-liste i izgradnju statusa kultnog umjetnika.

Po objavljivanju, album "Murder Ballads" dobio je široko priznanje kritike. Bil van Paris iz časopisa "Rolling Stone" napisao je da "nikada ranije manični elementi nisu uzdigli Kejvov trik na nivo umjetnosti kao na albumu 'Murder Ballads'", dok je Nil Štraus iz "New York Timesa" istakao da Kejv "pedantno gradi makabričnu basnu i destiluje je u jednu snažnu sliku smrti".

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.