Irma Beširević, o postavci “F603, možda kanske maybe”: Umjetnost je sinteza života

Ilijana Božić
Foto: Velibor Tripić

BANjALUKA - Treba da pričamo o zdravlju i bolesti, a pogotovo o mentalnom, jer pandemija virusa korona je kolektivna trauma kroz koju prolazi cijeli svijet, a mi na ovom području nismo obradili ni prethodnu kolektivnu traumu. To se taloži, ne razgovara se, a simptomi su svuda.

Kazala je to mlada umjetnica Irma Beširević za “Glas Srpske” govoreći o izložbi “F603, možda kanske maybe”, koja je do 12. septembra otvorena u galeriji “Vagon” u Banjaluci. Riječ je o kolekciji radova koji su nastajali tokom godine sakupljanjem, prerađivanjem i sortiranjem, a radovi su rađeni na plastici.

Beširevićeva je istakla da je umjetnost za nju sinteza života, jer su kako kaže umjetnost i život nerazdvojni, a objašnjavajući naziv ove postavke rekla je da ona govori o zdravlju i bolesti fizičkog tijela, ali i digitalnog, jer je digitala produžetak.

- Naziv “F603, možda kanske maybe” je dijagnoza. Jednog dana sam svojoj majci čitala nalaz i onda sam naišla na rečenicu u kojoj se spominje F603 pa sam rekla možda je to. Ostalo mi je upečatljivo pa sam odlučila da tako nazovem izložbu. Ona je donekle posvećena mojoj majci - rekla je ona.

Naglasila je da je postavka, kao što joj i naziv aludira, sklop simptoma.

- Izložba je intimna i prvi put sam išla tim tokom. Riječ je o obrađivanju određenih simptoma i stanja sastavljenih u cjelinu. Tako je jedno djelo pozitivan test na kovid. Odatle kreće čitav niz - rekla je ona.

Tu su i dvije slike koje gledaju jedna na drugu, a kako kaže Beširevićeva tu je riječ o istoj stvari, ali u drugom obliku.

- Jedna nosi naziv “Helikobakterija” i na njoj je oslikano istraživanje ličnog karaktera, dok je priča na drugoj ciklus koji nije prilagođen ni jezikom niti je za prikazivanje publici. Veoma je intiman - kazala je ona i dodala da dok je stvarala ova djela nije imala izložbu u vidu.

Nakon pomenutih slika slijedi rad “Oni koji napuštaju - mrtvi dijelovi tijela” i tu možemo da vidimo kosu, kost, kožu, krv, nokte, žvake, flastere i plastiku.

- Na tom radu je sklopljeno tijelo od mrtvih dijelova tijela, onog što nam je najbliže, a što nas napušta sklapajući ljudski otpad. S tim da treba da imamo u vidu da se obnavljamo. Odnosno nakon sedam godina nijedna ćelija u nama nije ista pa hodamo kao kopije naše prošlosti. To je povezano sa internetom, jer i na internetu sklapamo verzije sebe stvarajući ličnost koju želimo da prikažemo svijetu, a ovo na ovom radu je ono što odlazi u smeće - objasnila je Beširevićeva.

Na slici “Postkovid glavobolja” umjetnica je obrađivala momenat kad nije mogla da čita, ni da radi. Na postavci su i digitalizovani crteži na plastici koje je tokom godine skupljala u dnevniku. Na jednom isječku piše: “Imamo sad, iako je sve prošlo” koji govori o prisutnosti, jer kako kaže Beširevićeva imamo sve, ali konzumeristički pristupamo životu, a prisutnosti malo imamo.

- Ova postavka pokazuje koliko je ljudsko tijelo fantastično i složeno. Nema ništa složenije nego mozak i svijest u mozgu - ispričala je ona.

Budući da su svi radovi rađeni na plastici, umjetnica je to objasnila time što se plastika provlači kroz sve na svijetu. Prema njenim riječima plastika simbolizuje besmrtnost, jer je materijal koji će ostati vječno među nama. Progovorila je i o odnosu čovjeka i tehnike s kojom se svakodnevno susrećemo, koji je, kako kaže, problematičan, jer ne postoje regulacije koje štite čovjeka od kapitalizima u kojem živimo.

- Živimo u začetku tehnološke revolucije. Kad je bila industrijalna revolucija, koja je prethodila ovoj, automobili nisu imala pojaseve, ljudi nisu imali puteve dok nisu shvatili to i uveli bezbjednosne mjere. E tako je i sad nama sa internetom - zaključila je Beširevićeva.

Zanimljivo je da je ova mlada umjetnica osnovnu i srednju školu završila u Švedskoj, gdje joj žive roditelji, ali je nakon toga odlučila da ostane u Banjaluci i da ovdje stvara intermedijalnu umjetnost.

- Ovdje je sve veoma blisko, dostupno je mnogo toga. U Švedskoj ljudi staju u red za sve. Svjesna sam da sam ovdje dobila dosta prilika koje ne vidim da bi se desile u Švedskoj, jer ovdje sam na svom, a tamo ću zauvijek biti dijete imigranata - objasnila je ona.

Mladi duh

Beširevićeva je istakla da je galerija “Vagon” među prvim zvaničnim inicijativama koje nisu andergraund.

- “Vagon” bira da podstiče mlade savremene umjetnike, a taj mladi duh je veoma bitan i ovdje ga zaista ima - rekla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana