Zbirka autopoetičkih tekstova "Kalem" Vaska Pope novo izdanje "Arhipelaga"
BEOGRAD - U godini u kojoj obilježavamo čitav vijek od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih pjesnika Vaska Pope, uz podsjećanje na autora i djela, činimo to i stalnim vraćanjem na njegove riječi, slaveći ih i kroz nova izdanja.
Jedno od novih izdanja objavljeno je u izdavačkoj kući "Arhipelag", a riječ je o zbirci autopoetičkih tekstova Vaska Pope "Kalem", koja je prvo izdanje u ediciji "Autopoetike".
Ovu knjigu Popa je pisao između 1953. i 1981. godine, ali nikada je nije objavio. "Arhipelagovo" izdanje, osim tekstova nastalih u pomenutom periodu, sadrži i jedan rani Popin autopoetički tekst i četiri pjesme nastale sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
- Popina autopoetika ne čini tajnu poezije odgonetnutom, niti njenu ponornost iznosi na svetlo kritičkog govora, već na još jedan način poziva čitaoca da se, sa znanjima koja je stekao i sa strašću koja mu je data, suoči sa smislom pesničkog govora. Govor autopoetike produžava govor poezije. Nekada je ta veza kod Pope toliko naglašena da je ove dve vrste govora gotovo nemoguće razlikovati. U knjizi "Kalem", koju je pisao skoro trideset godina, pesnički i autopoetički tekstovi stoje jedni uz druge, smenjuju se i produžavaju, a da čitalac među njima, po osnovnom postupku i tipu govora, najčešće ne opaža dublje razlike. Međutim, Popini zapisi o pesništvu, a to važi čak i za njegove zapise o slikarstvu, neosporno jesu autopoetičkog karaktera. Oni svedoče o poeziji, makar to činili na "taman i zagonetan način", kao što to čini i sama poezija, a temama koje pokreću prevashodno kazuju o poeziji pisca autopoetike - zabilježio je priređivač knjige i urednik "Arhipelaga" Gojko Božović.
On dodaje da čitalac koji dođe u dodir s Popinim autopoetičkim tekstovima vidi razvoj osnovnih pitanja pjesničkog stvaranja, nastanka pjesničke slike i smisla pjesme u svijetu u kome smisao nije uvijek osiguran, a kamoli dostupan.
Prema Božovićevim riječima, Popini zapisi vraćaju se osnovnim pitanjima poezije, vjerujući da poezije, kao naročitog oblika govora i naročite antropološke potrebe, i nema bez takvih pitanja.
- U središtu tih pitanja jeste odnos pesnika i sveta koji mu je dat i u kome je objavljen, odnos pesme i života, odnos pesme i "živih reči" bez kojih poezija nije ni zamisliva. Te žive reči pesnik u istoimenom zapisu naziva "lepim rečima". One nastaju kada svakodnevne reči i rečenice nisu ni nužne, ni dovoljne da bi se čovek izrazio i da bi predstavio prosvetljujući trenutak svoje neponovljive situacije. Tada se čovek odriče svakodnevnosti reči i mora da postane tvorac reči sposoban da njima izrazi svu složenost vlastitog života i sveta. U sposobnosti tog preobražaja oblikuje se uslov pesništva. Umesto običnosti govora, pesnik poseže za "nesvakodnevnim rečima" dovoljno sposobnim da budu izvor smisla i utemeljenje govora. Poezija, veruje Popa, nije svakodnevna, ali govori i o svakodnevnom i o večnom - zaključuje Božović i dodaje da je u tome jedan od ključnih poetičkih zahtjeva koji se tiho i u toj tihosti odlučno izgovara u raznolikim zapisima iz "Kalema".
Kako je naznačeno na zvaničnom sajtu izdavačke kuće "Arhipelag", u ediciji "Autopoetike" biće objavljivani autopoetički tekstovi velikih modernih pisaca različitih žanrova, od poezije do proze, od književnosti do istoriografije, od filozofije do sociologije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
