Vujović: “Boj iznad vekova” naš du­g precima

Aleksandra Rajković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Vujović: “Boj iznad vekova” naš du­g precima

Ova hronika, jednog u zaborav zaturenog događaja, naš je dug prema precima i potomcima, a nastala je u trenutku kada nas i spolja i iznutra, i dobronamerno i dušebrižno i za naše dobro, ubeđuju da zaboravimo na mitove prošlosti, da spalimo tapije, zarad budućnosti skrojene po meri onih koji su nam u Kumanovu, gle ironije, 1999. godine, oteli sve ono što su pre sto godina vratili besmrtni ratnici pričešćujući se Lazarevom žrtvom blagorodnog čuvstva.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” glavni i odgovorni urednik “Princip presa” Mišo Vujović povodom monografije “Boj iznad vekova, sto godina Kumanovske bitke”, koju je objavio povodom obilježavanja 100 godina od Kumanovske bitke. Riječ je o monografiji koja na više od 200 strana uz obilje fotografija donosi pregled najznačajnijih dešavanja iz tog perioda srpske istorije.

GLAS: Putem ove monografije vratili ste se u jednu od najvažnijih bitaka u srpskoj istoriji. Šta sve monografija donosi?

VUJOVIĆ: Tom velikom pobedom ostvaren je san, hranjen nadom i kosovskim zavetom više od pet vekova. Mudri tumači kažu da je upravo to sećanje na stara gospodstva, na velike kraljeve srednjovekovne srpske države koji su znali kako da se izbore sa nemanima, narodu davalo onu “neobjašnjivu snagu” da preživi tamu mnogih vekova. Stoga, nikakva žrtva za oslobođenje srpskih zemalja nije dovođena u pitanje. Bitka je počela 23. oktobra 1912. godine, završena je dan kasnije, fizički je trajala dva dana, a metafizički 523 godine. Izvojevana je viteškim podvigom srpske vojske, pre svega, neustrašivošću redova i nižih oficira... Ova sadržajna i bogato ilustrovana hronika, jednog u zaborav zaturenog događaja, naš je dug prema precima i potomcima, a nastala je u trenutku kada nas i spolja i iznutra, i dobronamerno i dušebrižno i za naše dobro, ubeđuju da zaboravimo na mitove prošlosti, da spalimo tapije, zarad budućnosti skrojene po meri onih koji su nam u Kumanovu, gle ironije, 1999. godine, oteli sve ono što su pre sto godina vratili besmrtni ratnici pričešćujući se Lazarevom žrtvom blagorodnog čuvstva.

GLAS: Koje sve segmente obuhvata “Boj iznad vekova”?

VUJOVIĆ: Monografija je u stvari mali arhiv najznačajnijih dešavanja počev od istorijskog i političkog okvira, majskog prevrata, carinskog rata između Srbije i Austrougarske, previranja u Turskoj, balkanske opsesije Beča, buđenja i renesanse već zamrlih nacionalnih organizacija, srpske strategije orijentisane na jug, protivljenja velikih sila stvaranju Balkanskog saveza, tu je osvrt na predvorje rata, mobilizaciju, moral, samu bitku, istorijske rezultate bitke, dalji tok rata, otimanje srpskog mora... naveli smo, odjeke i zapise, naše i turske izvore, poglede sa strane...

GLAS: Hroničari su zabilježili da se nikada prije Kumanovske bitke u srpskoj istoriji nije dogodilo da cio narod “diše kao jedan”. Kakav je to fenomen?

VUJOVIĆ: Desila su se prava čuda: ne samo da su se mobilizaciji odazvali svi pozvani, već se javilo i više od 20.000 onih koji nisu dobili poziv, ali su zahtevali da budu raspoređeni u jedinice. Bolnice su napuštali i ranjeni i bolesni, samo ako su mogli da se kreću. Veliki broj dobrovoljaca iz inostranstva, uglavnom iz Severne Amerike, pohitao je da se stavi na raspolaganje Otaybini. Iz Turske su krišom bežali Srbi osmanlijski državljani, pa je od njih formirana posebna jedinica od 8.500 ljudi. Osnivani su srednjoškolski odbori koji su, u ime svojih škola, odlazili u komande zahtevajući da i oni budu mobilisani. Nisu ustuknuli pred procenama Austrije da će “Turska zgromiti Srbiju koju treba poniziti i držati u nemoći da bi se jednog dana odstranila kao slepo crevo”, kako je u svojim memoarima naveo knez Bilov. Nisu se ostvarila ni obećanja Feti-paše da će doručkovati u Vranju, ručati u Nišu i zakonačiti Beogradu.

GLAS: Jesmo li zaboravili na zasluge velikana srpske istorije?

VUJOVIĆ: Kako mi danas mondijalistički nabildovani, etički depilirani u svom tranzitivnom nadahnuću, da shvatimo to vreme. Ko danas zna kako je prkosno Austrougarima pevao “Mi znamo sudbu i sve što nas čeka...” Aleksa Šantić, zašto je robijao i proganjan u tada modernoj evropskoj Austriji Petar Kočić, znamo li da je Milan Rakić, konzul i pesnik, na Kosovo i Metohiju umarširao kao dobrovoljac u uniformi četničkog puka vojvode Vuka.

Nepoznavanje istorije

GLAS: Poznaju li savremenici dovoljno nacionalnu istoriju?

VUJOVIĆ: Istraživanja koja je ovih dana, povodom Kumanovske bitke objavila RTS, više su nego poražavajuća i teraju nas da se zapitamo, ne koliko poznajemo svoju istoriju, već koliko malo cenimo sebe? Zašto naša elita, ako je ima, u bogatoj kulturnoj baštini ne raspoznaje istorijske padove i zašto ih ne razlikujemo od istinskih civilizacijskih vrhova koje smo dosezali? Prepoznajemo li u svom duhovnom nasleđu one principe na kojima smo kao narod opstajali i u gorim vremenima?

 

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.