Veliki književnik Skender Kulenović rođen prije 110 godina: Simbol stradanja i otpora naroda Kozare

Tako je o svom stvaralaštvu govorio veliki književnik Skender Kulenović, koji je rođen prije 110 godina. Prema riječima njegovih savremenika, možemo da uočimo da je Kulenović u životu propatio svaku nepravdu te da je bio topao čovjek pun ljubavi.

Kao da je na početku stvaralaštva u djelima koja su tada nastajala izrazio žal za djetinjstvom u rodnom Bosanskom Petrovcu prije Prvog svjetskog rata. Zajedno s majkom je napustio rodnu grudu i otišao u njen Travnik. Dok čitamo njegove pjesme, prepoznajemo krik boli. Jednom prilikom je kazao da su svi njegovi soneti odgovor na životne dileme koje je imao, kazao je: “Koje su sve dileme bile - ušle su u sonete”.

Da je Skender Kulenović bio neobična i krupna figura u srpskoj književnosti “Glasu Srpske” je potvrdio profesor Filološkog fakulteta Duško Pevulja, koji je istakao da je i pored toga, nažalost, njegovo djelo na neki način zapostavljeno.

- Njegov status u istoriji srpske književnosti nije podudaran sa njegovim značajem, jer je Skender Kulenović bio veliki znalac jezika i kada se čitaju njegova djela, a imam osjećaj da se danas malo čitaju, vidite zaista jednu književnu gromadu. Prije nekoliko godina Akademija nauka i umjetnosti RS objavila je Zbornik o Meši Selimoviću i Skenderu Kulenoviću i to je u posljednjih 20 godina nešto najvažnije što se odigralo na području proučavanja književnog djela ovog velikog pisca - ispričao je Pevulja.

Objasnio je da je Kulenović jedan od onih pisaca koje pamtimo po njihovom istaknutom djelu te da se tako ovog književnika sjećamo po svevremenoj poemi “Stojanka majka Knežopoljka”.

- Ta poema je jedno od najvelinčanstvenijih djela u srpskoj književnosti u kojem je dar Skendera Kulenovića došao do vrhunca. Rijetko se on poslije toga uzdizao na te visine, ali ova poema je nešto što se velikim piscima, njihovom zaslugom i grandioznošću njihovog dara, naprosto dogodi - naveo je Pevulja.

Naglasio je da ako imamo u vidu specifične prilike i okolnosti koje su u njoj opisane, mjesto gdje je prvi put kazana i činjenicu Kulenovićevog posvajanja srpske književne tradicije u poemi prepoznajemo magistralnu liniju srpske epske književne i etičke paradigme.

- Koliko god ta poema bila velika, vanvremenska i koliko god se u njoj pozlatio srpski jezik i ta magistralna linija srpske književne tradicije i najviši etički njeni obrasci on je autor i drugih značajnih djela. To su poema “Ševa”, te komedije “Djelidba”, “Večera” i “A šta sad”. Kada je riječ o njegovom pjesničkom stvaralaštvu, njegova knjiga soneta je izvanredna i pokazuje Skendera kao velikog pjesnika - ispričao je Pevulja i dodao da je Rajko Petrov Nogo napisao knjigu o sonetima Skendera Kulenovića pokazavši ga kao majstora ove zahtjevne pjesničke forme, koji je poslije Dučića podigao tu vrijednosnu ljestvicu.

Istakao je da treba izdvojiti i pozni roman “Ponornica”, kojim je prikazan njegov romansijerski dar.

- Treba naglasiti da Skenderovo ime u istoriji srpske književnosti treba da bude i jeste na neki način zapisano zlatnim slovima. Želim da, ako na to imamo pravo, pozovemo ljude da ga čitaju, jer je on pisac koji to zaista zaslužuje. Skrenuo bih pažnju na knjigu njegove supruge Vere Crvenčanin “Skenderova trajanja”, jer je to knjiga iz koje iznutra imate osvijetljenog velikana i kao umjetnika i kao čovjeka - zaključio je on.

O talentu i snazi Skendera Kulenovića za “Glas Srpske” pričao je i književnik Ranko Risojević, koji je naglasio da ovaj pisac zauzima visoko mjesto u srpskoj književnosti, kao pjesnik, na prvom mjestu, ali i kao dramski pisac, briljantni esejista i kritičar.

- Kao pjesnik, on je među najznačajnijim antifašističkim pjesnicima Drugog svjetskog rata, simbol stradanja i otpora naroda Kozare. “Stojanka majka Knežopoljka” svojom lirsko-epskom čarolijom podigla je poslije Kozarske ofanzive moral boraca i preživjelog stanovništva, progovorivši iz temelja krajiškog bića, iz korijena, kako je sam Skender rekao, humusa pamćenja, stvorivši tako djelo koje još plijeni svojom ljepotom i svojom pjesničkom istinom. Tu nema nekih trećih argumenata koji bi ovo djelo stavili u drugi plan naše poezije - poručio je Risojević.

Kako je kazao ima mnogo različitih priča i anegdota o životu Skendera Kulenovića.

- Istakao bih njegovo prvo recitovanje “Stojanke” na Paležu, pred postrojenim partizanskim strojem, u kojem su stajali moji budući roditelji. Majka je čuvala tu uspomenu kao što se čuva neka amajlija. Skender je za njih tada bio božansko biće - obrazložio je Risojević.

Naveo je i to da je poznavao cijelu Kulenovićevu porodicu, suprugu Veru, koja je često dolazila na Kozaru i potresno recitovala “Stojanku”.

- Zatim, njegovu djecu, kompozitora Vuka, modernog, vrlo poznatog u Bostonu, više nego kod nas, nažalost rano je preminuo. Bio je jedne godine na Kozari pa smo dugo u noć razgovarali o njegovom ocu i o muzici. Divan sagovornik. Tu je još kćerka Biljana, balerina po profesiji, ali i pjesnik. “Glas” joj je objavio prvu poetsku knjigu. U vrijeme hajke na Đuru Damjanovića i njegovu priču “Golimjesto”, Skender je svojom izjavom podržao našeg sjajnog pripovjedača - pojasnio je Risojević.

O nastanku pomenute poeme “Stojanka majka Knežopoljka” Kulenović je svojevremeno rekao: “Sjećam se jednog trenutka iz same ofanzive: duboko sam zaželio da o svemu tome nešto reknem, možda bolje rečeno da urliknem, ako ostanem živ”.

Branko Ćopić

Risojević je ispričao da su Branko Ćopić i Skender Kulenović bili veliki prijatelji.

- Voljeli su da se međusobno zadirkuju pa su prisutni nevični i nenaviknuti na taj njihov odnos slušali svakovrsna kićenja i dobacivanja. Ima toga kod Ćopića u “Delijama na Bihaću”, ali još ponegdje. Svi su književnici u ratu bili angažovani i kao obavezni pisci partizanske štampe, koja je nastajala na šapirografu. Tu su veoma aktivni bili i Ćopić i Kulenović - naveo je Risojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.