Umjetnik protiv terora vremena

STOKHOLM - Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je Krasnahorkaiju zbog ubjedljivog i vizionarskog stvaralaštva koje, usred apokaliptičkog terora, potvrđuje moć umjetnosti.

Ovim riječima je šestočlani žiri Švedske kraljevske akademije  obrazložio odluku da mađarski autor Laslo Krasnahorkai bude ovogodišnji laureat Nobelove nagrade za književnost.

Krasnahorkai je rođen u gradiću Gjuli na jugoistoku Mađarske 1954. godine, a slično ruralno okruženje iskoristio je za svoj vjerovatno najpoznatiji roman "Satantango" iz 1985. godine. To mu je zapravo bio debi roman i on opisuje grupu očajnih građana napuštene kolektivne farme negdje u Mađarskoj neposredno pred pad komunizma. Na sceni se pojavljuju osobe za koje se vjerovalo da su mrtve, a koje svi prisutni smatraju glasnicima nade ili, naprotiv, sudnjeg dana, dok se satanski elementi iz naslova kriju u tome što pridošlice manipulišu stanovnicima koji se nadaju spasenju.

Melanholična  klaustrofobična proza Lasla Krasnahorkaija, sa svojim dugim, meandrirajućim, ali preciznim rečenicama, donosi apsurdnu i čulnu sagu razapetu između banalnosti i apokalipse, i svrstava ga u odabrano društvo evropskih pisaca kao što su Kafka, Beket ili Bernhard.

Američka kritičarka Suzan Montag proglasila ga je majstorom apokalipse u modernoj književnosti, nakon što je pročitala njegovu drugu knjigu pod nazivom "Melanholija otpora", iako on u svojim intervjuima tvrdi da se ne bavi budućnošću.

- Apokalipsa nije pojedinačni događaj, kako prijeti proročanstvo Novog zavjeta o posljednjem sudu. Apokalipsa je proces koji traje već jako dugo i trajaće još jako dugo. Apokalipsa je sud koji je u toku. Možemo se samo zavaravati budućnošću, nada uvijek pripada budućnosti. A budućnost nikada ne dolazi. Uvijek je pred vratima. Postoji samo ono što je sada. Ne znamo ništa o prošlosti jer ono što smatramo prošlošću je samo priča o prošlosti. U stvarnosti, sadašnjost je takođe samo priča. Sadrži i priču o prošlosti i budućnosti koja nikada neće doći. Ali barem ono što živimo kao sadašnjost postoji. I samo to postoji. Pakao i raj su na Zemlji i ovdje su sada. Ne moramo ih čekati. Pa ipak, čekamo, tješeći se mnoštvom nade - rekao je Krasnahorkai.

Mađarski velikan je dobitnik nekolicine važnih nagrada poput Bukerove nagrade, a još ranijih godina njegovo ime se pominjalo kada je u pitanju Nobelova nagrada za književnost. Među važnijim djelima nalaze se još knjige: "Zatočenik iz Urge" (1992), "Rat i rat" (1999), "Pustošenje i tuga pod kapom nebeskom!" (2004), "Seiobo je boravio tamo dole" (2008), "Poslednji kurjak" (2009) i druge. Nekoliko njegovih djela adaptirano je u dugometražne filmove. "Satantango" (1985) i "Melanholija otpora" (1989) je režirao kultni  mađarski filmski stvaralac Bela Tar, s kojim Krasnahorkai ima dugogodišnje kreativno partnerstvo.

Osim toga, Krasnahorkai je napisao nekoliko scenarija za Tarove filmove, uključujući "Prokletstvo" iz 1988.  i  film "Torinski konj" iz 2011. godine,  jedan od Tarovih najhvaljenijih filmova.

Godinama je radio i pisao širom svijeta, a posljednjih godina živi povučeno u brdima mađarske opštine Pesta. Prevode njegovih romana na srpski jezik objavljivale su izdavačke kuće "Dereta" i "Plato".

Da podsjetimo, prošlogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost bila je južnokorejska autorka Han Kang.

Istorijat

Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se od 1901. godine i do sada je dodijeljeno 117 nagrada, a među laureatima su 103 muškarca i 17 žena.

Nobelovu nagradu za književnost je četiri puta dobilo više autora. Najmlađi laureat imao je 41 godinu, a najstariji 87 godina. Član ove akademije Stiv Sem-Sandberg objasnio je nešto više o tome kako teče proces selekcije.

- Glavni kriterijum je književni kvalitet, nešto što prevazilazi jezike i geografiju i što se teško opisuje, ali kada to vidite ili pročitate, znate da je to to. Gledamo i cijelu karijeru, da li tu ima više djela, odnosno neki razvoj ka tom kvalitetu - rekao je Sem-Sandberg.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.