Tri decenije bez majstora Tvrđave

Proslavljeni književnik Meša Selimović, koji je iza sebe ostavio impozantan književni opus, već pune tri decenije nije sa nama (1910-1982).

Selimovićev roman "Derviš i smrt" dobio je sve značajnije domaće književne nagrade a taj, kao i njegov roman "Tvrđava", prevedeni su na više jezika širom svijeta.

Kritika je odmah oduševljeno pozdravila "Derviš i smrt" (1966) kao izuzetno djelo. Ovaj roman je napisan kao reakcija na tadašnji Titov režim koji se vrlo često obračunavao sa političkim osuđenicima. I sam Mešin brat je bio na Golom otoku, što je bio dodatni motiv.

Mehmedalija Meša Selimović je rođen u Tuzli 1910. godine. Poslije završenog Filozofskog fakulteta u Beogradu, do početka Drugog svjetskog rata, radio je u Tuzli kao profesor trgovačke škole i potom gimnazije. Zatvoren je 1942, a iduće godine je prešao na slobodnu teritoriju.

Do kraja Drugog svjetskog rata bio je pripadnik Narodnooslobodilačkog pokreta, između ostalog, i politički komesar Tuzlanskog odreda. Poslije rata je radio kao nastavnik Više pedagoške akademije u Sarajevu i tek osnovanom Sarajevskom univerzitetu, bio je direktor "Bosnafilma", Narodnog pozorišta u Sarajevu i glavni i odgovorni urednik izdavačkog preduzeća "Svjetlost".

Zbog prigušenog sukoba s tadašnjim političkim rukovodstvom BiH napustio je Sarajevo i sa porodicom se preselio u Beograd.

Bio je redovan član Srpske akademije nauka i umetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije: NIN-ova nagrada (1976), "Goranova" nagrada (1976), Njegoševa nagrada (1976) i mnoge druge nagrade i priznanja.

Meša Selimović je autor zbirki pripovjedaka "Prva četa" i "Tuđa zemlja" (1957). Njegovi su romani "Tišine" (1961), "Magla i mjesečina" (1965), "Derviš i smrt" (1966), "Tvrđava" (1970), "Ostrvo" (1974). Napisao je studije i eseje "Za i protiv Vuka" (1967), "Eseji i ogledi" (1966). Autobiografski spis "Sjećanja" objavio je 1957. godine.

Selimović je umro 11. jula 1982. a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Meša Selimović u pismu upućenom SANU 1976. godine

- Potičem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog književnog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem.

- Znali su to, uostalom, i članovi uređivačkog odbora edicije "Srpska književnost u sto knjiga", koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u odjeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić i Boško Petrović. Nije zato slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim biografskim podatkom.

"Skandal"

Uz Selimovićeve porodične prilike je vezan jedan, u to vrijeme, neobičan događaj, okarakterisan i kao skandal. Selimović je, naime, nekoliko godina bio izvan članstva Komunističke partije koja ga je 1947. godine kaznila na taj način jer je nevjenčano živio sa svojom budućom suprugom Daroslavkom Darom Božić, koju je njegova prva supruga, u partijskim i pravosudnim organima optuživala, između ostalog, i da je "bivša buržujka".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.