Foto: Agencije
BEOGRAD - Izdavačka kuća "Laguna" je izdavanjem dva toma knjige "Prašina snova" blizu toga da kompletira legendarni serijal Stivena Eriksona "Malaška knjiga palih" na srpskom jeziku.
U pitanju je monumentalni izdavački poduhvat prevođenja i objavljivanja koji je potrajao 16 godina i do sada obuhvata devet objavljenih od ukupno deset napisanih knjiga kako bi jedan od najvažnijih serijala u istoriji epske fantastike bio dostupan domaćoj publici.
Od izlaska prvog srpskog izdanja knjige "Mjesečevi vrtovi" davne 2009. godine Eriksonova saga je u međuvremenu postala globalni pop fenomen koji je u velikoj mjeri prevazišao granice žanra, a sam autor postao književna zvijezda širom planete.
Sam Erikson je, jednostavno rečeno, velemajstor žanra i pisac koji piše odlične knjige ne podilazeći publici i ne praveći kompromise sa žanrovskim trendovima, nego slijedi isključivo sopstveni kreativni impuls. S druge strane, on je, kako sam ističe u intervjuima, svoj trenutak uspjeha dugo čekao i dobro se za njega potrudio.
- Nisam od onih ljudi koji mogu da zabave društvo okupljeno na izletu, oko vatre, pripovijedajući dugačku zanimljivu priču - moj mozak ne funkcioniše na taj način. Za mene je pripovijedanje rasparčan proces i tek kada sjednem da pišem, u mogućnosti sam da ispletem u jednu cjelinu te rasparčane dijelove. Vjerovatno me zbog toga rijetko zbunjuje zamršenost zapleta mojih romana - rekao je Erikson.
Naravno, gledajući veličinu ovog poduhvata nameću se određena pitanja. Šta neku knjigu ili, bolje rečeno, serijal epske fantastike čini uspješnom kako kod publike, tako i kod kritike? Koji je to faktor koji izdvoji nekog pisca iz ogromne gomile knjiga koje se objave širom svijeta, pogotovo nakon nagle ekspanzije tog žanra nastale usljed ogromnog uspjeha filmskih ekranizacija Tolkinovog "Gospodara prstenova" i uspjeha serije "Igra prestola" po romanima "Pjesma vatre i leda" Džordža R. R. Martina? Da li je u pitanju maštovitost svijeta u kom se odvija radnja romana ili je u pitanju kvalitet zapleta i upečatljiva karakterizacija glavnih junaka? Koliko je to posljedica dobrog izdavača i uspješne reklame, a koliko kvaliteta samog djela? Sudeći prema Eriksonovom monumentalnom djelu, potrebno je imati sve gore nabrojano, plus nešto što bi se moglo definisati prilično iracionalnim izrazom - magija! Književna, naravno. Kad je u pitanju sama priča ili njen zaplet, iako serijal sa prvom knjigom "Mjesečevi vrtovi" kreće prilično konfuzno, bez posebnog uvoda, kako radnja odmiče, sve se polako uklapa u jednu širu pripovijest gradeći zaplet koji nas svakom novom knjigom uvodi u čudesno fascinantan svijet Malaškog carstva, a zatim ne pušta do samog kraja serijala. Ukratko, serijal koji je ponudio savršen spoj svih elemenata žanrovskog stila uz originalnu vještinu njihovog miješanja te potpuno autentičan pripovjedački stil, morao je dati dobre rezultate i, naravno, dao ih je.
Radnja romana smještena je u pomenuti Malaški svijet, koji su svojevremeno za potrebe RPG igre osmislili Erikson (osim pisanja on je školovani antropolog i arheolog) i Jan Kameron Ezlmont (takođe kanadski pisac fantastike). Kad je svijet stvaran, Erikson je imao u planu da to bude filmski scenario, ali kasnije ga je pretočio u roman. Roman je završen 1992. godine, a na prvo objavljivanje čekalo se do 1999. jer nije bilo povoljnih ponuda izdavača. Do objavljivanja "Mjesečevih vrtova" došlo je tek nakon što je Erikson dobio poziv za saradnju od velike britanske izdavačke kuće "Transvorld", uz zahtjev da se o Malaškom svijetu napiše čitav serijal knjiga (treba pomenuti da je ponuda "Transvorlda" vrijedjela 675.000 funti). Odmah po izlasku iz štampe roman "Mjesečevi vrtovi" dobija odlične kritike, a on nas uvodi i svijet Malaških hronika.
Malaško carstvo sa carem Kelenvadom na čelu uz pomoć vojnih legija, tajnog udruženja ubica po imenu "Kandža" i magije carskih čarobnjaka postaje dominantna sila koja redom osvaja gradove i zemlje. Ekspanzija carstva se zaustavlja, kako zbog unutrašnjih problema (zapovjednica "Kandže" Lasin ubija cara i postaje novi vladar čisteći kadrove odane bivšem caru) tako i zbog pokušaja osvajanja kontinenta Dženebakisa. To ih dovodi u sukob sa moćnim vladarem rase Tiste Andija, gospodarom Mjesečeve Ikre i sinom Tame, Anamonderom Rejkom... U taj sukob upliću se čarobnjaci, bogovi, okupljeni u razne kuće (svjetla, tame, sjenke, smrti...), zmajevi, demoni i druge neljudske rase vođene samo njima znanim razlozima. Obračuni, intrige, prevare, tajni planovi svih strana upletenih u sukob od ljudi preko humanoidnih rasa do bogova, prepliću se tokom cijele sage, a broj leševa, litara krvi, magijskih eksplozija i otvorenih pitanja gomila se svakom novom knjigom.
Veliki broj likova, zapleta i podzapleta nije problem za Eriksona, koji radnju pripovijeda ubitačnim tempom, ne štedeći ni svoje likove ni čitaoca, a kako je istakao u jednom od intervjua, on je imao jasnu ideju i način njenog sprovođenja.
- Znao sam od početka gdje je kraj i šta je potrebno da bih stigao do njega. Naravno, pravi kraj ne postoji, život se nastavlja i čitalac bi trebalo to da osjeti na isti način kao kada je pročitao "Mjesečeve vrtove" na početku. Ulazimo u priču u kojoj posmatramo parče istorije ovog svijeta, deset knjiga kasnije mi izlazimo iz priče, a život se nastavlja - rekao je Erikson.
Autor je otprilike svake godine (1999 - 2010) objavljivao novu knjigu, a pisanje deset knjiga teklo je kao nezaustavljiva bujica riječi. Ovo je izuzetno djelo s obzirom na to da je obim knjiga u prosjeku 900 stranica, a da svaka od njih uključuje nove liste dramskih likova (svaka ima nekoliko stranica popisa karaktera na početku knjige), mape (nove lokacije za svaku knjigu), citate poezije i proze na početku svakog poglavlja, te osnovnu strukturu svake knjige od četiri dijela, osim posljednje knjige "Oskaćeni Bog" koja je imala sedam dijelova.
Pored monumentalne prezentacije, Eriksonova sklonost stilu ostala je nepokolebljiva tokom pisanja serije. Posebno su vrijedne pažnje nejasnoća i neizvjesnost sa kojim piše. Ništa se čitaocu ne servira na srebrnoj tacni, svaki zaplet, svaki lik, svaki događaj zahtijevaju od čitaoca da se prisjeti svega što je naučio o toj temi u prethodnim sveskama. To što se veza s prethodnim detaljima tako lako previdi svjedoči ne samo o bliskosti koju čitalac mora održavati tokom čitanja već i o ukupnoj vrijednosti koja se pridaje samom iskustvu čitanja. Dakle, Eriksonov književni stil u potpunosti angažuje i stavlja teret na čitaoca da pronađe punu vrijednost napisanog. Od prve do posljednje stranice čitalac mora ostati fokusiran kako bi serijal bio u potpunosti vrijedan čitalačkog vremena, o stalnoj potrebi da se vraćate i provjeravate likove da ne govorimo. Ipak, sve to je više nego vrijedno truda, jer kada počnete čitati, to je proces koji vas potpuno uvlači u nevjerovatni univerzum kreiran maštom i talentom Stivena Eriksona.
Serijal "Malaška knjiga palih" prodat je u više od pet miliona primjeraka širom svijeta uz brojne pohvale tipa: "najznačajnije djelo epske fantastike 21. vijeka" ili "najbolja fantastična serija novijeg vremena" i slično. Navodno bi do kraja ove i početkom sljedeće godine "Laguna" trebalo da objavi i prevod "Osakaćenog Boga", čime bi serijal bio napokon kompletiran na srpskom jeziku na radost vjernih čitalaca.
Pisac Stiven Erikson rođen je 7. oktobra 1959. godine u Torontu u Kanadi, a pravo ime mu je Stiv Rune Lundin. Obrazovao se u Kanadi, gdje se usavršavao u arheologiji i antropologiji.
Osim "Malaške knjige palih" Erikson je započeo trilogiju prednastavaka u istom svijetu pod nazivom "Trilogija Karkanas" , sedam novela i kratku priču. Trenutno radi na seriji nastavaka od četiri dijela "Priče svjedoka". Njegov izlet u naučnu fantastiku rezultirao je "Trilogijom svojevoljnog djeteta", parodijom na "Zvjezdane staze", i romanom "Cijena radosti - Nožem u srce" i drugim temama uobičajenim u žanru. Ima suprugu i sina i trenutno žive u Velikoj Britaniji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike