Odlazak Gorana Babića: Pjesnik prognan izvan vremena

BEOGRAD - Nakon što su nas najsrčanije patriote na svaki mogući način uništili, valja pročitati "Vidno polje" Gorana Babića da bi bile shvaćene dvije stvari. Pod jedan, da je izdaja često jedini izbor časnog čovjeka i pod dva da su izdajnici naši najbolji pisci.

Ove riječi je pisac i publicista Ante Tomić napisao u blurbu za knjigu "Vidno polje" svog kolege, pisca, pjesnika i publiciste Gorana Babića, ali jednako tako mogu poslužiti kao savršeni nekrolog na vijest da je Babić preminuo u Beogradu u 82. godini života.

Sa Babićem se oprostio pisac Miljenko Jergović, koji je skrenuo pažnju na činjenicu da je Babić bio najveći živi hrvatski pjesnik koji je, uprkos književnoj veličini, zbog političkih razloga do kraja života ostao neshvaćen, prećutan i izolovan.

- Otišao je Goran Babić. Živio je u progonstvu. Bio je neuporedivo najostvareniji i najveći živi hrvatski pjesnik. Iz političkih razloga nije mogao dobiti "Goranov vijenac". Članovi uprave i žirija te manifestacije vjerovatno se nisu usuđivali ni da misle o Babiću. Samo malobrojni u Hrvatskoj odvažili bi se da ga spomenu kao pjesnika. I za to su plaćali cijenu. Sve ovo vrijedi po redu spomenuti, sad kad je svemu kraj i kad Babić ostaje onima koji su prethodno imali hrabrosti da čitaju njegove pjesme i glasno govore o poeziji - napisao je Jergović.

Takođe, od Babića se oprostio Muharem Bazdulj, književnik i kolumnista "Glasa Srpske" sa tekstom "Oproštaj od Gorana Babića: Crvenilo i žar (sve ostalo je strast)" na portalu "Oko".

- Osamnaestog oktobra 1944. u partizanskoj bolnici na Visu rodio se Goran Babić, jedan od najvećih pjesnika tzv. zapadne varijante srpskohrvatskog jezika. Umro je 26. aprila 2026. u Beogradu. U međuvremenu u svojoj vjernosti Jugoslaviji i komunizmu ostao je toliko sam da je više nalik na književni lik, nego na stvarnu ličnost - napisao je Bazdulj.

Babić je bio jedna od najcjenjenijih i najkontroverznijih figura regionalne književne scene. Krajem šezdesetih godina bio je osnivač Centra za društvene djelatnosti omladine RK SOH, a jedan od proizvoda ovog centra je i čuveni omladinski list "Polet". Bio je glavni urednik časopisa "Oko" namijenjenog aktuelnostima iz umjetnosti i kulture. U periodu od 1981. do 1985. godine Babić je bio zadužen za kulturu u Predsjedništvu Socijalističkog saveza Republike Hrvatske.

Rođen je na ostrvu Visu 18. oktobra 1944. u partizanskoj bolnici, iz braka Mata, po nacionalnosti Hrvata, porijeklom iz Opuzena i Livije, Beograđanke jevrejskog porijekla, oboje studenti Beogradskog univerziteta, koji su se početkom Drugog svetskog rata pridružili partizanskim jedinicama na teritoriji Dalmacije.

Poslije rata školovao se u Metkoviću, Mostaru, u kojem je odrastao, Rijeci i Zagrebu. Objavio je više od 80 knjiga, među kojima su pjesničke zbirke "Ptico jedna glupa u smrt zaljubljena" (1966), "Strašna djeca" (1973), "Mjesečina, noćni lijes" (1974), "Naša stvar" (1975), "Dim i zima" (1977), "Biće vatra svjetlosti" (1978), "Noćna rasa" (1979), "Smrt u snu" (1979) i druge. Objavio je veliki broj dramskih tekstova. Autor je i televizijskih i radio-drama. Pjesme su uvrštene u veliki broj antologija, dobitnik je svih značajnih regionalnih nagrada za književnost.

Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, makedonski, slovenački. Svoj posljednji tekst objavljen u Hrvatskoj napisao je kada je na zidu u kvartu Dubrava vidio grafit: "Zabranjeno za Srbe, pse i Cigane".

Svoj tekst završio je rečenicom: "Tražite me među Srbima, psima i Ciganima". Zbog političkih prilika i progona 1990. preselio se s porodicom iz Zagreba u Beograd. Iz dva braka ima tri kćeri.

Autobiografija

Babić je nakon odlaska iz Zagreba u Beograd uglavnom živio daleko od javnosti ili mejnstrim medija, da bi pažnju šire javnosti privukao njegov roman "Vidno polje" u izdanju "Lagune".

U ovom svojevrsnom autobiografskom romanu napisana su porodična i sjećanja iz društvenog života, mnogobrojni dokumenti i članci, polemike u vremenu od kraja Drugog svjetskog rata preko velikih previranja sedamdesetih i osamdesetih u Jugoslaviji do emigrantskog života u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.