Objavljena antologija poezije “Mastiljara stara”Ranka Preradovića: Pjesničko svođenje životnih računa

Veteran književne scene Republike Srpske i srpske književnosti u novoj knjizi skupio je oko 60 pjesama, simbolično obilježavajući šezdeset godina literarnog djelovanja i na određen način zaokružio sopstveni pjesnički opus. Po njegovim riječima iako je iza njega dvadesetak  zbirki poezije, ostalo je još nešto da se napiše u “Mastiljari staroj” i to su uglavnom pjesme koje do sada nisu objavljivane.

- Činjenica da obilježavam šest decenija književnog rada ukazuje u kojoj sam životnoj dobi. Najnovija zbirka je jedna u nizu, nešto malo dopunjena i onim što sam pisao za ovo dugo vrijeme. Ali, pjesme u “Mastiljari staroj” nisu objavljivane u mojim dosadašnjim knjigama, to je zaokruženje mog poetskog iskaza i portreta. Šezdesetak je pjesama tu, a grozd pjesama o podsmijehu autobiografiji nastao je pred sam izlazak zbirke. Čist pjesnik, inače, čitav stvaralački vijek piše samo jednu, svoju, životnu pjesmu. Najčešće u isječcima - rekao je Preradović za “Glas Srpske”.

Završni ciklus pjesama u knjizi nosi zanimljiv naziv “Nema više kuda”, a svaka od njih bavi se ljudskom i pjesničkom potragom za smislom što je po riječima pjesnika, kojeg od prve objavljene poeme djeli šest decenija života i rada,  možda posljedica njegovog životnog doba, ali vječne pjesničke potrage za samim sobom.

- Životna dob me je možda uputila na imenovanje tog ciklusa od desetak pjesama, ali i suštinsko bavljenje sobom u tim pjesmama. Tragač za smislom je u kružnici i nije moguće stići početak potrage. Ali, ma kako bilo, najčešće se stigne do kraja i otud konstatacija da nema više kuda. Tragač nije samo umoran, nego je toga i dobrano svjestan - dodaje on.

Pretposljednja pjesma u zbirci nosi pomalo apokaliptični ton u nazivu “Smak svijeta”, dok je posljednja pjesma ipak nešto optimističnija uz naziv “Veseo kraj”, jer kako ponavlja, cijeli život se piše jedna pjesma na različite načine.

- Nije li nam ovovremenost dodijelila svjedočenje o smaku svijeta ili je, pak, sve ovo, pa i pjesnikov život, neka mala podvala? Možda je moć čuvstvovanja dotakla nemoć stvarnosti? Gonetajući odgovore na ova i još tolika druga pitanja pjesnik iznalazi mogućnost da bude svoj i kaže istinu. Ali, istina ga, ipak, opredjeljuje na smijeh – svodeći sve što se događalo i što se dešava na podsmijeh. Da se za cijeli život piše jedna pjesma veli i činjenica da bi neke pjesme iz “Mastiljare” mogle dopuniti moju zbirku pjesama “Ludnica” objavljenu 1974. godine  - ističe on.

Urednik nove knjige je Nenad Novaković, nadahnut predgovor “Izmaglicom hodi čovek ili utočište (u) reči” je pisao David Kecman Dako, dok je emotivan pogovor “Iz žive kapi mastila” napisao  Duško Ž. Popović. Između su Preradoviće pjesme podijeljene u pet ciklusa u kojima svodi životne i pjesničke račune, a po njegovim riječima iako je naslov knjige pomalo anahron on je proistekao iz same poezije, a sud o kvalitetu ostavlja kao i uvijek čitaocima i književnim znalcima.

- Za šest decenija književnog rada i više od dvadeset pjesničkih knjiga sudili su mi brojni književni znalci, ali i brojni čitaoci i poklonici ovog stvaralaštva. Nije samo riječ o dvadesetak mojih knjiga, mnogo je više izdanja, možda utrostručenje kada je riječ o mojoj poeziji. Svodeći račune sam sa sobom u “Mastiljari staroj” i naslovom knjige vraćam se počecima, ali ne zanemarujući novonastale pjesme. Naslov je izvučen iz te poezije i nije moglo drugačije - zaključuje Preradović, te dodaje da će uskoro izaći i još jedna njegova zbirka pjesama.

Razgovornik

Nedavno je iz štampe izašla još jedna Preradovićeva knjiga, a to je “Kozarački književni razgovornik”, u kojem  je pisac prepustio riječ  kolegama piscima, kako bi oni svaki na svoj način dopunili epopeju o stradanju srpskog naroda Kozare.

- Udruženje za očuvanje tradicije iz Prijedora je objavilo izbor mojih intervjua sa piscima koji su pisali o Kozari i njenoj slavnoj epopeji. Njima sam povjerio taj izdavački posao da, na taj način, zajedno, obilježimo osam decenija veličanstvene kozaračke bitke iz Drugog svjetskog rata. Na početku je moj boravak sa Skenderom Kulenovićem na Paležu. Tu su pisci, od Mladena Oljače, narodnog heroja Rade Bašića, koji je i poznati filmadžija, pa preko Tone Svetine, autora romana “Vučići Kozare” i Marina Zurla, do nekih manje poznatih, poput pisca “Ranjenog djetinjstva” Đuke Ivetića iz Podgradaca ili Zdravka Baće Zgonjanina, koji danas živi u Bijeljini - kaže on i dodaje da su tu prisutni i Matija Bećković, Nenad Grujičić, Nebojša Ivaštanin, Vasilije Karan i drugi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.