Novi roman Stanislave Šakota: Književni spomenik jednoj porodici

BRATUNAC - Postoje knjige koje ne nastaju samo zbog želje za pisanjem, već iz potrebe da bude sačuvano ono što vrijeme neumoljivo briše - uspomene, mirise zavičaja, glasove predaka i tihe borbe običnih ljudi.

Takva je i knjiga "Zavičaj se voli do groba", novi roman književnice iz Bratunca Stanislave Šakota (djevojački Žuža), koji je nastao iz sjećanja, tuge i ljubavi, a najviše iz želje da ništa ne bude zaboravljeno.

Stanislava Šakota, dirnuta povjerenjem porodice Žuža i vođena unutrašnjim porivom da odgovori na izazov, pretočila je sjećanja u priču. Knjiga je nastala zahvaljujući inicijativi njenog rođaka Jove Žuže, koji je autorki donio prve zabilješke i fotografije, želeći da sačuva porodičnu istoriju od zaborava. 

Ona nije, kako kaže, željela roman - željela je priču. Jednu običnu, a zapravo izuzetnu priču o tome kako su ljudi koji se spominju u knjizi živjeli, voljeli, strahovali, gradili, gubili i opstajali. Istina, smatra ona, nije samo u zvaničnoj istoriji, već i u sjećanjima, u tišini porodičnih arhiva i u srcima onih koji pamte. 

- U knjizi se uglavnom govori o tome da smo (Žuže) nekada živjeli u podnožju Bjelašnice, ali smo zbog političkih odluka morali da odemo. Nisam uspjela da napišem nijedno slovo, a da bar jednom nisam zaplakala  priznaje ona. 

Za nju ovo nije bio običan zadatak. Bila je to lična, emotivna misija. Prva reakcija, kaže za "Glas Srpske", bila je odbijanje - osjećaj da je to prevelika odgovornost. 

- Lako je napisati priču, ali sakupiti odbjegle i skoro zaboravljene uspomene i od njih napraviti štivo koje će biti zanimljivo svima bio je veliki izazov. Kada sam dobila ponudu da prihvatim i napišem ovu priču, skoro dva dana sam ponavljala sebi i svima oko mene da nema šanse da ja ovo uradim. Sa druge strane, znala sam da sam od onih koji teško mogu odoljeti izazovima koji im se u početku čine nemogućim. Dok sam planirala da ne započinjem sa pisanjem, život mi se smijao u lice. Naravno, nikada ne bih uspjela sama, trebalo je oživjeti zaboravljena sjećanja - istakla je ona.

Ali upravo tu, gdje je djelovalo da nema snage, rodila se odlučnost. 

Zahvaljujući pomoći porodice, prijatelja i prvih čitalaca koji su ukazivali na nedostatke, priča je dobila oblik i snagu.

- Ona je sama po sebi zapravo i bila napisana, jer su likovi iz knjige uglavnom proživjeli veći dio svog života, a zadatak koji sam postavila sebi je bio da priča bude upakovana tako da od početka do kraja ima dinamiku i bude zanimljiva različitim uzrastima, kako članovima porodice tako i svima ostalima. Ova priča nije priča o velikim događajima i slavnim bitkama. Ovo je, prije svega, priča o porodici i o tome kako političke odluke mijenjaju živote običnih ljudi - podvukla je Šakota.

Objavljena u izdanju "Everest medija" iz Beograda, knjiga donosi oko 200 stranica ispunjenih životima članove porodice Žuža od perioda Drugog svjetskog rata do danas. Obogaćena autentičnim porodičnim fotografijama, ona čuva ono što vrijeme pokušava da izbriše - identitet, sjećanje i toplinu doma.

BIOGRAFIJA
Književnica Stanislava Šakota rođena je 1976. u Sarajevu, a živi i radi u Bratuncu. Godinama volontera u nevladinim i humanitarnim organizacijama. 
Do sada je objavila romane "Ekskurzija" (2020) i "Kada se slegne prašina" (2022), a svoje tekstove objavljuje i na blogovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.