Na današnji dan prije 33 godine preminuo pjesnik djetinjstva, ljubavi i maštarija
Banjaluka - Dobri znalci Antićeve poezije reći će da njegovi najljepši stihovi pripadaju djetinjstvu, prvoj, ranoj ljubavi. To je značajna vrijednost u književnosti našeg vremena.
Stvorio je jedinstven pjesnički ciklus nazvan “Plavi čuperak”, koji je samo u našoj zemlji doživio više desetina izdanja. Od dvadeset jedne blistave pjesme u ovoj zbirci, dvadeset ih je posvećeno prvoj ljubavi, koja je došla do spoznaje o sebi.
Pisalo je ovo u jednom tekstu, daleke 1986. godine, neposredno nakon smrti slavnog Miroslava - Mike Antića, jednog od najdražih, najvoljenijih i najčitanijih pjesnika srpske književnosti.
Najljepše stihove pjevao je u slavu čudesnog svijeta djetinjstva, maštarija, ali i o svom rodnom mjestu Mokrinu i o Vojvodini.
- O toj Vojvodini, ravnici-materi svojoj, o soli, o hljebu i o vinu, progovorio je pjesnik snažno, nadahnuto, strasno. O toj Vojvodini, na istorijskoj vjetrometini, o borbama i stradanjima, o narodu robijaškom i prvomajskom, o zemlji, tenkovima uzoranoj, od krvi izopijanoj i partizanskoj - pisalo se o Antiću i njegovoj poeziji tada.
Poslije toliko godina, kao što to biva, ostao je da živi među nekim drugim generacijama, da bude inspiracija za nove ljubavi i nova maštanja, a njegova poezija i danas živi, kao što živi i “Besmrtna pesma”.
“Uprkos danima sivim, kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim.”
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
