Luka Grbić, glumac, za “Glas Srpske”: Predavanjem strahu klizimo u propast

Milanka Mitrić
Luka Grbić, glumac, za “Glas Srpske”: Predavanjem strahu klizimo u propast

Pozorište danas ne može da čini ono što je činilo pre nekoliko hiljada godina, ali može ono što je činilo pre nekoliko vekova. I dalje ima publike u pozorištu, ali uvek treba da je ima više.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” mladi glumac Luka Grbić, koji je bio jedan od učesnika nedavno održanog festivala “Kestenburg” u Banjaluci, gdje je sa kolegama s Fakulteta dramskih umetnosti Beograd odigrao komad “Greta iz Fausta”. Grbić je široj javnosti poznat po ulozi Nenada Maraša u serijalu “Južni vetar” te po ulogama u nekoliko televizijskih serija

- I glumci i pozorište kroz istoriju su prolazili kroz svašta. Mi treba da čuvamo snagu poruke koju pozorište nosi, potrebu za izražavanjem na taj način i glad za komunikacijom s publikom - dodao je ovaj glumac, ističući značaj koje pozorište ima za njega i njegova buduća usmjerenja.

GLAS: “Greta iz Fausta” prikazuje različite likove glumaca i režisera te situacije u kojima se nalaze. Kako ste je pripremali?

GRBIĆ: To je naša ispitna predstava, a mi negujemo tradiciju da studentske predstave budu što manje režirane te se sve na kraju svodi na čist glumački zadatak. Ovo što mi radimo je segment našeg školovanja, ne nužno i predstava. Fokusiramo se na unutrašnji rad sa sobom.

GLAS: S obzirom na to da glumite i u pozorištu, na filmu i u serijama, zanima me gdje biste rekli da se više pronalazite?

GRBIĆ: Ugodnije mi je u pozorištu, zato što mi više odgovara taj pristup radu, a to je da imaš dva meseca da spremiš i napraviš nešto. Trenutno vlada nova moda u snimanju, a to je da nema proba. I onda ja sa svojom zamisli uđem u kadar, kolega uđe sa svojom i tu se sretnemo prvi put. Nekad se desi hemija i bude dobro, ali potreban je proces. Ja sam ljubitelj procesa, ne radi procesa, nego zato što je značajan, tako da trenutno sam zadovoljniji radom u pozorištu.

GLAS: Dakle, u pozorištu nalazite više slobode?

GRBIĆ: Tu jeste sloboda, jer si jedan od mehanizama u velikoj mašineriji, tako da imaš dva meseca da iznosiš predloge na datu temu i lik, da isprobaš razne stvari i vidiš kako se to uklapa sa drugim ljudima.

GLAS: S obzirom na to da ste igrali u “Južnom vetru”, jednom od najpopularnijih serijala u regionu, kako posmatrate popularnost i umjetnost naspram popularnosti?

GRBIĆ: Nisam nužno ljubitelj popularnosti, ljubitelj sam zlatne sredine. Umetnost ne sme da bude autistična, bez komunikacije sa publikom. Predstave i pozorišta postoje radi publike i nikad taj faktor ne sme da bude zaboravljen. Ni teatar ni film ne smeju da povlađuju publici. Razni sadržaji povlađuju publici i bazirani su na tome da podilaze najosnovnijim i najbanalnijim potrebama. Mi sa scene imamo pravo i prostor da damo ljudima iskustvo, naše lično ili nama bitno.

GLAS: Sama svrha umjetnosti je da prosto izazove reakciju kod posmatrača, a ne da ispuni očekivanja.

GRBIĆ: To je stvar asocijacije publike. Neko reaguje na određene stvari, a neko na potpuno druge. Takva su sva kapitalna dela. U svemu je mnogo slojeva i svako ima za nešto da se uhvati. To volim - slojevito pozorište.

GLAS: Koliko korona mijenja umjetnost, ako se osvrnemo na različite vrste ograničenja u kojima živimo?

GRBIĆ: Imamo istorijski primjer ciklusa, otvaranja - zatvaranja, rušenja i podizanja. To ide u krug, ali umetnost živi. No, pitanje je u kom trenutku tog ciklusa mi sada živimo. Još možemo izvojevati ovu bitku, umetnost i pozorište svi možemo da živimo, ali treba da budemo na ti sa sobom, sa ličnim i iskrenim potrebama i da ne dozvolimo da nama svet manipuliše i da se plašimo. Ne smemo da se plašimo da ćemo nešto izgubiti ili da nešto nećemo imati, željni postizanja, dostizanja i pobeđivanja, jer ćemo tada postati glavni puleni propasti.

GLAS: Šta biste mogli da nam otkrijete o Vašim planovima, šta pripremate, na čemu radite?

GRBIĆ: Imam mnogo planova i koristim ovaj lep talas što se desio da što više pokupim iskustva i da što više stvari napravim. Imam četvrtu godinu na faksu da završim, to je primarno pa onda pozorište.

GLAS: Koliko otvorenih i dostupnih prilika za mlade glumce tvoje generacije postoji i kako doći do njih?

GRBIĆ: Prilika je stvar sreće. Ne bih da budem bezobrazan i da govorim, ali stvarno ima prilika i treba koristiti svaki trenutak. U našem poslu je teško, uvek čekamo da nas neko zove, a istina je da imamo šta da radimo dok čekamo. Treba da budemo i individualni stvaraoci, da radimo sami i kad nema prilike, kad nas ne uhvati reditelj za kragnu i mi da imamo naše strasti, naša bavljenja, da sami pravimo predstave i da sanjamo o filmovima koje ćemo praviti ili da pišemo nešto. Ima opcija i prilika za usavršavanje, pogotovo za mladog glumca. Mogućnosti postoje, samo treba da budemo svesnih njih, da budemo hrabri i da ih prihvatimo. To se dešava kroz rad. Ne može čovek odstraniti hrabrost, pa onda raditi, za to nema vremena. Strah od izlaska na scenu moguće je pobediti samo izlaskom na scenu.

“Kestenburg”

GLAS: Kakve utiske nosite sa festivala “Kestenburg” i kakav značaj za Vas imaju ovakve smotre posvećene studentskom teatru?

GRBIĆ: Meni je ovo prvi festival na kojem sam i najviše mi je značajan zbog upoznavanja kolega. Meni je to bilo najznačajnije, da se susretnemo sa kolegama iz Banjaluke i Cetinja, da vidimo kako oni rade, a pri tom, sve to jako lepo rade. Meni je nešto ovakvo uživanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana