Književnik Boro Kapetanović ispraćen na posljednji počinak: Pjesnici se samo prave da umiru

BANjALUKA – Književnik i pjesnik Boro Kapetanović sahranjen je danas, 12. avgusta, na groblju u Slatini, a istog dana u Vijećnici Banskog dvora održana je komemoracija u organizaciji Udruženja književnika Republike Srpske.

Od Kapetanovića su se oprostili njegove kolege i prijatelji Predrag Bjelošević, Mihajlo Orlović, Duško Pevulja, Mirko Vuković, Goran Dakić i Jovo Čulić.

Komemoracija je protekla u znaku sjećanja na književnika čije su stvaralaštvo, ali i snažna ličnost, ostavili dubok trag među njegovim prijateljima i kolegama.

"Takav je za mene odlazak Bore Kapetanovića"

Predrag Bjelošević rekao je da su neki odlasci takvi da tek nakon njih postanemo svjesni koliko je jedan čovjek ispunjavao naše živote.

"Postoje odlasci poslije kojih ostane prazno mjesto. A postoje i odlasci poslije kojih tek shvatimo koliko je jedan čovjek svojim prisustvom ispunjavao naš život, naše susrete, kafanske stolove i književne večeri, naše rasprave i ćutanja, naše gradove i naše uspomene. Takav je za mene odlazak Bore Kapetanovića", rekao je Bjelošević.

Mihajlo Orlović sa prisutnima je podijelio uspomene na Kapetanovića iz momačkih dana, kada su drugovali u Sanskom Mostu.

"Pravo prijateljstvo, kao i prava poezija, ne umire". 

Orlović je naglasio da prijateljstvo i poezija ne prestaju čovjekovim odlaskom.

"Pravo prijateljstvo, kao i prava poezija, ne umire kada čovjek ode. Samo promijeni mjesto. Od danas je Boro u našim sjećanjima, i u svakoj priči koju ćemo ispričati", rekao je Orlović.

On je dodao da je Kapetanović "otišao na kafu kod starih prijatelja, naših Sanjana: Jove Tontića, Dušana Praće, Rade Vrućinića, Stevana Tontića i drugih".

"Jedno me tješi, kako reče jedan pjesnik svom odlazećem prijatelju – pjesniku, pjesnici se samo prave da umiru. Zbogom, dragi Boro", rekao je Orlović.

"Mrtav grmi o svojoj smrti"

Mirko Vuković rekao je da je, naizgled, Kapetanovićeva smrt bila "tiha, lijepa smrt", ali da je vijest o njegovom odlasku snažno odjeknula.

"Ali – našim glavama su počele da se 'rasprskavaju zvijezde'! U svim medijima, štampanim i pisanim, na brojnim portalima svih vrsta i usmjerenja, eksplodirala je, lančanim eksplozijama, vijest: Umro je Boro Kapetanović!", rekao je Vuković.

On je podsjetio da su se od Kapetanovića oprostila brojna udruženja i pojedinci, ističući da su u njemu prepoznavali "osamljenika iz Mađira".

"Isto je, braćo, 'pjevati i umirati'! Kao što je na Svetog Iliju posljednji put izašao iz tišine svoje sklopljene knjige, iz tišine svoga doma, iz muka svoje grobnice, i živ zagrmio posljednji put na svom Šušnjaru, Boro mrtav grmi o svojoj smrti", poručio je Vuković.

"Tvrdoglavo je istrajavao na sopstvenoj pjesničkoj sudbini"

Potresan govor održao je i Goran Dakić, koji je govorio o Kapetanovićevom karakteru, ponosu i njegovoj nepokolebljivosti.

"Može li čovjek biti isuviše ponosan? Može li stajati previše uspravno? Kapetanović je bio iz takvog plemena, iz plemena u kojem se samilost posmatra kao uvreda, a sažaljiva pomoć kao kletva", rekao je Dakić.

On je dodao da je Kapetanović "mogao lakše, mogao bolje", ali da bi se na takvom putu na njegov "plemeniti metal ubrzo uhvatila rđa".

"On je tvrdoglavo istrajavao na sopstvenoj pjesničkoj sudbini i to je romantičarsko istrajavanje uistinu čudesan podvig", rekao je Dakić.

Na kraju komemoracije pjesmu posvećenu Bori Kapetanoviću pročitao je Jovo Čulić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.