Grčki pjesnik Antonis D. Skijatas dobitnik nagrade "Otvorena knjiga"

BANjALUKA – Međunarodna književna nagrada "Otvorena knjiga" za 2026. godinu dodijeljena je istaknutom grčkom pjesniku Antonisu D. Skijatasu, odlučio je žiri Udruženja književnika Republike Srpske.

Priznanje će laureatu biti uručeno 2. novembra u 11 časova u Svečanom salonu Banskog dvora, u okviru 11. Međunarodnih književnih susreta "Banjaluka 2026", koji će biti održani od 1. do 4. novembra.

Nagrada "Otvorena knjiga" dodjeljuje se deveti put istaknutom književnom stvaraocu izvan srpskog govornog područja, a ovogodišnji dobitnik izabran je zbog visokih umjetničkih dometa svog pjesničkog djela, snažnog povezivanja ličnog i kolektivnog pamćenja, istorijskog iskustva i savremenosti, te doprinosa savremenoj grčkoj i evropskoj poeziji i međunarodnom povezivanju pjesnika i kultura.

Poezija kao prostor pamćenja i svjedočenja

Žiri je radio u sastavu Ranko Risojević, predsjednik, te Ranko Pavlović i Predrag Bjelošević, članovi.

U obrazloženju odluke istaknuto je da Skijatasovo stvaralaštvo pripada onom toku savremene evropske poezije u kojem pjesma prevazilazi granice ličnog iskustva i postaje prostor pamćenja, svjedočenja i moralnog preispitivanja istorije.

U njegovim stihovima prepliću se prošlost i sadašnjost, mit i dokument, pojedinac i kolektivna sudbina, dok su pitanja smrti, ljudskog dostojanstva i odgovornosti prema istoriji među središnjim temama njegovog pjesničkog svijeta.

Žiri je ukazao i na kontinuitet kritičkog prepoznavanja vrijednosti njegovog djela. Stavros K. Stavridis je još početkom devedesetih godina Skijatasovu ranu poeziju opisao kao "nadrealističku poeziju, sa asocijativnim nizom, koja navodi na razmišljanje sažetošću izraza, izaziva smjelom metaforom, zadivljuje ritmom i snagom svog višeznačnog govora".

Kasnije je Konstantinos Buras naglasio humanističku dimenziju njegovog stvaralaštva, ističući da ono napušta zatvorenost individualnog iskustva i otvara prostor za zajedništvo, slobodu i dostojanstvo svih ljudi. Skijatasa je opisao kao "autentičnog i dubokog pjesnika, ljubitelja grčkog jezika kao oruđa demokratije i prosvjetljenja".

Od Harmsa i Tjuringa do Celana i Vitmena

Posebnu pažnju žiri je posvetio pjesmama u kojima Skijatas stvara dijalog sa značajnim ličnostima književnosti, nauke i kulture. Među njima su Danijel Harms, Alan Tjuring, Pol Celan i Volt Vitmen, čije biografije i sudbine pjesnik pretvara u savremene poetske parabole.

Harms u njegovoj poeziji postaje simbol stradanja slobodnog duha, dok Tjuring otvara pitanja odnosa čovjeka, znanja i tehnologije. Celanova poezija priziva pamćenje Holokausta i problem mogućnosti govora nakon istorijske katastrofe, a Vitmenovo prisustvo podstiče razmišljanje o slobodi, prolaznosti i trajnosti poezije.

U najnovijim kritičkim osvrtima na zbirku "Rukopisi" prepoznata je sposobnost autora da različite epohe i ličnosti poveže u jedinstvenu poetsku cjelinu. Kritičarka Mina Petropulu posebno je izdvojila dramatični pjesnički dijalog između Đordana Bruna i Silvije Plat, u kojem poezija dobija gotovo pozorišnu napetost.

Svjedočenje o istorijskom zlu

Jedna od najizrazitijih osobina Skijatasovog stvaralaštva jeste suočavanje sa istorijskim nasiljem i stradanjem. Holokaust, koncentracioni logori, ratovi, masovne grobnice, atomsko bombardovanje Hirošime i Nagasakija, rasno nasilje i savremeni oblici represije u njegovim stihovima nisu samo istorijske teme već opomena protiv zaborava.

U pjesmi "Razgovor mrtvih", izgrađenoj oko posljednjih trenutaka Džordža Flojda, individualna tragedija prerasta u sliku ugroženog ljudskog dostojanstva. U pjesmama japanskog ciklusa sjećanje na Hirošimu i Nagasaki postaje dio šireg preispitivanja civilizacije koja tehnološki napredak često plaća zaboravom žrtava.

Prema ocjeni žirija, pamćenje je jedna od središnjih kategorija njegove poezije, dok se zaborav pojavljuje kao opasan mehanizam kojim društvo prikriva sopstvenu odgovornost. Zato Skijatas svojim stihovima iznova vraća glas mrtvima, prognanima, poniženima i bezimenima.

Posebno je istaknuta pjesma "Festivali demokratije", čija završnica mogućnost spasenja svijeta ne povjerava velikim istorijskim ličnostima i prorocima, već običnim ljudima koji u ruševinama dijele vodu i hljeb. U tome žiri prepoznaje jedno od temeljnih etičkih načela Skijatasove poezije – vjeru u čovječnost i solidarnost čak i u vremenima najvećeg stradanja.

Dijalog sa tradicijom grčke poezije

Skijatasov pjesnički postupak zasniva se na slobodnom stihu, spajanju istorijskih, mitoloških, književnih i dokumentarnih elemenata, naglim vremenskim i prostornim prelazima i snažnoj simbolici. Slike kamena, svjetlosti, snijega, mastila, papira i ruševina kod njega često postaju nosioci dubljih filozofskih značenja.

Važnu ulogu ima i tišina, koja nije samo odsustvo govora već prostor očuvanja onoga što istorijska buka nastoji da potisne. Kritičarka Zoi Samara je u analizi iz 2017. godine ukazala na sposobnost Skijatasove poezije da jezik dovede do granice tišine i tako sačuva živo prisustvo istorije.

U obrazloženju nagrade prepoznat je i njegov dijalog sa velikim nasljeđem moderne grčke poezije. Sa Konstantinom Kavafisom povezuje ga shvatanje istorije kao trajne moralne drame, sa Jorgosom Seferisom osjećanje istorijskog tereta i pamćenja, a sa Janisom Ricosom povezivanje ličnog iskustva i kolektivne sudbine. Srodnosti sa Odiseasom Elitisom uočavaju se u značaju svjetlosti, materije i mediteranskog kulturnog prostora.

Žiri je naglasio da ove veze ne treba posmatrati kao neposredne uticaje, već kao savremeni dijalog sa temeljnim pitanjima grčke pjesničke tradicije.

"U vremenu u kojem se istorijsko pamćenje sve brže pretvara u informaciju, a čovjekovo iskustvo u podatak, Skijatas brani pravo poezije da ostane prostor savjesti. Njegova 'otvorena knjiga' jeste, u najdubljem smislu, knjiga čovjeka: njegovih stradanja, zabluda, otpora, pamćenja i nade", navedeno je u obrazloženju.

Bogat pjesnički opus i međunarodna saradnja

Antonis D. Skijatas rođen je u Atini, a živi i stvara u Patri. Po obrazovanju je hemijski inženjer, sa postdiplomskim studijama iz oblasti konzervacije umjetnosti i kreativnog pisanja. Pored poezije, bavi se antologičarskim i kritičarskim radom, a njegove pjesme prevođene su na brojne jezike i zastupljene u antologijama u Grčkoj i inostranstvu. Od prve knjige "Groblje na granici" iz 1983. godine do novijih zbirki, Skijatas je izgradio obiman pjesnički opus. Među njegovim izdanjima izdvajaju se "Konj talasa" (1990), "Ljetnji anemometar" (1993), "Fantazije jednog putnika" (1996), "Gostoljubivi grad" (2010), "Eugenija" (2016), "Jedini vjerni stanar" (2018), "Penjači pamćenja" (2019), "Špijunaža vremena" (2021), "Arhitektura tišine" (2022), "Nevidljivi mitovi" (2023), "Dnevnik krotitelja zvijeri" (2024) i "Rukopisi" (2025).

Njegove knjige objavljivane su i u prevodima na španski, rumunski, albanski, češki i arapski jezik, čime je njegovo stvaralaštvo postalo dostupno širem međunarodnom krugu čitalaca.

Skijatas je osnivač i jedan od vodećih organizatora Svjetskog festivala poezije u Patri, kao i pjesničkih i kulturnih inicijativa povezanih sa organizacijom "Poetry Office / Grafeion Poiiseos" i nagradom "Jean Moréas". Njegov rad na povezivanju književnih stvaralaca i kultura doprinosi međunarodnoj vidljivosti savremene grčke poezije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.