Blistavi um, vazda slavljen, a nikad shvaćen

Ilijana Božić
Blistavi um, vazda slavljen, a nikad shvaćen

BANjALUKA - Zauvijek je otišao čovjek koji je svoju Banjaluku proslavio u Parizu učinivši je ponosnom, kome ćemo zauvijek biti zahvalni za prevode Bodlera, Malarmea i Valerija, napustio nas je Nikola Kolja Mićević ostavivši nenadoknadiv gubitak u srpskoj i evropskoj kulturi i književnosti.

Proteklih dana svjedoci smo odlaska mnogih velikih ljudi iz svijeta umjetnosti i kulture, a tužne vijesti o smrti ovog velikog književnika, koji je život proveo između rodne Banjaluke i voljenog grada na Seni, potresle su Republiku Srpsku i region.

Od Kolje Mićevića oprostio se i profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Mladen Šukalo, koji je za “Glas Srpske” istakao da se životna putanja Kolje Mićevića zatvorila  u jedan krug.

- Kao da je sudbina htjela da se njegovih skoro osam decenija započetih u Banjaluci tu i okončaju. Teško je sažeti u nekoliko redova pokretački duh, impulsivnost, ogromnu energiju što je uspijevao da prenese na sve one s kojima je sarađivao kako bi se kulturni ambijent podigao na izuzetno visok nivo, onaj nivo kojeg se ne bi postidjeli ni veći centri od našeg grada. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, kao slobodan umjetnik, uspijevao je da razdrma mnoge institucionalno učaurene sredine - ispričao je Šukalo.

Dodao je da je značaj Kolje Mićevića u književnosti i kulturi trebalo i ranije da bude predmet ozbiljnih književnih studija.

- Na prvom mjestu su mnoštvo njegovih prepjeva mahom francuskih pjesnika, od trubadura do Bodlera, Malarmea i Valerija. Ali kojeg god pjesnika sa tog spiska ne pomenemo, ogriješićemo se. Prevodilačku imaginaciju je najbolje pokazao u knjizi “Štrik i šija”, u kojoj je preko 300 načina prepjeva jednog katrena Fransoa Vijona. Tu su i esejistički i romansijerski oblici prikaza prevodilačkog zanata. U ovom rezimeu ne može se zaobići ni više zbirki njegove poezije ili njegova prepoznatljiva urednička ostvarenja - obrazložio je Šukalo.

Književnik Ranko Risojević na društvenoj mreži “Fejsbuk” ispratio je svog velikog prijatelja nazivajući ga zvjezdanim čovjekom.

- Poznavali smo se 50 godina, od zemljotresa do ovih tragičnih dana. Bio sam mu i kum vjenčani, prijatelj sagovornik, kritičar mnogih njegovih djela. Zanijemio sam od osjećanja nemogući i jada nad gubitkom velikog prijatelja. Bio sam fasciniran njegovim radom, koji nije imao granice i okvire, pun neviđene energije kucao je na svojoj starinskoj pisaćoj mašini po cijeli dan i dobar dio noći - napisao je Risojević.

Rad

Na francuski je preveo Danteovu “Božanstvenu komediju”, devet varijacija “Gavrana” Edgara A. Poa, kao i antologiju pjesništva 19.  vijeka “Les saluts slaves”, u kojoj su zastupljeni pjesnici svih bivših jugoslovenskih republika. Pored osam pjesničkih zbirki na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku, 1991. je objavio prevod “Mocartove posljednje godine” Teodora de Vizeve i Žorža de Sen-Foa. Objavio je i knjigu o kantatama Johana Sebastijana Baha “Svete, laku noć”.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana