Aleksandra Marilović, književnica, za “Glas Srpske”: Čovjek ima slobode koliko je za sebe osvoji

Milanka Mitrić
Aleksandra Marilović, književnica, za “Glas Srpske”: Čovjek ima slobode koliko je za sebe osvoji

Svaki čovjek, kao pjesnik ima slobode, koliko je sam za sebe osvoji. Ličnu sam osvojila radom, jer kao što znamo, imenica radost vodi porijeklo od glagola raditi. Ubijeđena sam da je naša svrha i jedina “obaveza” u ovoj kratkotrajnoj avanturi zvanoj život - radovanje.

Kazala je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” književnica Aleksandra Marilović, koja je jedna od učesnica Četvrtog regionalnog festivala književnosti “Imperativ”, koji će od 30. maja do 3. juna biti održan u Banskom dvoru Kulturnom centru, u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”, a u saradnji sa ovom kulturnom ustanovom.

- Neko je mudriji davno je rekao: “Mene nikada nije zanimalo ko vlada ovom zemljom dok sam ja vladao sobom”. I potpuno je u pravu - dodala je ona.

GLAS: Koliko je sloboda moguća u svakodnevici u kakvoj živimo?

MARILOVIĆ: Sloboda je moguća dok god promišljamo o njoj. Kada su jednu baku pitali da li postoji nekakva natprirodna pojava ona je odgovorila - sve što ima ime - ima! Zaključiću (slobodno) da sloboda postoji čim mi govorimo na ovu temu. Freske žive dok pred njima gore svijeće.

GLAS: Kakav je jezik današnje poezije? Kakve promjene na tom polju su značajne i koliko su značajni čistota i ljepota jezika u pisanja?

MARILOVIĆ: Jezik je pokušaj ilustrovanja unutrašnje geografije pjesnika, njegovog odnosa prema sebi i svemu ostalom. Kada se saberemo sa sobom i drugi će se sastati oko nas. Ubijeđena da se pjesnikom može nazvati svaki čovjek koji je našao put do individualizacije. Dio takvih ljudi ima potrebnu da o tome vodi zapisnik, a drugi to žive. Oni koji pišu zovu se: Milan Rakulj, Goran Gavrić Grga, Irena Stanković, Milanka Blagojević... Dug im je niz, a naša zemlja, čista je i bogata.

GLAS: Čuvamo li i kako čuvamo srpski jezik u ovom vremenu?

MARILOVIĆ: Naš jezik je od nekog starog kamena i njegov opstanak ne dovodi se u pitanje. Oni koji se bave jezikom na različite načine i kroz razne oblasti mogu ga samo brusiti, igrati se njegovim oblicima i ljepotom forme.

GLAS: Protekla godina bila je ograničavajuća i za umjetnost i kulturu. Koliko je u svemu ovome, dragocjeno postojanje festivala kao što je “Imperativ”?

MARILOVIĆ: U toku prošle godine, iako nisam iz Banjaluke, uspjela sam ispratiti sve dane festivala “Imperativ”. Od početka ideja mi se dopala, pratila sam njihov rad, pokušavajući da nešto naučim pa prenesem saće u svoj grad - Derventu. Riječ imperativ oslikava u pravom značenje izreke “sve se može kada se hoće! Organizatorima želim mnogo sreće i istrajnosti.

GLAS: Kakve promjene treba da se dese da kultura dobije veći postotak finansiranja, a ljudi koji žive umjetnost više mjesta za iskazivanje?

MARILOVIĆ: Za ove od kojih nam zavisi postotak finansiranja, a koji su nebitni u cijeloj priči imam samo Preverov stih: “Iskrčite, kreteni, iskrčite sve mlado drveće starom sekirom”. Druga stvar, ovo naravno neće da može. U prethodnom odgovoru sam vam implicitno odgovorila: lančanim uvezivanjem i širenjem ideja. Nikada umjetnicima nije bila svojstvena adaptacija na komfor. Moramo biti jasni i glasni, pa lončiće vratiti na svoje mjesto jer zaboravljanje pojmova već nas je mnogo koštalo.

GLAS: Da li je rad u kulturi sveden samo na entuzijazam pojedinaca?

MARILOVIĆ: Nije tajna da su na ovim prostorima pojedinci vukli lađu institucija. Neka oni nama zdravi tumaraju po 'ladovini dugih institucionalnih hodnika i budu lijepi na fotografijama, ali u nekom djeliću svijesti neka zapamte: prema umjetnicima se ne treba odnositi kao prema kiši - dao je dragi Bog. Ne podrazumijevajte njihovu snagu.

GLAS: Da li trenutno radite na nečemu novom?

MARILOVIĆ: Trenutno imam okončane tri knjige (poezija i kolumne) za čije štampanje nisam dobila sredstva. Radim na pisanju romana “Kći ljudoždera” koji se bavi vlaškim običajem - udaja za pokojnika. Novi roman nametnuo mi je pitanje: koliko u meni prevladava snaga duha u odnosu na krhku snagu tijela.

Projekat

GLAS: Šta biste mogli da kažete o projektu u okviru kojeg je glumac Zlatan Vidović čitao stihove Vaših pjesama, a od čega su nastali snimci objavljivani na “Jutjubu”?

MARILOVIĆ: Projekat je zamišljen je kao zvučni zapis mojih poetskih radova. Uviđajući probleme opremljenosti Biblioteka za slijepa i slabovida lica širom RS shvatila sam da je ovo oblast od posebnog značaja za unapređivanje bibliotečke i izdavačke djelatnosti, te da moj rad mora biti plasiran na internetu i široko dostupan. Besplatan. Zvučna knjiga 10 puta skuplja od one u standardnoj štampi. Osjećam potrebu da ovim putem spomenem svoju sugrađanku i nastavnicu muzičke kulture Violetu Pećić koja me kao štićenica centra za slijepa i slabovida lica “Budućnost” inspirisala najljepšim osvrtom koji sam dobila na roman “Kompleks gospođe Bovari”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana