Aleksandar Čotrić: Slojevi duha Stanislava Tomića

Stanislav Tomić (1986), profesor filozofije i sociologije iz Zvornika, prije nekoliko dana osvojio je drugu nagradu za aforizam na 58. Festivalu humora i satire „Čivijada“ u Šapcu.

Ovo priznanje dolazi kao prirodni nastavak niza nagrada kojima je Tomićev rad uvršten u sam vrh savremene srpske i balkanske aforistike. Nakon što je prošle godine zastupljen u Panorami savremenog aforizma u Evropi „Bauk aforizma kruži Evropom“, a ove godine i u Antologiji dva vijeka srpskog aforizma „Slano i ljuto“, Tomić potvrđuje status jednog od najmarkantnijih autora mlađe generacije. Podsjećanja radi, iza njega su i Vibova nagrada lista „Politika“, Nagrada „Radoje Domanović“ Udruženja književnika Srbije, „Dragiša Kašiković“ IK „Srpska reč“, glavna nagrada „Vuk Gligorijević“ na Satira festu u Beogradu, kao i prva nagrada na Crnogorskom festivalu humora i satire u Danilovgradu.

Pored plodnog autorskog i pedagoškog rada, Tomić u matičnoj sredini djeluje i kao neumorni organizator kulturnog života: osnivač je Festivala humora i satire „Kriva Drina“ i idejni tvorac manifestacije „Markovićevi dani“, čime dodatno oplemenjuje duhovni i umjetnički prostor Podrinja.

Nedavno se pred čitaocima pojavila njegova peta knjiga aforizama „Slojevi psihe“, objavljena u izdanju „ASoglas izdavaštva“ iz Zvornika, koja je već doživjela uspešne promocije u Zvorniku, Brčkom, Bijeljini, Bratuncu i Ugljeviku, a na „Danima humora i satire“ u Pljevljima bila je u najužoj konkurenciji za prestižnu regionalnu nagradu „Tipar“.

Kao što u recenziji najnovije zbirke primjećuje Bojan Rajević, naslov ukazuje na težnju subjekta za samorazumijevanjem u svemu što je složeno i parcijalno. Međutim, ono što Tomića izdvaja jeste njegov specifičan, izbrušen stil – spoj filozofske misaonosti i suptilne liričnosti. Sam autor u knjizi nudi autopoetičku definiciju svoje stvaralačke filozofije: „Nježnost je klesar na jajetu.“ Kod Tomića nema jeftinih doskočica ni retoričke agresije; čak i kada oštro kritikuje, on filigranski brusi misao.

Lirski sloj Tomićevog rukopisa posebno dolazi do izražaja u aforizmima o muško-ženskim odnosima i savremenom životu: „Kad sam je prvi put pogledao u oči, shvatio sam da ovom gradu ipak ne nedostaje zelenila“ ili „Ljubav je egzorcizam za one koji su opsjednuti sobom“. Ovi zapisi funkcionišu kao estetska kontrateža surovoj svakodnevici.

S druge strane, njegova satira je društveno i socijalno izoštrena. Postupkom demitologizacije Tomić slikovito demaskira urušavanje institucija i vrijednosti: „Kako prepoznati našu boginju pravde? Umjesto kantara nosi cegere“, dok socijalnu dimenziju i apsurd radničke stvarnosti sažima u riječima: „Radnici imaju pravo na plaćeno odsustvo, a poslodavci na odsustvo plaćanja.“ Uz prepoznatljivu duhovitost kojom dekomponuje fraze i govorne klišee, autor stvara prodorne komičke i groteskne efekte: „– Redovno nas ponižavaju. – Ćuti, samo nek je redovno!“ ili „Da nije biografija, mrlje nikad ne bi riješile stambeno pitanje.“

Pored toga, Tomić analizira i naš odnos prema globalnom okruženju i sopstvenoj tradiciji („Još koristimo stare austrougarske bolnice. Nikako da se oporavimo od okupacije“), dok za završnicu knjige čuva filozofske refleksije o prolaznosti, identitetu i moralu.

U svijetu koji brzo zaboravlja istinske vrijednosti, Tomić nam nudi utočište i zavjet: „Vaspitani za svijet koji ne postoji i dalje postoje za svijet koji nije vaspitan.“ Knjigom „Slojevi psihe“ Stanislav Tomić je još jednom dokazao da je aforizam u njegovim rukama istinska umjetnička disciplina duha i jezika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.