Veličanstveni život u objektivu kamere

PARIZ - Bilo je nešto slobodno u vezi s njom, ličnost koja se nikada nije mogla ukrotiti. Bila je snažno nezavisna u vremenu, kada se to nije očekivalo od žena.

Ovim riječima se Antonio Monda, umjetnički direktor Filmskog festivala u Rimu oprostio od slavne filmske dive Klaudije Kardinale, nakon vijesti o smrti jedne od posljednjih ikona sedme umjetnosti 20. vijeka. Italijanski ministar kulture Aleksandro Đuli izrazio je saučešće njenoj porodici i pohvalio ljepotu i izuzetan talenat koji su inspirisali prekretnicu italijanske kinematografije.

Slavna italijanska glumica, najpoznatija po ulogama u legendarnim filmovima poput "Bilo jednom na Divljem zapadu", "Pink Panter" i "Leopard", preminula je u 87. godini u Parizu. Rođena je u Tunisu, roditelji su joj bili porijeklom sa Sicilije i smatrana je jednom od velikih evropskih zvijezda šezdesetih, a potom je postala globalna filmska diva te jedan od ikoničnih simbola 20. vijeka.

Karijeru je počela pobjedom na lokalnom takmičenju za ljepotu, nakon čega dobija ponude za film, što je odbijala želeći da postane učiteljica, ali je na nagovor roditelja prihvatila ponude. Ono što je počelo kao bajka postala je noćna mora, pošto je sa 19 godina bila silovana od strane filmskog producenta, zbog čega je ostala trudna.

Sa malo mogućnosti u to vrijeme, donijela je tešku odluku da odgaja sina Patrika i pokuša da zaradi za život i stekne nezavisnost od filma, iako nikada nije željela da glumi u filmovima. Kako bi izbjegla skandal, potpisala je ugovor sa producentom Francom Kristaldijem, koji joj je savjetovao da dječaka predstavi kao mlađeg brata. Sa Kristaldijem, koji je kasnije postao i njen suprug, ostala je u poslovnom odnosu gotovo dvije decenije, do razvoda 1975. godine.

- Uradila sam to za njega, za Patrika, dijete koje sam željela zadržati uprkos okolnostima i ogromnom skandalu - rekla je za francuski dnevnik "Mond" 2017. godine.

Nakon rođenja djeteta nije bilo osvrtanja, jer je talentovana glumica bila uvučena u zlatno doba italijanske kinematografije, iako je znala samo poneku riječ tog jezika, govoreći francuski, arapski i sicilijanski dijalekt svojih roditelja. Njena prva prilika dogodila se 1958. godine s filmom "Goha" sa Omarom Šarifom u glavnoj ulozi, a nakon toga je eksplodirala na ekranima, dobijajući uloge jednu za drugom u više italijanskih filmova poput "Djevojka s koferom", "Roko i njegova braća...

- Bila sam veoma mlada, stidljiva, čedna, gotovo divlja. I bez ikakve želje da se eksponiram na filmskim setovima, ali sam sa 20 godina postala junakinja bajke, simbol zemlje čiji sam jezik jedva govorila - napisala je u svojoj autobiografiji "Moje zvijezde" iz 2005. godine.

Njen glas je morao biti sinhronizovan na italijanski sve dok nije glumila u Felinijevom filmu "8 1/2", koji je osvojio "Oskara" 1963. godine, kada je zvijezda filma insistirala na tome da koristi svoj vlastiti glas. Iste godine snimila je "Leopard" Luke Viskontija, nakon čega je definitivno postala globalno poznata umjetnica. U pomenutom intervjuu za "Mond" Kardinale se prisjetila kako je bilo snimati filmove jedan za drugim sa Viskontijem i Felinijem i često se kretati između dva seta.

- Viskonti je bio precizan i pedantan, razgovarao je sa mnom na francuskom i želio je da imam dugu smeđu kosu. Felini je bio haotičan i nije imao scenario, razgovarao je sa mnom na italijanskom, ošišao mi kosu i ofarbao je u plavo. To su bila dva najvažnija filma u mom životu - rekla je Kardinale.

Slavni italijanski književnik Alberto Moravija želio ju je tada za ulogu u adaptaciji njegovog romana "Ravnodušnost", posvetivši joj knjigu i videći je kao najveću zvijezdu svog vremena.

- Kada se osmijehne, njene oči se pretvore u dvije crne rupe, koje sijaju nečim nestašnim, divljim, intenzivnim, južnjačkim - napisao je Moravija. U Holivud se 1963. godine probila filmom "Ružičasti panter", slavnog režisera Blejka Edvardsa, što ju je dovelo do rada u filmovima poput "Profesionalci", "Zavoj preko očiju", "Ne stvaraj talase" i "Pakao s herojima", u kojima je glumila sa Džonom Vejnom, Ritom Hejvort, Bertom Lankasterom i Tonijem Kertisom.

- Najbolji kompliment koji sam ikada dobila bio je od glumca Davida Nivena tokom snimanja filma "Pink Panter". Rekao je: "Klaudija, uz špagete, ti si najveći italijanski pronalazak - rekla je Kardinale.

Jedna od njenih najpoznatijih uloga je udovice Džil Mekbejn u filmu Serđa Leonea "Bilo jednom na Divljem zapadu" iz 1968. godine, filmu koji mnogi kritičari i filmski istoričari smatraju najvećim vesternom ikad snimljenim i jednim od najvećih filmova svih vremena. Glumeći bivšu prostitutku i udovicu s granice koja se bori da zaštiti svoju zemlju od nemilosrdne željezničke kompanije, Kardinale je pružila nadahnuto i vatreno izvođenje, donoseći snažnu seksepilnost i sirovi glamur u surovi muški svijet Leonovog filma.

Osvojila je nagrade za svoj rad u filmovima "Dan sove" i "Klareta", ali njena karijera je naglo opala sredinom sedamdesetih, nakon što se rastala od Kristaldija zbog veze sa režiserom Paskalom Skviterijem. Ljut što je ostavljen zbog drugog muškarca, Kristaldi, koji je strogo kontrolisao njenu karijeru, pritiskao je prijatelje i saradnike u italijanskoj filmskoj industriji da je izopšte.

- Bio je to vrlo delikatan trenutak. Bila sam velika zvijezda koja je otkrila da nema novca na bankovnom računu - rekla je Kardinale o tom periodu.

Franko Zefireli joj je na kraju priskočio u pomoć, dodijelivši joj ulogu u televizijskoj mini-seriji "Isus iz Nazareta" iz 1977. godine, gdje je glumila preljubnicu. Nakon toga je nastavila da radi s drugim evropskim rediteljima, na filmovima poput "Djevojka u Australiji", "Ubica", "Korleone", "Bijeg u Atinu", "Legenda o francuskom kralju", "Braća po krvi" i drugima. Takođe je dobila pohvale za svoj rad u filmu njemačkog filmadžije Vernera Hercoga "Ficerdžeraldo".

Iako je dovođena u vezu sa kolegama poput Alena Delona, Stiva Mekvina i Marčela Mastrojanija rekla je da je njena jedina ljubav bio plavooki napuljski režiser Skviteri, otac njene kćerke Klaudije, s kojim je radila na seriji filmova tokom četiri decenije, sve do njegove smrti 2017. godine.

Do vremena svog posljednjeg filma "Ostrvo oproštaja" iz 2022. godine Kardinale je sakupila više od 150 radova koji obuhvataju filmove, TV serije, dokumentarce i kratke filmove.

- Živjela sam više od 150 života, prostitutka, svetica, romantičarka, svaka vrsta žene i divno je imati ovu priliku da promijeniš sebe - rekla je glumica.

Takođe je bila aktivna feministkinja, veliki protivnik estetske hirurgije i UNESKO-ov ambasador dobre volje za odbranu ženskih prava od 2000. Godine 2002. osvojila je "Zlatnog lava" za karijeru u Veneciji i počasnog "Zlatnog medvjeda" na Berlinaleu. Godine 2008. Kardinale je odlikovana Legijom časti u svojoj usvojenoj domovini Francuskoj, gdje je živjela u posljednjim decenijama života. Godine 2017. njena plesna slika, sa fotografije snimljene na krovu jedne rimske kuće 1959. godine krasila je službeni plakat 70. Filmskog festivala u Kanu.

Muzika

Manje je poznato da je italijanska diva imala kratku karijeru disko pjevačice tokom sedamdesetih, objavljujući pjesme kao što su "Love Affair" i "Syn... I Love You", koje su bile manji hitovi u Evropi i Japanu.

Takođe se pojavila na unutrašnjoj strani preklopne omotnice ranih izdanja legendarnog albuma Boba Dilana "Blonde On Blonde" iz 1966 (bila je njegov obožavalac) i izazvala je veliku pometnju kada je nosila mini suknju na sastanku sa papom 1967. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.