Sjećanje na velikana srpskog glumišta Josifa Tatića: Glumac do koske

Priredila: Milanka Mitrić
Sjećanje na velikana srpskog glumišta Josifa Tatića: Glumac do koske

BEOGRAD - Trudim se da budem srećan, naporno je, ali ponekad uspevam. Jer, u okolnostima u kojima živimo, i meni je potrebno sredstvo za smirenje - zato pijem vodu isključivo sa vinom, govorio je slavni srpski glumac Josif Tatić, koji je preminuo na današnji dan prije deset godina, a iza kojeg su ostali likovi iz filmova i serija koje i danas mnogi rado iznova gledaju.

Tatić je odigrao više od 70 uloga, kako na filmu i u serijama, tako i u pozorištu, a ostvarenja u kojima je glumio su neka od najpoznatijih i najvoljenijih kada je riječ o domaćoj produkciji.

“Poslednji krug u Monci”, “Lavirint”, “Belo odelo”, “Profesionalac”, “Balkan ekspres”, “Bal na vodi”, “Vizantijsko plavo”, “Tri karte za Holivud”, “Specijalno vaspitanje” samo su neki od filmova u kojima je glumio. Upečatljive uloge Božidara Soldatovića Jataganca u “Boljem životu” i Tanasija Vitorovića (Taleta Surovog) u seriji “Grlom u jagode”, Slobodana Mihajlovića u predstavi “Šovinistička farsa” nešto su zbog čega ostaje posebno zapamćen.

Rođen je u glumačkoj porodici, a život ga je odveo na isti put kao i njegove roditelje. Glumu je studirao u klasi profesora Koste Vujića na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Od 1986. godine bio je stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje je odigrao uloge u predstavama kao što su “Kad su cvetale tikve” (1969), “Dundo Maroje” (1976), “Balkanski špijun” (1983), “Bure baruta” (1995), “Hadersfild” (2005).

Glumio je u Zvezdara teatru, Narodnom pozorištu u Beogradu, te u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu.

- Ja sam poštovao svoje principe, a osnovni je da sam glumac. Glumac do koske. Nisam ništa propustio u životu time što sam igrao samo ono što mi je ponuđeno. Nikada nisam priželjkivao neke posebne uloge. Jednako mi je stalo i do poznatih likova iz pozorišnog sveta i do malih i manje poznatih komada. Ja sam im uvek pozajmljivao sebe i uvlačio se u njihova odela, u njihove živote. To je duplo vezano - kazao je on u jednom razgovoru za “Večernje novosti” 1992. godine.

Bio je autentična pojava u srpskom glumištu, često namršten čovjek snažnog glasa, veliki boem (po pričama kolega) i čovjek koji nije volio da daje intervjue, smatrajući ih nužnim zlom.

- Ne volim razgovore za novine. Nije to samo zato što sam se zarekao. Ni pre toga nisam imao šta reći, a da to bude zanimljivo, da se to “štivo” guta po novinama - kazao je u jednom razgovoru sa novinarom Slobodanom Šterićem 1987. godine.

Tatić je preminuo iznenada 2013. godine u Beogradu, gdje je sahranjen u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana