Sjećanje na omiljenu jugoslovensku glumicu Milenu Dravić: Gluma je bila njena radost, ljubav i strast

Tako je govorila jedna od najomiljenijih jugoslovenskih glumica Milena Dravić, za koju je mjesec oktobar bio sudbinski, jer je rođena petog, a preminula 14. dana ovog mjeseca.

Nezaboravna, neizmjerno simpatična i zabavna gospođa Diklić nasmijavala je mnoge generacije. Zajedno sa kolegom Ljubišom Samardžićem odigrala je sjajne ženske uloge o kojima će se dugo pričati. Pamtićemo ih kao Sinišu Pantića i Svetlanu Milanović koji sa mnogo humora oslikavaju svakodnevne bračne i porodične probleme sa kojima se svi susrećemo.

Milena Dravić se u potpunosti predavala svom poslu, a prema riječima savremenika bila je spremna da svakog trenutka pruži sve od sebe. Gluma je za nju bila velika radost, a istovremeno i život. Bila je njena ljubav i strast koja ju je pratila od tinejdžerskih dana pa sve do kraja života.

Priča o Mileni Dravić počinje na Dorćolu, u Beogradu. Odrastala je uz majku, oca i brata Radeta. Majčino  mišljenje joj je bilo najvažnije.

Njen talenat za scenu primijetila je tetka, očeva sestra, pa je Milena po njenom prijedlogu upisala balet. U svijet glume ju je uveo slovenački reditelj František Čap koji ju je zapazio dok je bila u Sarajevu kod tetke. Tada joj je ponudio ulogu u filmu “Vrata ostaju otvorena”. Potom su uslijedili filmovi “Diližansa snova” i “Uzavreli grad” u kojem je snimala iscrpljujuću scenu u ledenoj  rijeci koja joj je pokazala da gluma može biti opasan i fizički naporan posao.

Veliki uspjeh joj je donio film “Prekobrojna” koji je od nje stvorio jugoslovensku zvijezdu. Uloga Ranke u ovom filmu Branka Bauera bila je kruna petogodišnjeg rada i posvećenosti. Tada je osvojila “Zlatnu arenu” na filmskom festivalu u Puli.

“Mala, dobila si 'Zlatnu arenu'!” tim riječima je jedan kritičar saopštio mladoj Mileni, koja je tada imala samo 22 godine, da je osvojila prestižnu filmsku nagradu. Oni koji su bili tu pričali su da je bila zbunjena i da nije mogla da vjeruje. Te 1962. pulska Arena klicala je najmlađem laureatu. Nakon beogradske premijere “Prekobrojne” izašla je sa ostalim glumcima da se uživo pokloni, a obožavatelji su je na rukama iznijeli na tadašnji Trg Marksa i Engelsa. Potom je uslijedio međunarodni uspjeh u ratnom spektaklu “Bitka na Neretvi”.

Dok su se nizale nagrade, a ona postajala sve popularnija svoj privatni život je vješto skrivala. Zanimljivo je da je bila “izbačena” sa Akademije umetnosti, jer je zbog snimanja filma bila odsutna više od mjesec dana. Iako je profesorica Ognjenka Milićević kasnije molila da se vrati, Milena je prema sopstvenim riječima “upala u mašineriju zvanu film” te je u tom periodu snimala tri filma godišnje, a paralelno redovno igrala predstave u Ateljeu 212.

Sa nepunih 40 godina postala je dobitnica kanske filmske nagrade za ulogu Kaće u filmu “Poseban tretman” režisera Gorana Paskaljevića. 

Nizale su se i druge “Arene”, srebrne i zlatne, nagrade u Veneciji, Taormini, Avelinu, Napulju. Samo na Kanskom festivalu prošetala je četiri puta crvenim tepihom. Bila je u kadru sa Romi Šnajder i sasvim se dobro snašla uz Ričarda Bartona i sve druge holivudske i evropske filmske zvijezde.

Ljubav za sva vremena

- Kada je bolesni moj Gaga 2016. godine gledao “Sutjesku”, rekao mi je: “Bože, kako si odigrala, kako si lepa”. Te njegove reči moj su “Oskar” - riječi su Milene Dravić koje svjedoče o velikoj ljubavi koja se samo jednom u životu dogodi.

Upoznali su se na snimanju filma  “Horoskop” Bate Čengića. Detalje njihove ljubavi otkrila je glumica Jelisaveta Seka Sablić koja im je bila kuma na vjenčanju, jer je bila Nikolićeva najbolja prijateljica. Ispričala je da je Dragan Nikolić na početku karijere odlučio da snima filmove i da zaboravi na posao u pozorištu. Kako je kazala jednog dana je došao i rekao joj da se smuvao sa Milenom Dravić. Seka Sablić mu je tada kazala “Nemoj da me lažeš”, jer je prema njenim riječima Milena tada za njih bila zvijezda. Kako je sam Dragan Nikolić govorio Milena ga je osvojila  prirodnošću i neposrednošću. Vjenčali su se na Vračaru i to u sred snimanja filma. Zamolili su reditelja da kratko odu na pauzu, jer su umorni i iskoristili priliku da odu u opštinu i da se vjenčaju, zajedno sa kumom Sekom Sablić.

O njihovoj srčanosti i skromnosti govori priča savremenika koji su svjedočili da su Dragan i Milena dugo vozili vremešni “golf” koga su stalno morali da guraju da bi upalio. Kada su konačno krenuli da kupe nov automobil, njihov “golf” se pokvario pa su se vratili u stan da pozovu nekoga da ih odveze. Dok su telefonirali na televiziji je emitovan prilog o dječaku kome je hitno bila potrebna operacija očiju. Dragan je pogledao u Milenu i rekao: “Njima treba para tačno koliko i mi trenutno imamo u kući. Ma, šta će nam nov automobil.”

Njihova odluka je bila brza. Prijatelj ih je odvezao umjesto u salon automobila, do dječakovog sela. Pojavili su se na vratima dječakove porodice i predali im novac za operaciju.

Zabranjena “Misterija organizma”

Film “Misterija organizma” Dušana Makavejeva, u kome je igrala Milena Dravić, bio je zabranjen zbog kontroverznog sadržaja. Scenarista Dušan Kovačević je ispričao da je jednog dana, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, u zgradu Akademije za pozorište, film, radio i televiziju došao Dušan Makavejev da odabere nekoliko studenata za statiranje u filmu koji je snimao, a koji je pričao priču o značaju i uticaju seksa na život radnika u jednoj komunističkoj zemlji oslobođenoj svih stega, zabrana i predrasuda, osim jedne: kako se prave djeca. Prema njegovim riječima to je jedini film u kome se pojavio kao “glumac”. Makavejev mu je na snimanju rekao da stane između Milene Dravić i Zorana Radmilovića koji je vodio kolo i pjevao poznatu revolucionarnu pjesmu sa izmijenjenim riječima i pomenom seksualnog čina “bez koga nam nema života”.  Kazao je da nije mogao da vjeruje da se nalazi između dvije velike zvijezde srpske kinematografije te da je to bio istorijski događaj u njegovom studentskom životu.

“Milena Dravić ili ključ snova”

Monografija “Milena Dravić ili ključ snova”, autorke Anite Panić,  kroz sjećanja kolega i saradnika Milene Dravić ovjekovječila je lik i djelo jedne od najznačajnijih srpskih glumica.

Koliko je Milena bila posebna svjedoče sjećanja Predraga Pege Popovića koji je bio snimatelj filma “Misterija organizma” i koji je ispričao kako je Milena Dravić izbjegavala snimanje jedne slobodnije scene želeći da to bude što decentnije, povučeno, pa je na kraju taj dio snimljen na napuštenom šlepu, na obali Save u polumraku u jednom dublu. Kad je trebalo da se ponovi rekla je da je povrijedila leđa i odvezla ju je Hitna pomoć.

Glumica Mira Furlan je u pomenutoj monografiji progovorila na potresan način o Mileni Dravić kao jednoj divnoj ženi. Kako je kazala, u zimu 1991. se zatekla u Beogradu gdje je odigrala posljednju predstavu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Mira Furlan je ispričala da je tada bila napuštena i na udaru kolega, s namjerom da krene u inostranstvo sa suprugom ne znajući ni kuda će ni kod koga će. “Onda jednog dana, neposredno pred put, telefon zazvoni i na drugom kraju je – Milena”, prisjećala se Mira Furlan kako ih je čuvena glumica pozvala u svoj stan da se pozdrave, i dala im svoje američke kontakte, kao najdragocjeniji poklon za put.

Bila je i ostala postament srpske kinematografije i umjetnosti glume.

Anegdota

U monografiji o Mileni Dravić govorio je i glumac Petar Benčina koji je ispričao je anegdotu koja govori o Mileninoj strasti prema poslu. Prema njegovim riječima jednom prilikom kada su se vraćali pješke sa probe predstave “Harold i Mod”, od Krsta do Čubure, njih dvoje su zastali razgovarajući o sceni iz komada. Nedaleko je bila trolejbuska stanica puna ljudi. Trolejbus je došao, ali niko nije htio da uđe u njega, a i oni koji su izašli nikako da se raziđu, svi su gledali u Milenu!

Imali su svoj svijet  

Govoreći o Draganu Milena je, između ostalog, rekla:

“Imali smo svoj svet. Ljubav, ljubav je bila na prvom mestu. Nedostaje mi naša svakodnevica. Stojimo na stepeništu, nežna ruka na mom ramenu… grlim ga. I samo jedno kratko: “Ćao, vidimo se. Volim te…”. Ako se išlo na probu ili snimanje dovoljno je bilo reći “biće sve u redu”. I bilo je. U poslu smo neretko čitali ja njegove, a on moja scenarije i komade. Savetovali smo se, dogovarali, bodrili… nismo se jedno drugom mešali u posao. Uvek me je štitio, jer je odlično znao kako se ovo društvo odnosi prema ženama.”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.