Režiser Branko Lazić o premijeri dokumentarca "Dragaš je slobodan"

BANjALUKA - Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske organizuje projekciju dokumentarnog filma "Dragaš je slobodan" režisera Branka Lazića, koja će biti održana 27. marta u 19 časova.

Projekcija se realizuje u organizaciji Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, a film je nastao u produkciji Radio-televizije Republike Srpske u režiji Branka Lazića.

Umjetnik snažne i autentične ličnosti

Film donosi portret Slobodana Dragaša (1957-2006), prvog akademski obrazovanog vajara Banjaluke, umjetnika snažne i autentične ličnosti, boema, provokatora i pedagoga bez katedre, koji je svojim životom i djelovanjem ostavio dubok i trajan trag u kulturnom prostoru grada.

Kroz filmsku priču koja prevazilazi klasičnu biografsku formu, Dragaš se otkriva kao umjetnik koji je okupljao, povezivao i inspirisao, koji je umjetnost živio kroz susrete, razgovore i svakodnevicu.

Režiser Branko Lazić kaže da je prilikom rada na ovom filmu imao veoma ličan motiv ali i duboko poštovanje prema umjetničkom putu i djelovanju Slobodana Dragaša.

-Imao sam veoma lični motiv. Naime, Slobodana sam upoznao sa šesnaest godina i tim, kako se to kaže, kritičnim tinejdžerskim godinama i tada mi on na neki način otvorio i vrata hajde da kažemo nekih umjetnosti koje nisu samo muzika koja mene tada interesovala. Čak me je u jednom momentu spremao da se da upišem skulpturu jer je procjenjivao da sam talentovan za to i trebao sam da odem po njegovom na ideju i studiram vajarstvo u Sarajevu negdje devedesete godine. Tako da je to taj veoma ličan motiv, rekao je Lazić.

Poznati režiser, kaže da je taj lični odnos bio početna motivacija da krenu u proces stvaranja dostojnog omaža čovjeku, koji je na mnogo načina obilježio kulturni život Banjaluke.

-Znao sam dugo i kad razmišljam o njemu, ne smatram ga prijateljem. Slobodana doživljavam kao starijeg brata koji je nekako ponekad upućivao te i brinuo o tebi na koji način i kako da uradiš neke stvari kada je bitno u životu, rekao je Lazić

Arhivski materijali i lična svjedočanstva

U filmu govore Vidosava Grandić, Jovan Opačić, Renato Rakić, Ljiljana Đurić, Miloš Šolaja, Mihajlo Rakita, Jagoda Šestić, Milivoje Unković, Ljiljana Labović Marinković, Zdravko Miovčić, Ljiljana Čekić, Miomirka Dragomirović Trbić, Tanja Stupar Trifunović i Mladen Miljanović. Autor filma ističe da su ta svjedočenja uz Dragaševu ličnu arhivu bile temelj na kojem je on postavio ostak filma radeći nekih godinu dana.

-Nekih, četiri, pet mjeseci pred smrt Slobodan me je zvao i onako bratski maltretirao da sredim svu njegovu televizijsku i video arhivu i da je konvertujem na neke DVD-jeve. Tada nisam znao da on umire, nisam znao da je bolestan, ali on je to znao. I onda je na neki način spremao arhivu koja je ključna za film. Slobodana, smatram neku vrstu korežisera i koscenariste u ovom filmu, pošto je njegova arhiva bila ključni nekakav korak od kojeg smo krenuli rad na ovom filmu. Radio sam ga uglavnom sam autorski, bez pomoći nekog posebnog scenariste zadnjih godinu dana i otprilike toliko nam je trebalo da digitalizujemo tu arhivu da prođemo kroz izjave i uzmemo nekih četrnaest ljudi koji su sa njim bili prijatelji, drugovi, koji su ga poznavali, koji su sa njim živjeli, rekao je Lazić.

Duh i atmosfera Banjaluke

Poseban segment filma posvećen je i njegovim radovima u javnom prostoru, uključujući skulpturu "Erotski znak" – omaž Čarlsu Bukovskom ispred Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske. Takođe film predstavlja i priču o spomeniku Davidu Štrpcu, kroz koje se preispituje odnos društva prema kulturi, nasljeđu i umjetnosti.

Film istovremeno donosi i atmosferu Banjaluke osamdesetih i devedesetih godina, grada snažnih kontrasta, susreta i umjetničkih traganja, kroz priču o čovjeku čije je najveće djelo bio njegov život.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.