RECENZIJA “Time” (2021): Vrijeme je najopasniji ubica

Branislav Predojević
RECENZIJA “Time” (2021): Vrijeme je najopasniji ubica

U beskrajnoj proizvodnoj traci koja izbacuje desetine televizijskih serija na sedmičnom nivou širom planete, postoji ozbiljna opasnost da vam promaknu brojna kvalitetna ostvarenja, poput britanske serije “Time”.

I to bi bila ogromna šteta, jer ova mini-serija od tri epizode, iza koje stoje produkcija Bi-Bi-Si, iskusni scenarista Džimi Mekgiven i talentovani režiser Luis Arnold (“Des”, “Darko Money”, “Broadchurch”) pravi je mali dragulj u hiperprodukciji televizijskih franšiza koji plijeni u svakom stvaralačkom segmentu. Jednostavna i efektno napisana dramska priča, nenametljiva režija, odlična glumačka izvedba i nepretenciozna produkcijska ambicija dali su jednu od najzanimljivijih serija ove godine.

Zaplet baziran na priči običnog čovjeka, nastavnika književnosti Marka Kobdena (Šon Bin), koji zbog ubistva bicikliste tokom vožnje u pijanom stanju završi u zloglasnom britanskom zatvoru Krejgmoru, osuđen na četiri godine robije, ne djeluje kao materijal za spektakularni televizijski proizvod. I realno gledano, spektakl nismo dobili, niti je nekom bio cilj da ga stvori, ali jesmo odličnu seriju iz podžanra zatvorske drame. Bazična priča o zločinu i kazni, prosječnog građanina koji zbog sopstvenog poroka i slabosti ubije nevinog čovjeka, uništi sopstveni život, rasturi porodicu i završi na robiji u društvu iskusnih kriminalaca, ubica, siledžija i dilera, diskretno je izgravirana uvjerljivim podzapletima i sitnim scenarističkim ukrasima, koji ne remete glavnu priču, ali joj zato dodatno daju na težini i emocionalnosti.

Svejedno je da li su to odlično napisani karakteri svih likova ili pažljivo upotrijebljeni scenaristički flešbekovi, koji postepeno objašnjavaju njihove motive i djelovanje, rezultat je serija koja ne nudi ništa revolucionarno i originalno u okviru žanra, ali zato ima uvjerljiv početak, sredinu i kraj, što nije baš često u histeričnoj televizijskoj trci za gledaocima i nagradama velikih mreža. Prateći isprepletene sudbine, dva glavna lika osuđenika Marka i zatvorskog čuvara veterana Erika Meknalija (Stiven Grejem), koji od prve do treće epizode idu kroz priču sa dvije različite putanje, jednu koja vodi ka iskupljenju, i drugu koja završava u moralnom padu, režiser Arnold izvlači maksimum iz Mekgivenovog scenarija i svoje autorske ekipe. Čineći to bez radikalnih autorskih eksperimenata, ali krajnje sigurno i ubjedljivo, on iz režiserske stolice svojim ansamblom diriguje manirom iskusnog zanatlije koji zna šta hoće u svakoj sekundi svoje serije i još bolje zna šta mu je suvišno da iskuje svoj proizvod do finalne verzije.

I teško je biti ravnodušan prema pokazanom majstorstvu kojim se u svega tri epizode ispriča željena priča, izgrade upečatljivi karakteri i drži pažnja gledaoca bez jeftinih populističkih trikova ili beskonačnog razvlačenja epizoda i sezona. Ogromna prednost za oba autora jeste maestralna glumačka ekipa, koju pomenuti Stiven Grejem i Šon Bin sigurno i vješto vode, kao dva iskusna vuka svog poziva, savršeno gradeći upečatljive centralne likove, ali ne kradući prostor ostatku ansambla, koji kroz niz sjajnih minijatura stvara savršenu pozadinsku atmosferu za međuigru vodećeg tandema. I da odmah otklonimo opravdanu sumnju publike, Šon Bin u ovoj seriji ostaje živ iako na momente poželi da bude mrtav kao u nizu drugih uloga, kada njegov junak zbog ljubavi prema dobroj kapljici upadne u okrutni žrvanj britanskog kaznenog sistema, dok s druge strane Grejemov lik Erik, stub tog istog sistema, zbog ljubavi prema sinu završi kao zatvorenik usljed kršenja dužnosti, kojoj je služio tokom 22 godine posvećene karijere bez mrlje.

Način na koji njih dvojica pred kamerom tumače svoje role jeste školski primjer britanske glumačke škole, u kojoj se zanat brusi godinama, ali na kraju sija kao savršeni dijamant na ekranu ili pozorišnim daskama.

Možda je podžanr zatvorske drame svojom kamernošću enterijera i zapleta sam sebi ograničenje, možda su velike zatvorske priče već ispričane u velikim filmovima, ali u seriji “Time” dobili smo skromno, nenametljivo, ali krajnje ubjedljivo malo remek-djelo, kako žanra, tako i ovogodišnje televizijske produkcije.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana