RECENZIJA “Old Henry” (2021): Zaveži i pucaj
Pojava svakog vesterna u modernoj kinematografiji događaj je vrijedan pažnje, a kada je u pitanju odličan film poput ostvarenja “Old Henry”, talentovanog režisera i scenariste Potsija Poncirolija, to se pretvara u pravu radost za oči ljubitelja ovog u bioskopima sve manje prisutnog žanra.
Vođen namjerom da snima vestern i ništa više niti manje od toga, izbjegavajući zamke trendovske društvene angažovanosti i jeftine psihoanalitike kako bi se dodvorio festivalskim žirijima, Ponciroli svoj film sigurno vodi od početka do kraja, u žanrovskom maniru najboljih zanatlija vesterna poput velikana Sema Pekinpoa i Klinta Istvuda ili skrajnutih majstora B produkcije poput Dona Zigela ili Montea Helmana.
Jednostavna, ali u ovom slučaju krajnje funkcionalno postavljena priča o usamljenom farmeru udovcu Henriju, koji živi sa sinom u pustoši Oklahome početkom 20. vijeka izbjegavajući ostatak svijeta dok svijet ne stigne do njega u vidu ranjenog bjegunca, torbe pune novca, i ubilački raspoložene potjere, uz pomoć upečatljive režije, sjajnog glumačkog doprinosa, te besprijekorne kamere i muzike, pretvorena je u pravi niskobudžetni dragulj ovogodišnje produkcije.
Ponciroli bez žurbe i odmjerenosti radi na stvaranju sporotinjajuće napetosti, isprekidane povremenim momentima krvavog nasilja i mračnog humora, dok mu prelijepa kamera, sa upečatljivim širokim kadrovima kamermana Džona Matisjaka i savršenom upotrebom muzike Džordana Leninga, pomaže da izgradi savršenu vizuelnu kulisu za katarzično finale.
Dobra stvar je što se na toj pozornici u glavnoj roli nalazi fantastični Tim Blejk Nelson, koji svoju reputaciju iskusnog epizodiste u ovom vesternu pretvara u školski čas odmjerene i upečatljive glume, dok mu ostatak ekipe sa uvijek pouzdanim negativcem Stivenom Dorfom na čelu jednako upečatljivo asistira. “Old Henry” je dobro tempirana i zadivljujuća priča koja se bavi preispitivanjem mitova Divljeg zapada na umoru epohe, bez viška patetike i rasprodaje nostalgije.
Potsijev glavni junak, čovjek koji je živio od pištolja, a potom ostatak života proveo pokušavajući da pobjegne od takvog načina života kroz sakrivanje i bježanje od istine, na kraju shvata da se život ne može provesti u laži, već da se ponekad, jednostavno rečeno, jezik mora zavezati i potegnuti oružje bez obzira na posljedice.
Ova starinski postavljena vestern priča, donekle modernizovana količinom brutalnosti u prikazu nasilja i mračnom fatalističkom atmosferom, jeste elegija o jednom umirućem, individualističkom žanru u dobu konformizma i uniformisanosti, ali ona od toga i ne bježi, dosljedno se držeći postulata filmskog žanra o ljudima koji stoje iza svojih odluka i djela po cijenu života.
Ukratko, neočekivano filmsko iznenađenje godine koje hrabro preispituje mračnu stvarnost iza žanrovskih ikona vesterna, istovremeno im odajući brutalnu, ali krajnje iskrenu posvetu.
Ocjena 5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
