RECENZIJA: “Lovina” (2022): Ne potcjenjujte žene

Branislav Predojević
RECENZIJA: “Lovina” (2022): Ne potcjenjujte žene

U godini kada film “Predator”, remek-djelo režisera Džona Mektirnena, slavi 35 godina od premijere stigao je novi film u franšizi pod nazivom “Lovina” (“Prey”), a režiju potpisuje talentovani režiser i scenarista Den Trečtenberg.

U protekle tri decenije mnoge stvari u Holivudu su se promijenile kada je saga “Predator” u pitanju i to ne samo u pogledu toga da je originalni film dobio jedan odličan nastavak (“Predator 2”, 1990) i još nekoliko loših (“Predator protiv Elijena 1 & 2” 2004. i 2007, “Predatori”, 2010. i “Predator: Evolucija”, 2018) već i u tome što, za razliku od originala, novi film stiže direktno na striming servis zaobilazeći bioskope (što je definitivno šteta, jer je ovo klasičan primjer bioskopskog B filma), nema više fokusa na mušku, testosteronsku akciju punu seksističkih šala, već je ženska heroina u glavnoj roli uz naglašen feministički bekgraund... Ono što je dobro u svim tim zanatsko-žanrovsko-društvenim pomjeranjima jeste da se filmom “Lovina” saga o Predatoru vratila svojim bazičnim korijenima, a time i filmskom kvalitetu, koji je dugo vremena zaobilazio ovu franšizu.

Mudro postavljen scenario Patrika Ejsona i Trečtenberga vratio je radnju u 1719. godinu, u divljinu sjevernoameričke Velike ravnice, gdje pratimo buntovnu djevojku Naru iz plemena Komanča koja se nađe na putu ultimativnom svemirskom lovcu, koji u njenom okruženju skuplja lovačke trofeje poput lobanja zvečarki, vukova, grizlija, bijelih lovaca na bizone i njenih muških saplemenika. Superiorni grabljivac potcjenjuje djevojku, koja ne želi da bude vidarka poput svoje majke, već lovac poput brata, što će se ispostaviti kao krajnje opasna greška za njega, jer žena iz plemena Komanča krije u sebi smrtonosnu kombinaciju lovačkog instinkta i praktične inteligencije.

Trečtenberg vješto vodi akcioni dio priče koristeći ogoljenost divlje prirode, mitološku pojavu Predatora i primarni naturalistički lajtmotiv same akcije, indijanskih kopalja i strijela protiv čeličnih oštrica i laserski navođenog oružja svemirca, da bi istakao bazičnost svoje priče kroz povratak izvornom “Predator” motivu obračuna lovca i lovine, uz nekoliko antologijskih scena poput obračuna u logoru trapera ili finalnog dvoboja. S druge strane, nešto manje vješto se snalazi u pomenutim “voke” društvenim momentima, koji mu razvodnjavaju dinamiku, ali to je neizbježni dug “političkom trenutku” u kojem film nastaje i, srećom, ne uspijevaju do kraja ubiti sirovu suštinu priče.

Ogromnu pomoć u tome režiser ima u glumačkoj ekipi, posebno u glavnoj glumici Amber Midtunder koja besprijekorno tumaču Naru, iako ni ostatak glumačke ekipe ne zaostaje, dok se, s druge strane, majstori za digitalne efekte nisu pretjerano proslavili, posebno u kreiranju životinja poput grizlija ili pume.

U krajnjem zbiru, bez obzira na povremena posrtanja, film “Lovina” uskače vrlo visoko na kreativnoj listi “Predator” franšize, tik iza prva dva filma (uz nekoliko ikoničnih posveta za oba), što je kompliment koji se morao zaslužiti prolivenom krvlju i znojem. Svejedno da li je u pitanju blato velike ravnice, zelenilo latinoameričke prašume ili vrelina urbane džungle Los Anđelesa.

Ocjena 3

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana