RECENZIJA “Halo” (2022): Ljudskost u oklopu ratnika

Branislav Predojević
RECENZIJA “Halo” (2022): Ljudskost u oklopu ratnika

Nakon skoro dvodecenijskog boravka u razvojno-produkcijskom paklu, skoro 100 miliona potrošenih dolara i preko 290 nacrta scenarija, adaptacija legendarne video-igre “Halo”, stigla je pred publiku kao igrana serija od devet epizoda, donoseći u krajnjem zbiru prilično uzbudljivu, zabavnu i uvjerljivu naučno-fantastičnu avanturu.

Zadatak prilagođavanje priče iz igre u seriju nije bio nimalo lak zadatak za scenariste Stivena Kejna i Kajla Kilijena, jer je čuvena franšiza toliko ukorijenjena u svijest fanova i potpuno nepoznata za onaj dio publike koji se nije sretao sa njom, da je kompletan projekat lako mogao završiti u velikom lageru propalih adaptacija poznatih igara. Ipak, uspjeh animirana adaptacije igre “Arkana” protekle godine pokazao je da recept postoji, ali da zahtijeva znanje i spremnost na rizik od strane autorskog tima. Preciznije rečeno, da znaju balansirati između vjernog korištenja elemenata igre i njihove upotrebe za stvaranje jedinstvene priče. U ovom slučaju, to je konkretno značilo da serija sadrži mnoge ključne teme i vizuelne elemente video-igara, ali da istovremeno pruža ubedljivu priču, koja je više vođena motivacijom svojih centralnih likova, nego pravilima gejmerskog univerzuma.

Smješten u budućnost, preciznije 2552. godinu, glavni zaplet serije “Halo” prati priču o Džonu-117, super-vojniku programa “Spartanci” poznat pod nadimkom Master Čif, koji vodi specijalnu jedinicu Svemirske komande Ujedinjenih nacija u ratu protiv surove vanzemaljske organizacije poznate kao “Zavjet”. Nakon što tokom rutinske borbene akcije na zabačenoj planeti otkrije moćni vanzemaljski artefakt, do tog momenta bezosjećajni i surovi ratnik, prisiljen je suočiti se sa svojom misterioznom prošlošću i sjećanjima koja su bila skrivena od njega. I tu se krije ključ promjene, jer dok je u igri Džon, ratnički avatar za igrača sakriven pod kacigom, serija udahnjuje život svom bezličnom Spartancu, a glumac Pablo Šrajber nadahnuto unosi unutrašnji nemir u svoj lik. Suprotstavljajući hladnokrvnu, impozantnu snagu legendarnog vojnika s novootkrivenom željom čovjeka ispod kacige, da ispita svoju prošlost i svoju svrhu te vezu sa vanzemaljskim reliktom.

Sa druge strane, režisersko-autorski tim prilično je dobro uhvatio jedinstvenu vizuelnu estetiku svijeta igre, pokazujući iskreno poštovanje prema izvornom materijalu. Posebno na planu akcionih scena koje su bombastične i iznenađujuće nasilno prikazane, ali vješto uklopljene sa uvjerljivim prikazom svemira, društvenog uređenja, oružja i oruđa. Jednostavno rečeno, kreativnom timu je bilo dovoljno stalo da uzme motive igre i iskoristi ih kao odskočnu dasku da ispriča samostalnu i emocionalnije postavljenu priču umjesto da mehanički kopira poznate likove u igrani materijal.

Šrajber vrlo uvjerljivo tumači glavnu rolu, kako impozantnom fizičkom pojavom, tako i svedenom, minimalističkom glumom, bez pretjerivanja u dramatizaciji svoje ljudskosti  sakrivane godinama u oklopu ratnika, dok mu jednako uvjerljivo parira i veći dio ostatka glumačke ekipe. Posebno treba istaći Natašu Mekelfone, kao doktorku Halsej i Čarli Marfi kao Maki, ljudsku pripadnicu “Zavjeta”, dvije tragične figure upletene u prljave političke igre obje zaraćene strane, jedna vođena svojom bezgraničnom ambicijom, druga tuđim interesom i svojom usamljnošću, kako u svijetu ljudi tako i svijetu “Zavjeta”.

Određeni problem u dramatizaciji prve sezone jeste određeni višak podzapleta i likova (priča oko Kvan i Soren), koji nemaju jasnu svrhu u samoj priči, osim da postave zaplet za drugu sezonu uzimajući previše prostora centralnoj priči, da bi potom iznenada bili gurnuti u stranu u posljednje dvije epizode, ostavljajući rasplet njihove sudbine za narednu sezonu.

Ipak, sa obzirom na bogatstvo materijala i likova u gejmerskoj franšizi, određeni “bagovi” u scenariju bili su u neku ruku očekivani i sasvim sigurno biće ispravljeni te ugrađeni u centralnu priču, koja se sudeći po posljednjoj epizodi tek zahuktala.

Generalno, “Halo” je naučno-fantastična serija, koja solidno funkcioniše sama za sebe, ne oslanjajući se po svaku cijenu na prepoznatljivu mitologiju i fanovsku bazu svog predloška, pokušavajući da bude autentična i kao adaptacija i kao serija, što je u moru uniformisanog i precizno profilisanog sadržaja za određene ciljne grupe publike a koji nas trenutno zasipa sa striming servisa, dobro došlo osvježenje.

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana