RECENZIJA Bijeli šum (2022): Mnogo priče ni o čemu VIDEO

Branislav Predojević
RECENZIJA Bijeli šum (2022): Mnogo priče ni o čemu VIDEO

Nakon što je emotivnom i potresnom melodramom “Bračna priča” američki režiser Noa Baumbah dosegao vrhunac sopstvene autorske estetike, nastale na širokom postaljenoj formuli miješanja obrazaca nezavisnog filma sa nasljeđem Bilija Vajldera i Vudija Alena, on je odlučio da se uhvati u koštac sa ekranizacijom književnog klasika “Bijeli šum” slavnog pisca Dona Delila.

Sam roman “Bijeli šum” briljantna je i bespoštedna analiza fizičkog i duhovnog zagađenja savremenog svijeta, te literarno raskošna slika lažnog raja potrošačkog društva prelomljena kroz prizmu uzbudljive i potresne porodične drame, ujedno i kompleksna knjiga, nezahvalna za ekranizaciju u klasičnoj filmskoj formi.

Noa se hrabro upustio u taj nezahvalni režiserski zadatak, te adaptirao knjigu u scenario i okupio vrhunsku glumačku ekipu na čelu sa “kućnim” glumcem Adamom Drajverom i svojom suprugom Gretom Gervig, kako bi na ekran prenio Delilovu bespoštednu satiru moderne Amerike opisanu kao komedija smrti.

Knjiga ima status remek-djela američke postmoderne književnosti, ali filmski rezultat, nažalost, ostao je “zaglavljen” na pola puta između velikih ambicija i polovičnih rješenja, kao da se autor uplašio veličine izazova koji je bio pred njim. Poigravajući se jalovim intelektualizmom akademskih krugova, raspadom porodice, površnim kozumerizmom i opsesijom zdravim životom, Baumbah je pokušao da što vjernije prenese duh literarnog predloška suzbijajući svoj autorski potpis, ali takva taktika mu se na kraju porazno obila o glavu.

Junak i narator romana Džek Gledni (Drajver) je profesor Hitlerovih studija na bezimenom koledžu u malom studentskom gradiću, prototip liberalnog intelektualaca u reganovskim 80-im,  koji je u isto vrijeme idol kolegama poput Mari Džej Siskinda (Don Čidl), dok je kod kuće prototip modernog supruga i oca u skladnom braku sa instruktorkom fiskulture Babet (Gervig). Oni imaju četvoro dece - Hajnriha, Diniz, Stefi i Vajldera, od kojih je samo posljednji zajednički potomak, dok su ostala djeca iz prethodnih brakova supružnika. Jedan nesrećni slučaj, sudar kamiona i voza sa vagonima cisternama, te izlivanje i kruženje otrovne materije po vazduhu će male pukotine u životima glavnih junaka učiniti provalijama jednom kada budu morali da ostave sigurnost doma i pođu u evakuaciju i karantine, što predstavlja drugi dio romana i filma. U trećem se, pak, nakon povratka u normalu, Džek mora suočiti sa Babetinom zavisnošću od ilegalnih tableta i njenim bračnim nevjerstvom, prikaznim kroz melodramsku komediju apsurda.

Podijelivši film u tri čina, Baumbah je razbio narativnu strukturu, bez pozitivnog efekta na tempo priče. Prije svega zbog predugačkog uvodnog dijela, obilježenog verbalnim obračunima glavnih junaka, u kojima se mnogo priča, uglavnom ni o čemu, da bi drugim dijelom bjekstva iz grada,  film malo ubrzao, ali se potom ponovo vratio jalovoj jezičkoj gimnastici centralnih likova u završnom činu koji na momente sklizne u burlesku i mjuzikl u sceni plesa u supermarketu, tom duhovnom hramu moderne Amerike (istina, mora se priznati vizuelno sjajno režiranoj sceni uz ubitačnu muzičku pratnju benda “LCD Spundsystem”).

Glumačka ekipa vješto oživljava svoje karaktere, kamera i montaža daju maksimalni doprinos, muzika Denija Elfmana majstorski prati sliku, ali Baumbahov prepoznatljivi melodramski patos na granici tragikomedije, kao ključno obilježje njegove režiserske poetike, ostao je u drugom planu ustupajući mjesto ambicioznom filmskom postmodernizmu iz druge ruke.

Režiser koji je karijeru izgradio na originalnim scenarijima, idući od filma do filma konstantno naprijed u svom prepoznatljivom stilu, odustajanjem od sopstvenih priča upao je u zamku autorske pretencioznosti snimivši na momente zabavnu, ali ispraznu i konfuznu književnu ekranizaciju, koju ne može popraviti vizuelna raskoš, kvalitet glumačke ekipe i rutinski rad tehničkog dijela produkcije.

 

Ocjena 3

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana