RECENZIJA "Balard" (2025): Služi, štiti i gledaj

Televizijska franšiza nastala adaptacijama knjiga veterana krimi-žanra Majkla Konelija posvećenih detektivu Hariju Bošu, nakon matičnog serijala "Boš", njegovog nastavka "Boš-Nasljeđe", dobila je i treći serijal pod nazivom "Balard", pokazujući izuzetnu žilavost i postojanost u sve masovnijoj ponudi televizijskih serija unutar striming ere.

Da bude zanimljivije, "Balard" ne samo da je nastavila bazični kvalitet prethodnih dijelova franšize, već je napravila i dodatne iskorake u pogledu kvaliteta u svim segmentima produkcije. Bazirajući se na centralnom liku Rene Balard (Megi Kju), detektivke Odjeljenja za ubistva, koja je postala persona non grata u vlastitom odjeljenju, završavajući za kaznu u Odjeljenju za neriješene slučajeve, serija koju su pisali televizijski veterani Majkl Alaimo i Kendal Šervud majstorski je izvukla maksimum iz podžanra policijske drame, držeći se vjerno bazične postavke uz poneko diskretno osvježenje na polju glume i u karakterizaciji likova.

Jednostavno i zanimljivo napisana, sigurno režirana i uvjerljivo odglumljena, "Balard" je, prosto rečeno, dobrodošao povratak žanrovskim korijenima, bez nategnutih eksperimenata i trke za originalnošću po svaki cijenu. Ovo je klasična "pandurska serija" i ponosna je na tu činjenicu u svakom kadru. Ključni lik je detektiv oštećenog sadržaja, a to je što je žena, nije povod za jeftinu ideološku agendu, već za snažan prikaz osobe koja uz sve svoje unutrašnje lomove ipak radi svoj posao i rješava slučajeve zločina uporno na granici fanatizma.

Možda je njen pol razlog što je u mačističkom svijetu policije Los Anđelesa postala žrtva silovanja pokvarenog kolege Olivijasa, a potom lažno satanizovana kao izdajica uniformisanog bratstva i skrajnuta na sporedni kolosijek karijere, ali to nije izgovor da Balard pristane na ulogu žrtve i deklamuje na ekranu o rodnoj neravnopravnosti. Detektivka Balard nove okolnosti brzo prihvata kao novi motiv za borbu, a potom okružena svojim novim odjeljenjem, skupljenim od rezervista i volontera, kreće u lov na zločince, koji su mislili da su sigurni zatvaranjem njihovih slučajeva i njihovom selidbom u podrume policijske arhive.

Zapleti jesu jednostavni (zaboravljeni slučaj sestre političara, ubistvo imigranta), ali nikako nisu besmisleni, a kako Balard i njena šarolika ekipa polako raspleću slučajeve, otkrivaju se daleko kompleksniji zločini zatrapani velom papirologije, birokratije, neažurnošću i korumpiranošću policijskih krugova.

Ono što scenario i režija, koji se manje ili više sigurno kreću u koordinatama žanrovskih pravila (treba priznati, uz majstorski doziran tempo narativa), ne mogu donijeti ukupnom utisku, bez problema čine talenat i harizma glumačke ekipe na čelu sa sjajnom Megi Kju. Oni dodaju u seriju dozu kreativne magije koja potencijalne slabosti pretvara u umjetničke vrline.

Jednostavno rečeno, "Balard" funkcioniše besprijekorno, jer Megi Kju djeluje potpuno uvjerljivo u svojoj roli, dovoljno harizmatična, ali i dovoljno talentovana da učini svoj lik stvarnim uz pomoć iskusnih epizodista poput Džona Karola Linča, Majkla Mozlija, Rebeke Fild i nekoliko jednako uvjerljivih negativaca, prije svega Kevina Duna kao serijskog ubice ili Rikarda Čavira kao pokvarenog detektiva Roberta Olivasa.

Možda se serija "Balard" na jednom širom nivou bavi pitanjima sistemskog rasizma, korupcije, seksualnog nasilja i patrijarhata, u vezi sa lavirintom birokratije krivičnog pravosuđa i korupcije izvršne vlasti, ali sa druge strane ne zaboravlja da je u svojoj srži policijska priča, bazirana na zločinu, misteriji i napetosti, o ljudima koji treba da štite i služe. Iako, kako to "Balard" vrlo uvjerljivo otkriva, to  ponekad zaborave i oni, a kamoli mi.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.