Predrag Antonijević, režiser, o novim filmskim projektima: “Dara” rasplakala Kristijana Bejla

Veljko Zeljković
Predrag Antonijević, režiser, o novim filmskim projektima: “Dara” rasplakala Kristijana Bejla

U srpskoj kinematografija i dalje ima onih koji trguju i dodvoravaju se evropskim centrima moći. Prate nekakve nametnute političke trendove i idu niz dlaku. Prodaju srpstvo, zarad novca. Nisam taj tip, jer je to nešto što nikom sreće neće donijeti.

  Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” beogradski scenarista i režiser Predrag Gaga Antonijević, autor “Dare i Jasenovca”, upečatljivog filma koji je početkom ove godine “rasplakao” region i svijet, ali i izazvao gnjev “revizionista” i kvazi istoričara i kritičara, koji su priču o stradanju Srba i nekadašnjoj NDH pokušali ispolitizovati. 

- Mišljenja sam da filmove treba praviti bez takvih kalkulacija, a ne zarad nekog mogućeg finansiranja, bezvrednih nagrada i tapšanja po ramenu. Ne treba bežati od naše istorije koja je toliko bolna i krvava, a pogotovo ne zbog naših budućih generacija, ali i same istine, jer ako im mi ne ispričamo, ko će - istakao je Antonijević koji u oktobru planira da krene sa snimanjem i serijala pod imenom “Dara”, a koji bi trebao prikazati detalje iz još jedne srpske stradalničke priče koja se odigrala u ne tako davnoj nam prošlosti, tokom vojne zločinačke akcije “Oluja” u Hrvatskoj, a kada se Dara u Buda ponovo sastaju nakon 50 godina.

Antonijević je u nastavku ovog razgovora otkrio i kako je poznati holivudski glumac Kristijan Bejl doživio njegov film, da li će on zajedno sa Šeron Stoun glumiti u jednom od njegovih novih filmskih projekata koji bi se trebao baviti “dankom u krvi” i janjičarstvom, ali i govorio o serijama koje planira snimiti, a izlaze iz njegovih dosadašnjih stvaralačkih okvira.

GLAS: Film  “Dara iz Jasenovaca”, reklo bi se očekivano sa obzirom na temu na Balkanu je izazvala burne reakcije. Iz ove perspektive, koliko ste vi zadovoljni filmom i kako gledate na svu tu više nego veliku medijsku buru podignutu oko njega?

ANTONIJEVIĆ: Veoma sam zadovoljan filmom. To je nešto što će ostati, jer je on izuzetno snažan, emotivan i potresan, ali i ono što je verovatno najbitnije, istorijski tačan. Njemu neće vreme nauditi. Naprotiv. Svi oni koji su pokušali da iz svojih zlih i podlih namera politički omalovaže i diskredituju ovaj film, označavajući ga kao srpskom propagandom, i sami su se kasnije uverili da to nije tako. Mislim da je film “Dara iz Jasenovca” u ovih par meseci izazvao jedan tektonski poremećaj koji je imao jedan efekat kao možda nijedan film pre njega na ovim našim prostorima, ali i šire. Videli smo kako je to “zazvonilo” u srpskom, a kako u hrvatskom korpusu, ali i šta se sve po svetu dešavalo. To je najbolji dokaz da moramo nastaviti sa snimanjem ovakvih filmova. Zarad istine. I ne smemo dozvoliti sebi da mislimo kako i drugi znaju tu našu muku i istorijska stradanja. To su prepoznali i u Republici Srpskoj. I veoma sam srećan jer došlo do osnivanja Filmskog centra. I to je jedan sjajan početak, da se i tu kinematografija osnaži, a kako bi se na pravi način prezentovala srpska kultura, istorija i tradicija. Očuvanje Srpske, kao jedine naše posleratne tekovine, treba da bude apsolutno prioritet svih. U tim naporima filmovi mogu da odigraju značajnu ulogu, a što smo uostalom mogli videti i kroz reakcije na film “Dara iz Jasenovca”.               

GLAS: Koliko su po vama koristi ili štete samom filmu donijele najave oko Oskara i nacionalni obračuni oko jedne teške i bolne teme, iako ste decidno najavljivali da je vaš film antiustaški, a ne antihrvatski?

ANTONIJEVIĆ: Pa nema se tu šta dodati. Film je antiustaški. I Ko god ga je gledao, mogao je to videti. Čak je i Nataša Kandić rekla da on nije nacionalistički. Negativne reakcije sam očekivao, a posebno iz Hrvatske, jer živimo u vremenu negacije svega i pokušaja prekrajanja istorije Minimiziranja žrtava. 

Nažalost, i u Beogradu je bilo takvih komentara, a koji su dolazili iz raznih šovinističkih centara. Oni su pokušali da čitav film obesmisle i da ga omalovaže, jer od te dodvorničke psihologije evropskim komesarima mnogi ljudi jako lepo žive. Dobijaju pare iz briselskih, hrvatskih i sarajevskih “fondova”. I to je za njih biznis. Prodaju otadžbinu i srpstvo. Sve to dobro naplaćuju, ne razmišljajući o posledicama. Zbog svega toga je i ovaj film odmah izbačen iz svih filmskih okvira i prebačen na polje politike. Ono što je interesantno, jeste da niko suštinski nije napao ovaj film. Ubeđene sam da će vreme učiniti svoje. On neće nigde otići, nestati. Ostaće tu sa nama i u narednih pet, deset i 50 godina. I vreme će raditi za njega. 

GLAS: Da li je tačno da je holivudski glumac Kristija Bejl plakao kada je gledao film?

ANTONIJEVIĆ: Jeste, istina je, to mi je on rekao kada smo se jednom prilikom čuli telefonom. Film je inače u Americi  “plasiran” preko jedne od najvećih filmskih distributerskih kuća. Na kraju se našao čak na 18 mestu top liste najgledanijih filmova u bioskopima. Biće tu još nekih iznenađenja. Jedna velika država uskoro će ovaj film prikazati na svojoj televiziji u udarnom terminu. Da zaključim, mislim da je film ispunio svoju misiju, jer je aktuelizovana tema Jasenovca i stradanja Srba u nekadašnjoj NDH. O svemu tome su pisale i malezijske novine, ali i turske i engleske. I istoričari su se oglasili, rekavši kako je on istorijski tačan, bez ijedne packe. Tako da svi ti prizemni i zluradi pokušaji pojedinaca da sve to omalovaže, a u čemu je posebno prednjačio Zoran Milanović, nisu imali nikakvog efekta. U stvari, samo su pokazali svoje pravo lice.    

GLAS: Šta vam je Bejl tačno rekao?

ANTONIJEVIĆ: Bejl je film pogledao i doživio vrlo emotivno. Nije pao na medijska politička podmetanja, koja su nažalost pratila ovaj film. I sve ga je to pogodilo i potreslo, jer je i naracija i filmski jezik bio razumljiv. Bilo je jasno, gde se sve dešava, ko su zlikovci, a ko žrtve. To nije bio neki klaustrofobični evropski festivalski film. Naprotiv. U njemu je jedna čista holivudska naracija koja je snimljena i produkciono izvedena na najvišem mogućem nivou.  

GLAS: Koliko ste odmakli sa radom na seriji “Dara” i šta će serija ponuditi novo u odnosu na film?

ANTONIJEVIĆ: Za početak, biće snimljena jedna epizoda, a u kojoj ću prikazati dešavanja iz takozvane “kristalne noći” u Zadru, ali i susret Dare i njenog brata Bude koji misli da je Hrvat, po prvi put nakon 50 godina. Prvi kadrovi ove serije će biti snimljeni u oktobru ove godine i to ćemo najverovatnije raditi u Crnoj Gori, Baru ili Tivtu. Prva epizoda bi trebalo da bude prikazana u januaru ili februaru naredne godine, a u seriji ćemo koristili i kadrove iz filma, koji nisu bili korišteni. 

GLAS: Veliku pažnju u javnosti izazvao je vaš koprodukcijski projekat “Janjičar”, koji bi osim velike istorijske priče trebao okupiti i velika glumačka imena poput Kristijana Bejla i Šeron Stoun. Znamo da je rano za definitivne potvrde, ali šta je po vama što ovaj projekat može ponuditi novo i zanimljivo holivudskim zvijezdama?

ANTONIJEVIĆ: Radi se o projektu koji mi je nekako najdraži do sada. Skoro dve decenije radim na njemu. I nedavno sam eto došao i do scenarija, a uskoro bi trebalo da se krene i sa snimanjem prvih kadrova. Kristijan Bejl je bio uključen u ovu priču otpočetka, od prvog nivoa, i budno je pratio razvoj situacije, ali i učestvovao u samom procesu. On mi je rekao kako ima veliku želju da igra glavnu ulogu u ovom filmu. Inače, nas dvojica smo veliki prijatelji. Ali, ne zavisi sve od njega, već i od rasporeda obaveza koje ima. Videćemo da li ima slobodan termin. Ostatak glumaca će biti određen kada se on izjasni. Naravno, tu je i finansijski aspekt, odnosno koga ćemo moći platiti, a koga ne. A što se tiče samog scenarija, to je jedna sudbinska tema svih nas na ovim prostorima. To janjičarstvo se ne odnosi samo na nekadašnju tursku imperiju, već i na današnje, moderne. Mnogi i sada pokušavaju nametnuti neke svoje svetonazore, a što je uvek u sudaru s onim – “ko si, šta si i odakle si”. U filmu će biti protkana i ta jedna nit filozofskog i emotivnog aspekta, ali i moćne scene duela na konjima. Radnja filma smeštena je na kraj sedamnaestog veka, u vreme druge opsade Beča, kada se jedan od turskih paša vraća u mesto odakle je kao dete uzet u “danku krvi”, a da uguši pobunu Srba. To je neka okosnica čitave ove filmske priče. Ne bih da previše otkrivam.    

GLAS: Naša istorijska prošlost nudi obilje filmskih tema, ali osim nešto modernije istorije nemamo previše takvih filmova. Šta je po vama razlog za odsustvo žanra istorijskog i biografskog filma u srpskoj kinematografiji?

ANTONIJEVIĆ: Od Drugog svetskog rata, pa do pada komunističke ideologije kod nas, imali smo problem jer su se uglavnom pravili i snimali partizanski filmovi. Trebalo bi da se kolektivno zapitamo, Jer Tita nema od osamdesetih godina prošlog veka, zašto u to vreme nismo posvetili više pažnje tim nekim važnim istorijskim temama i događajima, a kojih je mnogo. Moram priznati da se stvari sada malo menjaju i popravljaju, na bolje, jer se sve više okrećemo ka tim važnim istorijskim i nacionalnim temama. U tom smislu je bilo dragoceno i što je film “Dara iz Jasenovca” snimljen i prikazan. Nadam se da će se taj trend nastaviti i ubuduće, pa bih ohrabrio i druge kolege da se upuste u takve i slične filmske projekte, iako su oni po nekom pravilu malo skuplji i zahtevniji. Nije to lako produkciono izvesti. 

GLAS: Još od filmova “O pokojniku sve najlepše” i “Spasitelja” gajite sklonost prema pričama koje se ne uklapaju u opšteprihvaćeni obrazac društvenih odnosa ili  uhodanog tretmana svjetskih sila prema srpskom narodu. Ne volite “plivati” niz struju ili su drugi razlozi za to?

ANTONIJEVIĆ: Pratim svoj instinkt i “slušam” nos. I nemam problema da krenem u nekom kontra smeru od trenutnog kulturno-političkog trenda. Jednostavno pustim da me vodi instinkt i svetonazor. Uvek sam imao jako osećanje za srpstvo, crkvu, nacionalne i tradicionalne vrednosti. To mi je prirodno okruženje.

GLAS: Pored “Državnog službenika” i “Ubice mog oca”, najavili ste i tri nova vrlo zanimljiva i žanrovski različita projekta “Pevačica”,  “Bunar” i “Baš čelik”. Šta nam možete reći o njima  i koliko su ove produkcije izazov za vas kao umjetnika zbog tih različitih žanrovskih postavki?

ANTONIJEVIĆ: Serija “Pevačica” je već snimljena i planirano je da prva epizoda premijerno bude prikazana u septembru. To je žanrovski nešto sasvim drugačije od onoga što sam do sada radio. I “Ubice 5” su snimljene. Sa prikazivanjem pete sezone ove serije trebalo bi krenuti početkom decembra. Ovih dana trebali bi krenuti i sa snimanjem prvih kadrova “Državni službenik 3” i serijala “Bunar”. To je nešto sasvim novo i žanrovski čudesno. Scenario je napisao glumac Igor Đorđević zajedno sa Natašom Drakulić. A što se tiče “Baš čelika”, kao prvo moram naglasiti kako se radi o izuzetno velikom zalogaju. U pitanju je izuzetno kompleksan projekat, zbog čega slaganje kockica ide sporo.. Ona će biti snimljena po istoimenoj čuvenoj bajci, a uradićemo je tako da bude svetski prihvatljiva. Biće to nešto poput “Kigs of lords”. Radi se o fantaziji i mislim da je moj tim sazreo da se uhvati u koštac s ovim projektom.   

Imam sjajnu ekipu

GLAS: U ovom momentu uključeni ste u nekoliko filmskih i serijskih projekata, pa se nameće pitanje, kako to postižete i kako prelazite iz jednog zanata u drugi?

ANTONIJEVIĆ: Sa tim zanatima bavim se tokom cele svoje profesionalne karijere. Režiram, pišem, a u Americi sam počeo i da produciram i finansiram filmove. A razlog što sam u mogućnosti da to sve stižem leži i u činjenici što oko sebe imam jednu fenomenalnu grupu ljudi. To je jedan sjajan tim talentovanih i predanih osoba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana