Marko Novaković: Bolje čistiti kuću nego zataškavati zlo

Branislav Predojević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Marko Novaković Foto: V. Tripić | Marko Novaković

Mnogo je motiva tu bilo, ali ono što je za mene bilo najznačajnije jeste zapravo bavljenje savešću glavnih junaka. Zanimalo me je kako ta savest, pored svih zataškavanja, korupcije i svega što nas okružuje poslednjih godina, utiče na njihov odnos.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", režiser Marko Novaković, komentarišući koje je motive iskoristio za priču koju gradi u svom psihološkom trileru "Saučesnici" koji je protekle sedmice imao premijeru u Republici Srpskoj. Iskusni režiser i scenarista, kaže da mu je bilo zanimljivo baviti se zločinom i posljedicama istog na odnos dvoje ljudi, koji na različit način prihvataju posljedice onog što su učinili.

-U jednom momentu pitamo se kako je ta ljubav, koja je definitivno postojala jedno vreme, uticala na ono što će se desiti kasnije i da li je ona uopšte u tom stvarnom obliku i postojala. Naravno, kada se koncepcija života promeni u deliću sekunde, ljudi pokazuju svoje prave karaktere. To je glavni motiv kojim sam se bavio. Niko od nas nije bez greha i pogrešnih odluka u životu, pa je i meni ovaj film pomogao da spoznam sebe, ali i neke stvari koje sam želio da podelim sa publikom, rekao je Novaković.

GLAS: Deset godina vas nije bilo u dugometražnom igranom filmu. Vratili ste se specifičnim psihološkim trilerom "Saučesnici". Koliko je bilo izazovno obezbijediti produkcijska sredstva i okupiti ekipu za projekat koji nije tipičan komercijalni film niti klasični festivalski arthaus film?

NOVAKOVIĆ: Dugo sam lutao. U ovu priču sam ušao 2016. godine kada sam dobio scenario. Nakon dve godine i promene dva producenta, tek 2018. i 2019. sam se dogovorio sa Lazom Ristovskim i "Zilion filmom". Krajem 2020. godine, nakon pandemije, dobili smo prva sredstva na konkursu Filmskog centra. Poslije toga nam niko nije dao ni dinar, odbijali su nas na svim konkursima, dok se 2022. situacija nije otvorila sa koprodukcijama iz Vojvodine, Hrvatske i Makedonije. Prvi put sam radio ovako skup projekat u takvom produkcijskom planu. Nažalost, to je taj neki put srpskog reditelja, između dva filma prođe osam do deset godina, i to pod uslovom da imate dobar scenario, dobru produkciju i da komisija to prepozna.

GLAS: Koliko vam je u žanrovskom smislu bilo zanimljivo baviti se formom psihološkog trilera?

NOVAKOVIĆ: Jako mi je bilo zabavno. Volim da istražujem sopstvene granice i da vidim kako se snalazim u novim stvarima. Nisam ja odabrao ovaj film, već mislim da je on odabrao mene. Ušao sam u cijelu priču otvorenog srca, sa željom da pravim što manje kompromisa i da lokalnu temu uzdignem na univerzalni nivo. Glavna satisfakcija su mi pozivi na festivale koje smo dobili.

GLAS Pomenuli ste da je priča lokalna, smještena u manju sredinu. Da li bi ovaj film imao drugačiji rasplet da je sniman u nekom većem gradu i koliko je za priču važan upravo taj zavoreni ambijent?

NOVAKOVIĆ: Film je mogao imati nekoliko raspleta. Neko mi je duhovito rekao da bi u holivudskom raspletu neko izvadio pušku i pobio sve na kraju. To bi možda bila neka vrsta pravde, ali život često ne izgleda tako, mi smo izabrali iskušenje zajedničkog ćutanja. Smatram da je dobro što je film smešten u manji grad, jer se tamo sve te političke i druge manipulacije obavljaju brže i tiše. Svi znaju ono o čemu se priča, a naročito svi znaju ono o čemu se ćuti. Željeli smo da to bude Užice. Scenarista Ognjen Obradović je iz Užica i on poznaje taj kraj, a upoznao sam ga i ja, što tokom vojnog roka prije mnogo godina, što tražeći lokacije za film. U manjem gradu je sve nekako bliskije među ljudima, a istovremeno otuđeno kada treba doći do zajedničkog rešenja. Verovatno bi se nešto slično moglo desiti i u većem gradu, ali ovaj kraj je vrlo realna slika vremena u kojem živimo, gdje lažemo o prioritetima i gledamo kako ćemo se snaći.

GLAS: Sudbina glavnih junaka je vrlo zanimljiva, izbjegli su zaonsku kaznu za prekrašj ali kako vi kažete , osudili ste i na život, možda kaznu strašniju bilo kakvog zatvora?

NOVAKOVIĆ: Zločini ipak na kraju dobiju kaznu. To bilo ono što su zaslužli, jas se iskreno nadam. Nije to stvar samo našeg filma. "Saučesnici" film izlazi u jednom vrlo kompleksnom trenutku i po samu Srbiju. U jednom sistemu gde je društvo izuzetno polarizovano i podeljeno. I još izlazi u trenutku kada ne odgovara ovakva istina ni jednoj ni drugoj strani. Mislim da smo izazvali određenu provokaciju, i to mi je drago. Ponoviću, ako se u jednom gledaocu dogodi neka promena vezeno za gledanje filma, ja ću biti srećan i kao čovek i kao umjetnik.

GLAS: Film je minimalistički, sa malo spoljnih lokacija, jedna vrsta kamerne priče. Koliko ste se oslanjali na glumačku ekipu i koliko je u takvoj postavci uopšte bilo mjesta za za improvizaciju?

NOVAKOVIĆ: Glumačka ekipa je ovdje, bez preterivanja 80 odsto filma. Iz mog prethodnog iskustva u pozorištu, jako su mi bile važne "čitaće probe". One su imale dve svrhe: prvo, da se likovi među sobom osete i upoznaju, a drugo, da se uz pomoć lektora uspostavi užički dijalekat.

Bez obzira na to odakle su glumci dolazili, iz Hrvatske, Makedonije, Srbije, Crne Gore ili Bosne, svi su morali govoriti užički. Imali smo video-pozive sa glumcima iz regiona, čitali tekst preko laptopa i lektor je svima pomagao da to zvuči upečatljivo. Čak ni ljudi iz Užica nisu imali mnogo kritika na naš govor, tako da smo zadovoljni.

GLAS: Kada pominjemo glumce, okupili ste sjajna glumačka imena poput Nevene Nerandžić, Radovana Vujovića, Anice Dobre, Zlatana Vidovića, Hane Selimović... Kakvo je bilo iskustvo rada sa njima?

NOVAKOVIĆ: To su sve vrhunski glumci. Osim Anite Ognjanović, sa gotovo svima ostalima sam radio prvi put. Imali smo sjajnu regionalnu ekipu, uključujući Saru Klimosku iz Makedonije i Petra Novakovića iz Crne Gore. Producent mi je omogućio da sam biram glumce i to je bilo dragoceno. Oni su svojim predlozima i spontanim reakcijama na snimanju dodali nove slojeve filmu. Kada imate takve profesionalce, reditelj dobija mnogo više nego što je planirano scenarijem.

GLAS: Posebnu pažnju privlači uloga Nevene Paunović. Kako ste doživjeli njenu transformaciju od Sofije prije zločina do Sofije poslije nesreće?

NOVAKOVIĆ: Nevena je jako mlada, ali već iskusna glumica. Ovo joj je možda najveći glumački zadatak do sada. Ona poseduje izuzetan dar i suptilnost, minimalističkim sredstvima rešava najteže situacije. Njen pogled i oči su veoma upečatljivi. Uspela je da svu tu unutrašnju borbu izbaci pred kameru i verujem da publika to prepoznaje i saoseća sa njom, iako se zbog samog raspleta ne može u potpunosti poistovetiti sa tim likom. Na kraju, ipak, svi mi ostajemo saučesnici.

GLAS: Lajtmotivi filma su prilično mračni, zločin, prikrivanje, fizičko i psihičko zlostavljanje, manipulacija i korupcija... Može li se izaći iz tog začaranog kruga laži i šutnje?

NOVAKOVIĆ: Strašno bih volio da uradim neku komediju, ali mi je niko ne nudi(smijeh). Naravno da je moguće izaći iz kruga laži, ali ljudi se češće u njemu zatvaraju i "plešu" sa onima koji su oko njih. Film bi trebalo da posluži kao osvešćenje, kako ne bi trebalo da bude i protiv čega se treba pobuniti. Uvek je bolje čistiti kuću nego zataškavati zlo.

GLAS: Hoćemo li na sljedeći film opet čekati deset godina?

NOVAKOVIĆ: Nadam se da nećemo. Imam jedan scenario na kojem treba još dosta da se radi, ali trenutno još uvek živim život "Saučesnika". Pratim film dok ne prođe svoj krug po festivalima i gradovima ove godine. Snimljena je mini-serija sa četiri epizode, sa dosta novih scena i karaktera. Drago mi je što ljudi koji pogledaju film izlaze sa snažnim utiscima i imaju šta da me pitaju i nakon projekcije.

GLAS: Pored režije, obavljate i posao odgovornog urednika na RTS-u. Koliko je zahvalno balansirati između autorskog rada i uredničke funkcije?

NOVAKOVIĆ: To je poprilično nezahvalna funkcija – prvi ste u redu kada ima problema, a posljednji kada stižu pohvale, ali ne žalim se. Moj fokus je na dramskom i domaćem serijskom programu, gdje se trudimo da ponudimo što sadržajniji program različitih žanrova i epoha. Svakako je teško pronaći vrijeme za sopstveni kreativni izraz, ali uspeh serija poput "Sablje" ili "Tvrđave" govore da idemo u dobrom pravcu.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.