Manuel Šapira: Želja mi je da upoznam Mikija Manojlovića

Film poznatog autora će biti prikazan večeras na lokaciji Silosi Beograd na Donjem Dorćolu kada će reditelj Šapira nakon projekcije odgovarati na pitanja iz publike, a onda će njegovo ostvarenje i svečano zatvoriti manifestaciju u nedjelju veče, 19. juna na Kosančićevom vencu.

U pitanju je rediteljski debi Šapire na polju dugometražnog igranog filma.

"Veoma je prijatno kod vas, prvi put sam ovdje, grad ima zanimljivu arhitekturu, prelijepe građevine, zapazio sam i lijepe bioskope u Beogradu. Istina, napolju je veoma vrelo, tako je u ovo doba godine. Sviđa mi se kombinacija starih i novih zgrada kod vas, neobično je uklapanje. Stigao sam da vidim rijeku Dunav, mnogo zelenila, stvarno božanstvenu prirodu imate", kaže Šapira.

"Želja mi je da posjetim Jugoslovensku kinoteku, jer su mi to preporučile kolege koje su bile u Srbiji. Biću ovdje četiri dana i noći i nadam se da ću imati dovoljno vremena da istražim vašu kulturu. Imam već isplaniran program i plan šta sve treba obići, tako da osim Kinoteke, želja mi je da vidim vaš Muzej primjenjene umetnosti, razne galerije, a ne bih se bunio da obiđem i neki bazen ili jezero da se osvježim”, kroz osmijeh je rekao francuski režiser Šapira, inače svestrani autor - scenarista, producent, montažer i povremeno glumac.

Osim toga, Šapira se nada da će konačno upoznati Predraga Mikija Manojlovića, po njemu - zvijezdu francuskog filma, koji je ove godine "kum" festivala.

Najnoviji naslov koji će zatvoriti festival je drama "Hronologija nasilja", višestruko nagrađivanog reditelja Manuela Šapire, koji je poznat do sada po kratkim igranim ili dokumentarnim naslovima (“Psi”, “Krug”, “Žak Deklo”, ”Da li si siguran?”, “Bunker”, “Dekroše”, “Čovjekova ćerka”) i nekim igranim dužim TV ostvarenjima (“Demokle”).

Šapira se na trenutak prebacio u moguću ulogu menadžera ili promotera sopstvenog filma i razmišljao je kako bi mogao da ga opiše ukratko a da time odmah privuče publiku u bioskope.

"Moj film je sniman na malom nepoznatom ostrvu Majot u Francuskoj. Samim tim to je film o jednom dijelu moje zemlje o kome zaista malo ko zna, niti zamišlja da uopšte postoji. Ovo je priča o tom mjestu gde su stanovnici tog ostrva, na neki način - napušteni. U ovom filmu publika bi trebalo nešto da gleda i nešto da posmatra, uviđa, otkriva", objasnio je Šapira.

Film govori o sudbini dječaka Moiza, koga je majka napustila čim se rodio, a usvojila ga je medicinska sestra na Majotu. Ona ga je sama odgajala i njegovala sve dok nije umrla kada je on imao 15 godina.

Ostrvo Majot je inače zaboravljena teritorija koja pripada Francuskoj i niko nikada prije Šapire nije tamo snimao film, što je on sam istakao u razgovoru.

Režiser je istakao svoj stav na konferenciji putem onlajn javljanja prije nedelju dana, da je za njega film "teritorija potpune slobode", te da je i svoj prvi igrani dugometražni film snimao u pravoj slobodi na nepoznatom ostrvu.

"Tu definiciju sam pružio javnosti upravo konkretno zbog ovog filma, jer je zaista gotovo nemoguće otići, doprijeti do tamo i još snimiti film, djeluje neizvodljivo. Zato se niko prije mene i nije usudio da snima projekte na tom ostrvu. Međutim, kada ste tamo, onda ipak iskoristite sve mogućnosti koje su vam na raspolaganju", rekao je scenarista i režiser.

Autor je približio radnju riječima da se dječak Moiz seli u kartonski grad u kome žive maloljetnici odbačeni i prepušteni samom sebi, i tu nastaje drama kako će se junak snalaziti u sasvim novom okruženju.

Tamo će se upoznati sa izvjesnim Brusom, šefom jednog od klanova, koji je veoma nepredvidiv i ponaša se kao pravi tiranin.

Dječaka teške sudbine tumači mladi Žil Alan Ngalamu Hipokrat kome je ovo prvo glumačko ostvarenje, a važne role imaju iskusni glumci - prije svega Selin Salet, poznata iz romantične fantazije "U drugom životu" (2010) u režiji Klinta Istvuda sa Metom Dejmonom, bio u nominacijama za Oskara.

Salet je takođe zapažena i po filmovima "Marija Antoneta" (2006) Sofije Kopole, kao i "Kuća tolerancije" (2011), dobitnik 6 nagrada i 11 nominacija za prestižna filmska priznanja.

Autentičnu mušku ulogu u filmu Šapire tumači Dali Bensalah, koga pubika zna po ulozi u posljednjem Džejms Bondu - “Nije vrijeme za umiranje” (2021).

Sigurno nije jednostavno snimati sa debitantima i već afirmisanim, slavnim glumcima.

"Bilo je veoma izazovno raditi na taj način, praviti poseban miks djece bez iskustva i starijih glumaca sa ogromnim iskustvom iza sebe. Neka djeca su baš sa tog ostrva, druga su iz Pariza. Tako da je bilo tu dosta posla. Glumica Selin Salet je uveliko poznata u američkim fimovima, drago mi je da sam je imao u svom filmu", podvukao je Šapira priču o glumcima, a kao i njegov kolega reditelj Serž Bozon, gost na ovom festivalu, i on glumi na velikom platnu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.