Kako je serija "The Walking Dead" prešla put od trijumfa do očaja

Posljednja epizoda postapokaliptične horor serije emitovana je 20. novembra, a naravno, pojam finalno treba uzeti sa rezervom, jer se trenutno emituju još tri spin-of priče i tri su u pripremi, tako da je stvarni kraj ovog pop univerzuma prilično daleko, što i nije baš na ponos kanala koji je reputaciju stekao autentičnošću autorskog rukopisa.

Naime, kanal AMC predstavio je 2009. novi slogan "Priča je ovdje bitna", koji je pušten tokom finala druge sezone serije "Breaking Bad", dajući osjećaj vlastite važnosti nasuprot konkurencije i sugerišući korisnicima da je kreativnost na strani mreže i da ima narative na koje se možete osloniti i mimo komercijalnog uspjeha. U roku od nekoliko godina od stvaranja ove mantre, AMC će emitovati "Mad Man", "Breaking Bad" i "The Walking Dead", otvarajući zlatnu eru televizije u novom milenijumu. Ono što je bilo bitno kada je u pitanju serija, u našem prevodu nazvana "Okružen mrtvima" ili "Živi mrtvaci", jeste da je njen bazični žanr bio horor, koji se obično nije hvalio zbog njihovog pripovijedanja. Naravno, autori serije bazirane na istoimenom kultnom strip serijalu Roberta Kirkman, brzo su dokazali da je takav sud prilično nepromišljen, jer je njihova saga bila jednako pogodna za dobre priče i likove kao i bilo koji drugi žanr.

Svako može umrijeti

Njegov šouraner bio je Frank Darabont, režiser koji je stajao iza filmova kao što su "Bjekstvo iz Šošenka" i "Zelena milja", dajući svoje majstorstvo u vođstvu autorske ekipe. Glavni junak, šerif Rik Grejms je epski protagonista majstorski složene priče o čovjeku koji se budi iz kome u svijetu prepunom zombija. Sam, bez porodice, bez saznanja šta se desilo sa civilizacijom dok je on ležao u komi. I već u prvoj epizodi, u kojoj on kreće u potragu za najbližim, demonstrirano je sve ono što je serija ponudila publici. Ubjedljiv i efikasno napisan scenario, vrhunsku režiju, upečatljiv vizuelni stil i odličan rad sa glumcima. Osnova oko koje je izgrađen kostur serije jeste spoj horora i drame, tj. filmova sa zombi mitologijom i kompleksnog dramskog zapleta o odnosima unutar određene grupe ljudi i njihovog odnosa prema novonastaloj neočekivanoj situaciji. Ta dva segmenta konstantno se prepliću kroz uvrnuti miks brutalne i krvave akcije sa horor atmosferom s jedne strane i napetih dramskih odnosa unutar male zajednice u koju su uključeni Rik i njegova porodica, prijatelji i mala grupa preživjelih.

Iako je druga sezona započela otpuštanjem Darabonta zbog kreativnih razlika, serija je nastavila kreativni uspon pod vođstvom Glena Mazare, uvodeći sjajne nove likove u grupu preživjelih i nudeći epske negativce poput Guvernera ili kanibalske zajednice, skupljajući pohvale kritike i milione gledalaca ispred ekrana. Jedna od karakteristika AMC mreže bila je mogućnost da donosi rizične narativne odluke kojih bi se velike mreže klonile. "The Walking Dead" je ovo doveo do krajnje moguće granice zbog njihove sklonosti da iznenada i šokantno ukinu likove. Vodeći se geslom "Svako može umrijeti u bilo kojem trenutku", stvorena je srceparajuća formula za emocije i uzbuđenje. Rik ubija svog bivšeg najboljeg prijatelja Šejna zbog njegovog očaja koji ga je doveo do ivice zdravog razuma. Rikova žena rađa njegovu novu kćer, ali umire nakon brutalnog carskog reza i sin Karl je upuca kako bi spriječio da vaskrsne kao živi mrtvac. U seriji je život okrutan i vjerovatno će te učiniti okrutnim. S jedne strane, to je prilično istinito, nalik stvarnom životu. Međutim, s narativne tačke gledišta, to znači poigravanje sa prirodom same fikcije do momenta kada su rutina i kliše zamijenili svježinu i uzbuđenje. I za nekoliko sezona to se kao bumerang vratilo i naštetilo seriji, koja se doslovno urušila pod teretom uspjeha i stalne potrebe autora da zadovolje glad publike za novim šokovima umjesto da se posvete priči i interakciji likova.

Ono što je počelo kao hvaljena serija, koja je propisala nova pravila za ono na šta su ljudi navikli na televiziji, evoluiralo je u naizmjeničan primjer priče koja više nije dobrodošla i koja je postala doslovno mjerilo dosade. U petoj sezoni Rik govori ključni lajtmotiv: "Mi smo hodajući mrtvaci", i koliko god to zvučalo glupo, zvučalo je istinito.

Sve što mogu da urade preživjeli jeste da hodaju od mjesta do mjesta i da se nadaju da neće biti ubijeni, dok se nisu sreli sa trenutkom u kojem će se serija slomiti pod teretom loših odluka autora i pritiska društvenih mreža. I to se desilo na kraju šeste sezone, kada je Rikova družina, na vrhuncu svoje sposobnosti da preživi, ušla u rat sa negativcem Neganom i kada se dešava najvažnije ubistvo u seriji. Dijabolični Negan stoji ispred Rikove ekipe sa bejzbol palicom, poigrava se s njima i bira koga će ubiti za primjer, a potom zamahne, a sezona se završi. I serija sklizne na put propasti.

Eksploatacija mrtvaca

Kada je stigla premijera sedme sezone, saznajemo da je mrtav Glen, jedan od omiljenih likova u gomili mračnih mačo heroja, a trenutak koji je trebalo da dramu i napetost serije podigne na novi nivo u sudaru sa harizmatičnim Neganom izduvao je kao probušen balon. Franšiza koja je proglasila otvorenu sezonu lova na svoju glumačku ekipu konačno je otišla predaleko, vodeći se podilaženjem publici željnoj jeftinih šokova i ulizivanjem kritici željnoj političke korektnosti, umjesto zdravim razumom i talentom. Gomilanje nepotrebnih likova, razvlačenje priče na desetine epizoda u kojima se ništa ne dešava, osim nove pojave zombija i šuplje deklamacije loše napisanih fraza, vodilo je seriju u silaznu putanju koju nisu mogli spasti ni rijetki momenti inspiracije.

I to je postalo jasno kada je konstantna uzlazna putanja gledanosti nakon sedme sezone, koja je srušila sve rekorde mreže, naglo počela padati.

I nije problem što je bio ubijen Glen, ili kasnije Karl, što je Morgan nestao iz serije, a potom i Rik, pa Megi, pa Mišon itd..., problem je što te odluke nisu imale veze sa drugim likovima, niti sa pričom u cjelini. Glavni scenarista od četvrte sezone, zloglasni Skot Gimpli, doslovno je usmjerio serijal u kreativni lavirint, u kojem je bio jedini mogući ishod, a to je da je serija pojela samu sebe kada je shvatila da nema izlaza. Da budemo precizniji, nakon Glenove smrti ono što je trebalo da bude narativni pobjednički trijumf, postalo je beskrajno razvlačanje jalove priče koju nije mogla spasti ni Anabela Kang, koja je zamijenila Gimplija od devete sezone. Zašto je to toliko trajalo i da li je kraj serije uopšte nekom važan? Jedini mogući odgovori su: visoka gledanost, solidna zarada i manjak hrabrosti mreže da se drži sopstvenog gesla da je priča bitna. Njeno postojanje postalo je arhaično poput trulih zombija koji besmisleno lutaju naokolo reagujući na neki spoljni podražaj, kao zlokobni podsjetnik na seriju koja je u godinama nastajanja bila apsolutni trijumf žanra u njegovim najboljim segmentima.

Nastavci

Sredinom emitovanja matičnog serijala krenula je prva spin-of serija "Fear The Walking Dead", koja će u jednom momentu kvalitetom nadmašiti matični serijal, da bi i ona istim putem krenula u kreativnu nizbrdicu. Za nekoliko godina pridružiće mu se "World Beyond" i "Tales of Walking Dead", od kojih nijedan nije ponudio ništa previše drugačije od originalne serije, osim poslednje koja je bila jako zabavna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.