Jovana Stojiljković za “Glas Srpske”: Svi se borimo za parče mira i čistog obraza

 Ilijana Božić
Foto: Velibor Tripić

Oduvek sam želela da imam zahtevne fizičke scene na filmu, maštala sam o tome. Onda se desila “Vera” koja mi je dala mogućnost da to i ostvarim. Uspela sam da u tim scenama budem što autentičnija i uverljivija.

Riječi su kojima je razgovor za “Glas Srpske” počela glumica Jovana Stojiljković govoreći o naslovnoj ulozi koju igra u filmu “Vera”, a koji donosi interesantnu priču o srpskoj špijunki i koji je u proteklih nekoliko dana postigao veliku gledanost u Srbiji i regionu.

- Da bih to postigla morala sam da idem u streljanu, da vežbam i tada sam shvatila koliko se plašim oružja. Međutim, kada sam prošla obuku i prevazišla  strah da pucam shvatila sam da sam dobra, mirna ruka, a to mi je rekao i učitelj. Učila sam i simbole za telegrafiju i sve ono što je Vera učila u mini kursu koji gledate na filmu. Želela sam, da čak i neko ko se bavi telegrafijom, kada bude gledao film, da uvidi da je sve ono što kuckam jasna šifrovana poruka - dodaje ona.

GLAS: Vera je snažna žena koja se harizmom i inteligencijom borila u muškom svijetu. Iako živimo u doba u kojem je borba za ženska prava izraženija, ipak kao da nam se čini da moramo da upregnemo sve snage da bi bile uspješne u svijetu koji je, kao i u Verino doba, više  naklonjen muškarcima? Evo i ovo je jedan od rijetkih filmova u kojima je u glavnoj ulozi žena?

STOJILjKOVIĆ: Da, kad sam razmišljala o Veri, shvatila sam da treba da imamo u vidu da je ona iz Leskovca došla u Beograd 1938. godine i da su joj prvi kontakti s ljudima nastali u sali za ples. Tu vidimo kakvi su bili muški pogledi i na koji način se gleda žena koja samo dobro pleše. Mislim da i danas kad bi neka devojka došla iz unutrašnjosti u glavni grad ili bilo gde i izašla u grad, i bila slobodnija u plesu, bili bi slični pogledi. I sama se nekad osećam tako da moram da vodim računa kojim delom grada da idem u određeno doba dana i noći. I taman kad pomislim da je naše društvo napredovalo, da smo neke stvari naučili i da je glupo da ih ponavljamo, realnost nas demantuje. Evo šta se dešavalo u Srbiji pre par meseci i na koji način su sve žene potpuno degradirane. Strah se opet ulio u žene i to svesno. To je ono što me razbesni i porazi kao ženu.  Ali na stranu sve ovo i pravu Veru Pešić, drago mi je da postoji i ovakva priča gde je žena u fokusu. Verine osobine su mi navodili kao ženske čari, ali ako su ženske čari inteligencija, hrabrost, sposobnost i brzina onda da, Vera je imala ženske čari. A to je zato što i mi žene često brkamo pojmove, pa i mi kažemo ma dobro ona je to zato što je žena pa je imala ta sredstva. U ovom filmu je važno što nismo išli na to, nego smo dali širu sliku. Meni je bilo izuzetno važno da ljudi poveruju u moje postojanje na platnu, da to bude istinitije i da se ljudi vežu za Veru.

GLAS: Vera živi sa unutrašnjom dramom nepripadanja koju nosi u sebi. Je li možda njena špijunska aktivnost bila neki put do spoznaje ili bijeg od sebe same?

STOJILjKOVIĆ: Ona je radoznala devojka, sigurna sam da je i prava Vera bila takva. Bavila se i novinarstvom, a radila je i u štampariji. Nije se libila različitih poslova. Ipak, ona je na neki način bila izmanipulisana i kasnije, kada je ušla u taj vrtlog, nije bila karakter koji bi se povukao i odustao. Ona je neko ko se bori i ide do kraja. A u to vreme, posebno njoj kao ženi, kojoj je život stalno visio o koncu jer je hodala po ivici žileta, jedni način je bio da se bori. Svaka od ovih službi i muškaraca bio je njena slamka spasa da bi pomogla sebi i drugima.

GLAS: Ona je u vrtlogu različitih političkih uticaja, ali nju ne interesuje ideologija. Je li moguće ostati neutralan u tom kontekstu i doći do uspjeha?

STOJILjKOVIĆ: Znate kako, svako veče zahvaljujem svom parčetu kreveta  i mira i doslednosti sebi. I to jeste ono što mi daje miran san.  Ne znam šta će biti kroz život, ali stvarno verujem u to. Svi mi se borimo, strašno nam je teško, borimo se za to parče mira, čistog obraza i svežeg vazduha. Vrtimo se u tom krugu, ali to je jedino što nam je preostalo.

GLAS: Imamo li mi danas takvih žena kao što je Vera u smislu ženske borbenosti i snage?

STOJILjKOVIĆ: Apsolutno da, imamo ih. Meni je važno da Vera Pešić ne bude tamo neka daleka osoba, nego ona stvarna. Ja sam ponekad osetila, iako je to neko drugo vreme u kojem je ona živela i koje je daleko od mene, da mogu da se poistovetim sa nekim njenim postupcima. Tako da nas ima puno. 

Planovi

GLAS: Na čemu trenutno radite, kakvi su Vam planovi za naredni period?

STOJILjKOVIĆ: Trenutno igram u pozorištu, odnosno radim novu predstavu u “Ateljeu 212” i završavam snimanje “Južnog vetra”. Iskreno da Vam kažem, jedva čekam novogodišnje praznike, pošto mi je ova godina, na sreću, bila puna obaveza tako da jedva čekam da se malo odmorim.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana