"Emilija Perez" (2024): O nasilju, ljubavi i smrti

Ideja francuskog režisera Žaka Odijara da snimi noar mjuzikl na španskom jeziku o meksičkom narko-bosu koji mijenja pol u tumačenju transrodne glumice i u kojem njegovu suprugu igra bivša "Diznijeva" tinejdž zvijezda Selena Gomez, na papiru djeluje jednako sumanuto kao ideja Toda Filipsa da snimi film o Džokeru kao zatvorski arthaus sa pop zvijezdom Ledi Gagom kao Harli Kvin.

Ipak, postoji jedna značajna razlika, Odijar je napravio umjetničko remek-djelo od  filma "Emilija Perez" (Emilia Perez), a Filips pseudoumjetnički filmski promašaj epskih razmjera "Džoker: Luda ljubav".

Odijarov film donosi neobičnu priču o vrhunskom advokatu Riti (Zoe Saldana) koja radi u firmi koja brani kriminalce i nezadovoljna je kako poslom, tako i sopstvenim životom. Nakon još jednog trijumfa u sudnici dobija priliku da pobjegne iz tog okruženja, kada je zloglasni vođa meksičkog narko-kartela Manitas (Karla Sofija Gaskon) angažuje da mu pomogne da se povuče iz kriminalnog svijeta i sprovede svoj plan o promjeni pola kako bi postao žena, o čemu je oduvijek sanjao.

Ipak, kako to već biva u svijetu ogromnih zarada i brutalnog nasilja, planovi su jedno, a realizacija nešto sasvim drugo, tako da ideja o bjekstvu i pronalaženje pravog sebe iz mračne kombinacije crnog humora, kemp melodrame, napetog noara i uličnog mjuzikla postepeno eskalira u tragediju čovjeka koji mijenja spoljni izgled, ali ne može pobjeći od sopstvene unutrašnje nasilničke prirode, čak i kada ima plemenite namjere…

Manitas, muškarac od kojeg je drhtao cijeli Meksiko, nakon promjene pola kao žena Emilija želi da ispravi grijehe iz sopstvene prošlosti, ali umjesto da donose mir svojoj duši i porodicama sopstvenih žrtva, on ih uvlači u novi ciklus nasilja, od kojeg neće biti pošteđeni ni njegova bivša supruga i vlastita djeca.

Odijar ovdje velemajstorski sopstveni scenario (napisan uz pomoć Tomasa Bidegjana i Lea Maesjusa) pretvara u rasni bioskopski film, ne mareći kao režiser pretjerano za žanrovska pravila, ali posvećeno poštuje zanatsku vještinu i strpljivo gradi zaplet i ritam priče do katarzičnog finala, oslanjajući se na fantastičnu kameru, muziku i koreografiju kao jednu stranu autorskog izraza, dok, s druge strane, mudro prepušta svojoj talentovanoj glumačkoj ekipi da demonstrira majstorstvo sopstvenog poziva u oživljavanju likova.

Ženska četvorka u filmu u sastavu Zoe Saldana, Karla Sofija Gaskon, Selena Gomez i Adrijana Paz nije bez razloga na ovogodišnjem Kanskom festivalu ravnopravno podijelila nagradu za najbolju glumicu, jer je doslovno nemoguće fizički razdvojiti njihov doprinos u građenju međusobnih veza četiri glavna lika Rite, Manitasa / Emilije,  Džesi i Epitfanije, zapletenih u koloplet ljubavi, strasti, laži i prevare. Postavljena scenaristički jednostavno i snimljena ogoljeno realistički "Emilija Perez"  nadograđena je pjesmama i plesom u raskošnu pop operu koju potpisuje bračni par Klemen Dikol (kompozitor) i kantautorka Kamil (stihovi), ali koja nijednog momenta ne razbija bazičnu noar atmosferu povišenih emocija u stilu meksičkih telenovela, istina sa daleko većim budžetom i zvjezdanom postavom glumaca.

Kako sama Rita na početku pjeva,  ovo je suštinski priča o ljubavi, nasilju i smrti, a to što je ispričana kroz plesno-pjevačke scene i brutalne izlive nasilja samo je način da se Odijarovo ostvarenje učini jedinom stvari većom od filma. To je, da ne bude zabune, sam život lišen dosadnih momenata, a od toga, kako nas je naučio jednom davno veliki Alfred Hičkok, veće umjetnosti nema.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.