Bila je buntovnik, ali i jedna od najtalentovanijih i najljepših glumica bivše Jugoslavije

B92
Bila je buntovnik, ali i jedna od najtalentovanijih i najljepših glumica bivše Jugoslavije

Široku popularnost stekla je ulogom Dečke u filmu “Šećerna vodica”. Jedna od najtalentovanijih srpskih glumica praminula je na današnji dan prije 11 godina.

Pamtićemo je po brojnim fenomenalnim ulogama poput onih u filmovima “Davitelj protiv davitelja”, “Lude godine”, “Balkanski špijun”, “Una”...

Glumica Sonja Savić preminula je u svom stanu u Beogradu. Ljekari Hitne pomoći, iako su stigli brzo, nisu uspjeli da reanimiraju 47-godišnju glumicu.

Poznata glumica obilježila je domaću kinematografiju po specifičnoj pojavi, veoma talentovanoj glumi, ali i beskompromisnom životnom stilu. Na lik i djelo Sonje Savić podsjećaju neki od Sonjinih najbližih saradnika i prijatelja.

Sonja Savić glumila je u više domaćih filmova, među kojima su “Živeti kao sav normalan svet” i “Život je lep”. Za sporednu ulogu pjevačice u filmu “Život je lep” nagrađena je na festivalu u Veneciji 1985. godine.

Debitovala je u “Leptirovom oblaku” 1977, narednih godina igrala u nizu filmova i televizijskih serija, a široku popularnost stekla je 1983, ulogom Dečke u “Šećernoj vodici” Bate Prelića.

Naredne godine snimala je sa rediteljem Slobodanom Šijanom film “Davitelj protiv davitelja”, a sa rediteljem Mišom Radivojevićem provokativnu “Unu” po romanu Mome Kapora, u kojoj joj je partner bio Rade Šerbedžija.

Devedesetih godina ostvarila je zapažene uloge u filmovima “Mi nismo anđeli”, “Uvod u drugi život”, “Ni na nebu ni na zemlji”, “Urnebesna tragedija”, “Tango je tužna misao koja se pleše”...

Početkom prošle decenije, na saradnju ju je pozvao slovenački reditelj Jan Cvitkovič. Snimili su “Hleb i mleko”, za koji je on dobio “Zlatnog lava” za najboljeg debitanta u Veneciji (2001), a zatim i film “Od groba do groba”, koji je postigao uspjeh na međunarodnim festivalima.

U Srbiji je u novije vrijeme odigrala glavnu ulogu u filmu Milutina Petrovića “Jug-jugoistok” (2005).

Sonja Savić se u posljednjih desetak godina života povremeno povlačila iz javnosti i posvećivala alternativnoj umjetnosti u oblasti eksperimentalnog filma, teatra, muzike i multimedija.

Njen privatni život, prema pisanju štampe, ali i prema njenim izjavama, nije bio sređen u klasičnom smislu te riječi. Odbacivala je sve tabue, oštro kritikovala svako licemerje i, kako je ocijenjivala, opštu čamotinju i žabokrečinu kulturnog establišmenta.

Govorila je da se, kada bi mogla ponovo da bira, ne bi odlučila za glumačku profesiju, ali da bi svakako bila slobodni umjetnik.

Djevojka iz grada

Sonja je odrasla u selu Donja Gorevica, majka Mikaina joj je bila sudija, a otac Milovan inženjer. Završila je osnovnu školu “Sveti Sava”, u kojoj je bila đak generacije, nakon čega je otišla u gimnaziju i nakon samo dvije godine konkurisala na Fakultetu dramskih umjetnosti.

Upisala se na klasu Minje Dedića i studirala sa Oliverom Ježinom, Dubravkom Živković, Žarkom Lauševićem, Zoranom Cvijanovićem, Branimirom Brstinom...

Iako je početkom devedesetih godina dobila stipendiju od svjetskog proizvođača filmova “Warner Bros” i često odlazila u Njujork, i iako je mogla da dobije zeleni karton, odlučila je da se ipak početkom rata vrati u Beograd.

Godine 1982. godine Sonji je uručena nagrada „Carica Teodora” za najbolju žensku ulogu u filmu „Živeti kao sav normalan svet”. Tada je sarađivala sa režiserom Milošem Radivojevićem, od koga je mnogo naučila o filmu.

Pet godina kasnije bila je djevojka iz grada u spotu Miroslava Ilića za pjesmu “Voleo sam devojku iz grada”.

Nazivala je sebe udovicom

Kratko se zabavljala sa frontmenom Električnog orgazma Srđanom Gojkovićem Giletom, ali je njena najveća ljubav, prema pisanju medija, bio kompozitor i pijanista Vlajko Lalić. U vezi su bili do 19. avgusta 1989. godine, kada se on utopio na jedrenju, a od tog tragičnog događaja glumica je sebe smatrala udovicom.

Njeni bliski prijatelji su bili članovi grupe Ekatarina Velika, Margita Stefanović, Milan Mladenović i Ivica Vdović, koji su preminuli početkom devedesetih godina. Bila je jedan od gostiju u specijalnoj emisiji o ovom bendu i govorila je o njihovom druženju, prenosi portal Biografija.

U jednom od posljednjih intervjua koje je dala, Sonja je rekla da drogu nije koristila dok je snimala filmove i serije. Nakon pozorišnih predstava su joj smetali glasovi i buka pa se opuštala uz crno pivo. Nije joj uspijevalo da kao Pavle Vuisić i Zoran Radmilović maestralno odigra uloge pod uticajem alkohola, piše ovaj portal.

Iako je izgradila i više nego uspješnu karijeru, bila je malo zastupljena u srpskim medijima, koji su uglavnom pisali o njenim finansijskim problemima i sklonosti ka drogi. 23. septembra 2008. godine Sonja je umrla od prevelike doze opijata.

Pronađena je u stanu koji je nasljedila od roditelja. Dva dana kasnije je sahranjena u Donjoj Gorevnici kod Mrčajevaca. Sahrani je prisustvovalo oko 500 ljudi, a od glumaca je bila samo Dara Rančić, kojoj je Sonja držala časove. Kolege su se od nje oprostile 30. septembra u sali Jugoslovenske kinoteke, koja je bila puna.

Nakon sahrane mediji su pisali kako je u stanu glumica imala smao dušek i da je pronađeno mnogo upotrebljenih špriceva. Njena majka je sve te glasine negirala i izjavila da je glumica živjela normalno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana