"Ajkula" slavi 50 godina od premijere: Čeljusti koje su progutale Holivud

LOS ANĐELES - Studio "Juniverzal" objavio je specijalno izdanje filma "Ajkula" u digitalnom i kombinovanom paketu (4K, blu-rej) povodom 50 godina od premijere ovog legendarnog holivudskog spektakla.

Proslava jubileja uključuje novi dokumentarac "Ajkula u pedesetima: Definitivna priča" u režiji Lorena Buzurea, emitovanje originalnog filma i nastavaka na kanalu En-Bi-Si, a režiser Stiven Spilberg snimio je novi, specijalni uvod za svoj kultno djelo.

U pitanju je Spilbergov treći igrani film u karijeri i ostvarenje koje je na mnogo načina stvorilo ono što se danas zove ljetni blokbaster i pokrenulo čitav podžanr ajkula-filmova.

Dana 20. juna 1975. godine gledaoci filmova u SAD prvi su doživjeli istinsko uzbuđenja i napade straha zbog prijetnje iz okeana, a film će ući u istoriju po zloglasnim marketinškim trikovima, od kojih je najpoznatije legenda o filmu koji je uništio ljetnu turističku sezonu pomenute 1975. godine.

U mnogim aspektima Spilbergovo morsko remek-djelo bilo je slučajnost. Godine 1973. romanopisac Piter Benčli smislio je naslov "Čeljust" (Ajkula je domaći distributerski prevod) samo 20 minuta prije krajnjeg roka, a na pitanje urednika šta to znači, odgovorio je: "Nemam ni najmanju ideju, ali barem je kratko!" I bio je u pravu, jer je knjiga bila čitana i privukla je imenom i naslovnicom pažnju legendarnih producenata Ričarda Zanuka i Dena Brauna, koji su shvatili da je u pitanju upravo materijal za filmski hit. Nakon nekoliko pokušaja sa drugim autorima na kraju su angažovali talentovanog holivudskog vunderkinda Spilberga, koji je kao jedan od učenika Rodžera Kormana takođe prepoznao materijal za hit, ali se dvoumio da ga prihvati, jer nije želio da bude upamćen kao režiser filmova o kamionima i ajkulama nakon filmova "Duel" i "Šugarlend ekspres" i nije mu se dopao Benčlijev obiman scenario.

Scenario je na kraju potpisan kao djelo Benčlija i Karla Gotliba, s tim da je Benčli započeo s pisanjem scenarija, a Gotlib ga je preradio i dovršio tokom snimanja uz pomoć nepotpisanih saradnika. U filmskoj verziji velika bijela ajkula napada posjetioce plaže ostrva Amiti, što primorava šefa policije Martina Brodija (Roj Šajder) da krene u lov zajedno s morskim biologom Metom Huperom (Ričard Drajfus) i lovcem na ajkule Kvintom (Robert Šo). U ulozi beskrupuloznog gradonačelnika Lerija Vona je Marej Hamilton, a Brodijeve supruge Elen Lorejn Geri. 
Ipak nakon prerađenog scenarija i uz manji pritisak studija Spilberg je pristao i počeo snimanje, koje se zbog rada na vodi počelo pretvarati u manju katastrofu zbog probijanja troškova i problema sa tehnikom. Vještačka mehanička ajkula nazvana Brus (po Spilbergovom advokatu), korišćena u filmu, toliko se često kvarila da se u konačnoj montaži pojavila samo četiri minuta, a u potpunosti tek nakon skoro sat vremena. Umjesto toga Spilberg se vođen Hičkokovom estetikom "nepoznate opasnosti" fokusirao na strah i prijetnju, a ostalo je istorija.

Jedan od članova glumačke ekipe pomenuti Drajfus bio je kasnije vrlo jasan o tome da se ovo snimanje moglo pretvoriti u katastrofu umjesto u bioskopski hit. 

- Počeli smo film bez scenarija, bez glumačke ekipe i bez ajkule - rekao je Drajfus. Ipak, Spilberg je već tada pokazao vještinu i talenat da okrene stvari u svoju korist, što će ga vrlo brzo pretvoriti u kralja Holivuda. Insistirajući na tome da je ajkula glavna zvijezda filma, smanjio je troškove filma ne angažujući velike zvijezde, već pouzdane, ali manje poznate glumce poput Šajdera, Šoa i Drajfusa, a uz pomoć kamermana Bila Batlera i kompozitora Džona Vilijamsa izvukao je maksimum iz otežanih uslova na samom setu. Mudro pustivši da glumci improvizacijom nadograđuju tekst, a da strah od nevidljivog zamijeni efektivnost pojave ajkule, dodatno je podigao uzbuđenje i napetost, računajući da hipnotisana publika neće razmišljati o propustima.

Iako su probne projekcije bile dobre, Spilberg je bio ubijeđen da nikad više neće raditi u filmskoj industriji, jer niko prije njega nije trostruko probio plan snimanja sa 55 snimajućih dana na 159, kao ni budžet za nekoliko puta. Ispostavilo se da je publika, željna filmova koji donose klasičnu bioskopsku zabavu umjesto teških dramskih tema sedamdesetih, prihvatila "Ajkulu" sa oduševljenjem. Za manje od dvije sedmice film je vratio troškove produkcije i postao je broj jedan u Americi manje-više cijelo ljeto 1975. godine. Do kraja prikazivanja bio je film s najvećom zaradom svih vremena, rekord koji je držao sve do pojave "Ratova zvijezda" dvije godine kasnije. 

U roku od nekoliko sedmica postao je kulturni fenomen, a nije trebalo mnogo više vremena da Holivud prepozna potencijal u ovom filmu i uslijedio je talas spektakularnih ostvarenja (mnogi zasnovani na bestseler romanima) koji su prikazani tokom ljeta u bioskopima širom zemlje, podržani velikim marketinškim budžetima. Dvije godine kasnije stigao je pomenuti blokbaster Spilbergovog kompanjona Džordža Lukasa "Ratovi zvijezda", koji se pokazao još uspješnijim od "Ajkule" i učvrstio taj model objavljivanja kao novi industrijski standard. Ispostavilo se u prethodnih pet decenija da su čeljusti morskog psa, osim pet žrtva u filmu, definitivno progutale i Holivud i da se posljedice ugriza još osjećaju u filmskoj umjetnosti.

Razumjeti uticaj ovog filma je lako, jer još živimo u svijetu kojim vladaju mnogi bogatiji producenti, ali nažalost ne i pretjerano kreativni stvaraoci. Razumjeti zašto je imao takav uticaj je malo teže. U svojoj knjizi "Dnevnik ajkule" koscenarist filma Karl Gotlib, rekao je da želi da može shvatiti koja je formula za stvaranje ikoničnog djela, ali da mu proces i dalje ostaje misteriozan i nepoznat.
Film je od Spilberga napravio najtraženijeg filmskog stvaraoca u Holivudu u to vrijeme, čovjeka koji je mogao pružiti spektakl, ali i ispričati priče koje su zaokupljale maštu javnosti, a ubrzo su uslijedili i novi hitovi. U godinama nakon "Ajkule" režirao je filmove poput "Bliski susreti treće vrste", "Otimači izgubljenog kovčega " i "E.T.", koji su bili hitovi na blagajnama, postavili nove rekorde i izgradili njegovu reputaciju filmskog stvaraoca kao mašine za blokbastere. 

Originalna "Ajkula" je takođe iznjedrila tri nastavka i bezbroj imitatora, pokrećući novi talas filmova o napadima životinja, uključujući "Piranu", "Grizlija", "Aligatora" i druge.

U svakom slučaju "Ajkula" je više od pukog dijela istorije filmskih blokbastera. 

Sad slavi 50 godina, ali i dalje djeluje kao film koji je mogao biti objavljen juče, majstorska klasa napetosti i raspleta, vrhunske glume te nadahnute upotrebe kamere i muzike. Ukratko, kao ono što on jeste u svojoj suštini, filmsko remek-djelo. 

POSTER

Uspjeh filma ne može se pripisati nijednom elementu produkcije ili izlaska, pošto je to bio unikatan i savršen spoj stotinu različitih pametnih odluka. 

Ipak značajnu zaslugu u trijumfu snosi jedan od najpoznatijih filmskih plakata u istoriji sa slikom ajkule koja izranja iz dubine da bi napala plivača koji ništa ne sluti. Djelo je naslikao umjetnik Rodžer Kastel, a zapravo je adaptirano sa njegove meke korice za Benčlijevu knjigu. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.