Stefan Petrović za "Glas": Darovi su različiti, ali svi su od Boga

Opredjeljenje za ovakav slikarski izraz zapravo i nije opredjeljenje u smislu odluke koja se donosi nakon razmatrnja argumenata "za" i "protiv". Riječ je o tome da mi se to naprosto desilo i da se desilo kao odgovor na moju potragu za sopstvenim likovnim izrazom.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" banjalučki slikar Stefan Petrović povodom slave grada, Preobraženja Gospodnjeg, u Trebinju otvorio svoju petu izložbu "So zemlji". Izložba je realizovana koji je u saradnji sa ikonopiscem Andreom Simić i biće otvorena do 3. septembra. O pronalasku svog umjetničkog puta u savremenom sakralnom slikarstvu, koji ga je vodio od zvanja diplomiranog pravnika do slikara, Petrović ističe da opredjeljenje za ovakav likovni izraz nije bilo plod razumske odluke, već prirodni odgovor na njegovu unutrašnju potragu

- Na tom putu bilo je mnogo nedoumica uključujući i pitanje – da li u meni uopšte postoji nešto autentično što može da se ispolji kroz sliku, da li postoji išta što bi mom srcu bilo blisko toliko da bih mogao tu da se zadržim? Jedino čega sam bio svjestan od ranije je da sam opredijeljen za klasično slikarstvo, a ne za vizantijski ikonopis. Danas mi se čini da je to pitanje, koje sam postavljao sa spremnošću na svaki odgovor, bilo svojevrsno kucanje te da je Gospod u svoje vrijeme otvorio vrata, rekao Petrović.

GLAS: Postavka "So zemlji" spaja Vaše slikarstvo akrilom na platnu sa tradicionalnim vizantijskim ikonopisom Andree Simić. Kakvo je bilo iskustvo zajedničkog rada na ovom projektu i na koji način se Vaši različiti likovni izrazi međusobno dopunjuju na izložbi?

PETROVIĆ: Zasad dominantno slikam akrilom na platnu. Međutim, za mene jako važan medij je i akvarel na papiru koji volim od djetinjstva. S druge strane, Andrea je opedijeljena za tradicionalni vizantijski ikonopis. Naša saradnja započela je spontano, kroz razgovor koji je bio usmjeren na razmjenu dosadašnjih slikarskih iskustava i upoznavanje, došli smo do ideje o saradnji izlagačkog tipa. Odmah je bilo jasno da su nam stilovi drugačiji, ali isto tako bilo je jasno i da su usmjereni ka istom cilju i tematski srodni. Čini mi se da je izložba "So zemlji" svojevrsni pokazatelj da je Crkva prostor slobode i autetičnosti, prostor koji podjednako uvažava svaku ličnost, svačiji dar. Darovi su različiti, ali svi su od Boga.

GLAS: Iza Vas i Andree Simić već je nekoliko uspješnih zajedničkih projekata. Kako iz svog ugla posmatrate njen ikonopisački poziv i posvećenost vizantijskoj tradiciji?

PETROVIĆ: Kanonski ikonopis posmatram kao djelo poslušanja. Postoje određene tradicije, arhetipi na koje se sve oslanja i koje je potrebno poštovati. Međutim, kanon ne treba shvatati kao rigorozno pravilo, nego kao opšte usmjerenje koje zatim može i mora da se ispoljava kroz ličnost ikonopisca, a svaka ličnost je jedinstvena. U tom smislu, ikonopis nije bezlično reprodukovanje arhetipa ili poništavanje ličnosti, nego i dalje poziv na autetičnost i slobodu. U tom kontekstu, sasvim jasno vidim i Andreino kretanje u tom prostoru i promjene koje joj se dešavaju kroz rad za ovu izložbu. Napredak koji ostvaruje kao ikonopisac je jasno vidljiv u samoj postavci izložbe, a naročito meni koji znam kojim redom i kojom dinamikom su te ikone nastajale. Najbolja potvrda za ovakvo moje mišljenje je u tome što je Andrea odnedavno stipendista najuticajnijeg ikonopisca na svijetu, Jorgosa Kordisa. To je očigledan pokazatelj kretanja, odnosno napretka.

GLAS: Ciklus "I bi Hilandar" zauzima posebno mjesto u Vašem opusu, a od 2025. godine Vaš rad krasi i igumansku keliju ovog manastira. Kakve utiske i duhovna iskustva nosite sa Svete Gore i koliko je sam boravak na Hilandaru oblikovao Vaš slikarski put?

PETROVIĆ: Jako je teško odgovoriti na Vaše pitanje u ovom trenutku. Mislim da će vrijeme pokazati da li je i na koji način posjeta Hilandaru uticala na moj rad. Ono što mogu da kažem je da još uvijek sabiram utiske i osjećanja i da se neke nove ideje rađaju, ali da ih još uvijek ne ispoljavam, bar ne mnogo. Ne umijem da objasnim zašto, niti mislim da postoje razlozi koje bih mogao da obrazložim, naprosto – tako osjećam. Kad je riječ o utiscima koje nosim iz Hilandara, zanimljiv mi je utisak da kad sam kročio u Hilandar uopšte nisam imao osjećaj da sam na mjestu na kojem ranije nisam bio.

GLAS: Vaši radovi dospjeli su u katalog "Hrišćanska umjetnost" Moskovske patrijaršije za 2026. godinu, a nalaze se i u zbirkama Jerusalimske i Aleksandrijske patrijaršije. Šta za Vas lično znači činjenica da su Vaše slike prepoznate i van granica naših prostora?

PETROVIĆ: Sebe doživljavam kao nekoga ko je još uvijek na početku svog slikarskog, umjetničkog života. Ne znam šta bi o tome rekli stariji i životno iskusniji slikari, ali čini mi se da je svakom čovjeku pa i slikaru svojstveno da traži svojevrsne potvrde o svom životu, o kvalitetu svog rada, o tome da li je na pravom putu. Andrićevom rječju, pokušavamo da čitamo znakove pored puta. U tom kontekstu, naravno da mi znače takvi događaji i da ovo što iznosim pred ljude do ljudi i dopire. Drago mi je zbog toga.

GLAS: U Vašim radovima vidljiva je veza sa pravoslavnom baštinom i arhitekturom. Ko su Vaši glavni likovni i duhovni uzori koji su uticali na formiranje Vašeg (umjetničkog) identiteta?

PETROVIĆ: Mnogo toga je, tokom života, uticalo na mene. U tom smislu, tkanje života je jako kompleksno... Kad je riječ o duhovnim uzorima nemoguće je ne pomenuti moju porodicu s kojom sam rastao i dijelio sve. Do danas je tako. Ne treba zaboraviti ni one koji nisu neposredno uticali na moj slikarski život, ali su ozbiljno uticali na moja suštinska životna opredjeljenja koja se danas ispoljavaju kroz slike, to su ličnosti poput Fjodora Dostojevskog, blaženopočivšeg arhimandrita Lazara Abašidzea, vladike Nikolaja... Kad je riječ o uzorima u oblasti slikarstva izdvojio bih pokojnog banjalučkog akvarelistu Zlatka Valentića koji mi je bio komšija u djetinjstvu i moj prvi dodir sa svijetom slikarstva te pokojnog Dragana Bartulu čiji slikarski izraz me je osvojio u nekim kasnijim danima koji su, kako se ispostavlja, vodili kao mom ličnom likovnom opredjeljenju.

GLAS: Nakon uspješnih predstavljanja ciklusa posvećenog Hilandaru i zajedničke izložbe "So zemlji", da li već znate u kom pravcu će se dalje razvijati Vaš stvaralački rad?

PETROVIĆ: Kad je riječ o izložbi "So zemlji", nakon gostovanja u Trebinju u avgustu, izložba se seli u Višegrad gdje će publika moći da je vidi u periodu od praznika Male Gospojine (21. septembra) do 21. oktobra. Izložbom u Višegradu zaokružujemo izlagački ciklus, nastojeći da se malo više posvetimo ateljeu i nekim novim idejama. Prema tome, želio bih više vremena da posvetim nastanku nekih novih slika. Uvijek je 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.