Može li posjeta muzeju biti adrenalinski doživljaj?

Život nije iluzija, već stvarnost koja se dešava i kada nam se ne sviđa, ali mi sami stvaramo mnoge iluzije. Kako da ih se oslobodimo i rasterećeni zablude krenemo u stvarnost?

Ovo pitanje je moto i cilj nove postavke beogradskog Muzeja iluzija, čiji je naziv „Iluzija života”, a trajaće do 15. maja.

Viseći čelični most u tunelu u koji ste ušli se drma i vama se nad provalijom nad kojom „sjeva” i pod naletom oluje vrti u glavi! Po izlasku shvatite da je to bio samo plod svjetlosnih rotacionih efekata i da most stoji na svom mjestu u muzeju. Tada razumete koliko su naši centri doživljaja osjetljivi i skloni uobrazilji.

Posjetioci nastavljaju s ushićenjem dalje. Dugo gledanje u jednu tačku sijalice na crtežu, poslije 30 sekundi stvara iluziju da sijalicu vidimo kako svijetli i na praznom bijelom zidu – fokusiranje pažnje se nastavlja i odvraća od realnosti.

Ogledala koja umnožavaju naš lik sa svih strana, u trouglu-tunelu ili u sobama u ogledalima ustostručuju sliku i pokazuju najbolje koliko koncentracija pažnje ili iluzija može da se višestruko uveća.

Crno-bijela rozeta koja tokom dugog posmatranja pruža privid da se crna linija kreće i stvara neprekidno sliku, kako bar u potpisu pored slike stoji, treba da nas pouči tome da svijet nije crno-bijeli kako ga najčešće prema događajima u životu vidimo i da iz svakog problema može da se izađe s poukom.

Optička varka, pak, stari je trik. Iz ugla iz kog vas slikaju možete da se uvećate i smanjite.

Optičke varke: ljude ne posmatrajte onakvima kakvim se prikazuju

Poruka igre je, objašnjava mladi vodič, da ljude ne gledate prema tome kako se prikazuju ili prema godinama, rastu, boji kože, poziciji ili situaciji u kojoj su već onakve kakvi su. Pored Ajnštajnovih očiju koje nas posmatraju iz svih uglova prividnog mozaika-svaštare, ugledali smo poruku: „Kad promenimo način na koji gledamo stvari, stvari koje gledamo će se promeniti.”

– Poruka muzejske postavke je da se suočimo sa sopstvenim životnim iluzijama. Cilj je da nas izmesti iz svakodnevne rutine i podstakne na razmišljanje o mislima i osjećanjima. Umjesto klasičnog muzejskog obilaska, „Iluzija života” je putovanje kroz jedan prosječan dan, a koje je prožeto psihološkim i socijalnim iluzijama koje su dio svakodnevnice svih nas - kaže u ime muzeja Nina Glišić.

Igra ogledala: iz dvije ličnosti – jedna

Kako dodaje za „Magazin”, ono što ovu postavku izdvaja je njena „visoka interaktivnost”:

– Posjetioci su aktivni učesnici koji na kraju ture dobijaju priliku da daju svoj sud. Kroz posebno organizovano glasanje publika bira šta predstavlja najveću iluziju života.

Za glasanje je potrebno da posjetilac snimi poruku o tome šta je naučio na izložbi ili koju je to zabludu iza sebe zauvijek ostavio. To može da uradi i preko društvenih mreža. Poruke se poslije analiziraju, da bi se osmislile nove „optičke igrice”.

Muzej iluzija postoji u više od 70 gradova, a ovaj beogradski je peti po redu koji je otvoren u svijetu, prije osam godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.